Za odavanje tajne, vjerovali ili ne, okrivio je svoju saradnicu koja je radila na tom izvještaju, iako je isti svojeručno potpisao.
Uz nespornu činjenicu da je direktor ANB-a lično odgovoran za svaki tajni podatak koji neovlašćeno izađe iz službe ANB-a, njegova ovakva odbrana pred poslanicima je ništa drugo do vrijeđanje zdravog razuma.
Uzimajući u obzir da je Dejan Vukšić prethodno bio sudija i advokat i da mnogo bolje od drugih zna da se ličnim potpisom ovjerava samo vjerodostojan sadržaj, kojeg potpisnik prihvata i odobrava, previše naivno i neozbiljno izgleda njegova odbrana.
Ako znamo da se ovakvom odbranom, bivši sudija i advokat štiti od odavanja državne tajne i krivično – pravnog progona za djelo iz čl. 370. st. 2 Krivičnog zakonika Crne Gore, čitav slučaj dobija dimenziju groteske.
Ne treba naglašavati koliko je nepošteno i tužno na ovaj način pokušavati odgovornost i krivično – pravni progon usmjeriti prema najbližem saradniku.
I dalje ne vjerujem u naivnost Državnog tužioca koji će postupati u ovom slučaju, koliko god premijer i vicepremijer podržavali naivnost i nevinost svog političkog izbora.