„Istina je tamo negdje“ slogan je „Dosjea X“, televizijskog serijala Fox Networka koja se emitovala tokom 1990-ih. Istraživao je paranormalno i neobjašnjivo, ali u velikoj mjeri se fokusirao na ideju da ne samo da postoji vanzemaljski život, već da je više puta posjetio Zemlju.
Neklasifikovani izvještaj Pentagona objavljen je u petak, u kojem se detaljno navode 144 pojedinačna izvještaja o tome kako vlada naziva „neidentifikovani vazdušni fenomen“ koji su vidjeli vojni posmatrači, snimljeni između 2004. i 2021. godine (iako ne pominje posjetu vanzemaljaca).
Objavljivanje ovog izvještaja izazvalo je ushićenost i iščekivanje, iako ne sadrži zapanjujuća otkrića. A činjenica da mnoge stvari nijesu rečene, vjerovatno da bi se izbjeglo otkrivanje sposobnosti američke vojske, sigurno će podstaći sumnje teoretičara zavjere.
NLO mnogima dočaravaju slike letećih tanjira i malih zelenih čovječuljaka – LGM (little green man). Ali, naravno, to nije tačno.
No, objavljivanje izveštaja takođe će omogućiti mnogo rasprava u NLO zajednici, iako njegova kratkoća (sedam stranica) neće nikoga zadovoljiti. U idealnom slučaju, željeli bismo da vidimo više klasifikovanih djelova izvještaja. Ali ovo je jasno: vlada vrlo ozbiljno shvata viđenje NLO-a.
U bilo kom razgovoru o ovoj temi, neophodno je biti jasan o tome šta pojam NLO znači. NLO mnogima dočaravaju slike letećih tanjira i malih zelenih čovječuljaka – LGM (little green man). Ali, naravno, to nije tačno.
NLO doslovno znači „neidentifikovani leteći objekti“, ili jednostavno nešto u vazduhu što nije objašnjeno. Međutim, za mnoge je veza između NLO-a i LGM-a prejaka, tako da je stvorena nova fraza: Neidentifikovani vazdušni fenomeni ili UAP (Unidentified Aerial Phenomena), koji mogu pomoći da se ova dva pojma ne povezuju.
Ako prekinemo mentalnu vezu između NLO-a i vanzemaljskog života, onda se ideja o viđenju NLO-a čini vjerovatnijom. Naravno, to bi mogao biti tanjir koji nosi LGM, ali to bi mogla biti i vojna letilica, ili, ono što je najžalosnije za vanzemaljske entuzijaste, još prozaičniji svemirski objekat poput planete Venere, meteo balona, aviona koji lete u formaciji ili bezbroj običnih pojava, često kombinovanih zajedno.
I ne može se isključiti mogućnost otvorenih podvala. Naravno, ako se uobičajeni fenomeni identifikuju kao uzrok viđenja, objekat tehnički više nije NLO.
Iako ljudi koji su uvereni da je poseta vanzemaljaca ono što upućuje na mnogo starije priče, jedan od prvih savremenih primjera onoga što bismo nazvali NLO potiče iz izvještaja savezničkih lovačkih pilota koji su se vraćali iz bombaških napada preko okupirane Evrope. Pričali su o užarenim svijetlima koja su pratila njihove avione. Piloti su ova svijetla nazvali „foo fighters“ i vjerovali su da su neka vrsta nacističkog oružja.
Pravi matični izvještaj o NLO-ima u mejnstrim kulturi dogodio se 24. juna 1947, kada je pilot Kenet Arnold letio u blizini planine Rajner u državi Vašington. Izvještavao je o devet osvetljenih predmeta, tankih i oblikovanih poput rolni polumjeseca, i oni su se kretali u nizu, poput bajke. Procijenio je njihovu brzinu na oko 1.700 milja na sat, što je bilo nevjerovatno brzo za taj dan. Štampa se jako zainteresovala za priču o tim misterioznim letećim objektima.
Termin „leteći tanjiri“ na naš jezik je došao slučajno kada je 26. juna Chicago Sun objavio je naslov „Supersonični leteći tanjiri koje je uvidjeo pilot iz Ajdaha“. Međutim, ispričana je drugačija priča. U jednom intervjuu Arnold je rekao novinarima da su se predmeti pomijerali „poput tanjira ako biste ga bacili preko vode.“ Ali naslov je rekao da je pojam „leteći tanjir“ sveprisutan. Od tada, mnogi ljudi su prijavili da vide NLO u obliku tanjira. Moć sugestije je očigledno stvarna.
Još jedna NLO priča iz ludila leta 1947. godine su izvještaji o padu letećeg tanjira u Rosvelu u Novom Meksiku. U julu je Rosvell Daily Record naslovio snimanje letećeg tanjira, ali već sjutradan, novo izvještavanje otkrilo je da je to zapravo bio meteo balon.
Priča je mirovala do 1979. godine, kada je National Enquirer objavio članak u kojem je obavještajni službenik koji je radio u Rosvelu 1947. godine tvrdio za objekat da je leteći tanjir. Uslijedili su dokumentarni filmovi, kao i knjiga iz 1980. godine pod nazivom „Incident u Rosvelu“. Mašta javnosti bila je zarobljena.
Ali veze sa letećim tanjirima na stranu, pravo je pitanje šta se dešava kada se posmatra čudan predmet u letjenju vazduhom. Ili je možda bolje pitanje: „Da li se nešto dešava?“
Američka vojska već dugo ozbiljno shvata izvještaje o NLO-ima. Na kraju, da li bi ovi objekti, za koje su mnogi izvijestili da se kreću znatno brže od čak i najnaprednijeg naoružanja u američkom arsenalu, mogli predstavljati vojnu prijetnju. Nije važno da li su predmeti vanzemaljskog porijekla ili neke vrste napredne tehnologije iz druge zemlje. Bilo bi krajnje neodgovorno da vojska ne istražuje.
I jeste. Na primjer, od 1947. do 1969. godine, vazduhoplovstvo pod nazivom Projekat Plava knjiga istražilo je 12.618 izvještaja o NLO-ima i otkrilo da je većina njih jednostavno običan fenomen. Kada se ugasio, još je postojao 701 izvještaj o NLO-u koji nije obrazložen, a nijedno objašnjenje razumljivih izvještaja nije uključivalo LGM.
Kao naučnik, mislim da je vanzemaljski život uobičajen u svemiru. Napokon, astronomi su otkrili hiljade egzoplaneta, a hemija je hemija.
U novije vrijeme, novi pokušaj proučavanja NLO-a zagovarao je tadašnji senator Hari Rid. Ovaj napor, nazvan Napredni program za identifikaciju vazduhoplovnih prijetnji ili AATIP, funkcionisao je od 2007. do 2012. godine i istraživao je izvještaje o NLO-ima američkog vojnog osoblja.
Objašnjenje za njegovo gašenje jednostavno je bilo da je finansiranje bolje usmjeriti na druge programe. U 2020. godini pokrenut je sličan program, nazvan Radna grupa za neidentifikovane vazdušne pojave.
Luis Elizondo, bivši šef AATIP-a i ponekad nazvan Foks Malder iz stvarnog svijeta, osudio je ono što je smatrao prevremenim prekidom projekta. I dalje podstiče administraciju i javnost da se usredsrede na ono što on smatra od presudne važnosti.
Pa, šta ja mislim o NLO-ima i LGM-u? Kao naučnik, mislim da je vanzemaljski život uobičajen u svemiru. Napokon, astronomi su otkrili hiljade egzoplaneta, a hemija je hemija. Pod pravim uslovima, život će nastati od istih hemijskih reakcija ovdje koje vidimo ovdje na Zemlji; a moguće su i druge hemijske kombinacije. Zaista, čudim se kako se uopšte može misliti da život drugdje nije evoluirao. Mislim da je vjerovatno da je inteligentan vanzemaljski život relativno rijedak.
Ovdje na Zemlji milioni vrsta su evoluirali od početka života, a samo čovječanstvo je razvilo inteligenciju i sposobnosti da razvije tehnološki naprednu civilizaciju. I mislim da većina (vjerovatno svih) NLO-a nije posmatranje vanzemaljskog letjenja. Ako se poteškoće međuzvjezdanih putovanja ostave po strani, djeluje mi nezamislivo da bi nas napredna vrsta smatrala dovoljno zanimljivim za posjetu, ali nedovoljno zanimljivim za kontakt. A ako su želelji da izbjegnu kontakt, nijesu previše ćutljivi u vezi s tim.
Ali otvoren sam da se dokaže da griješim. Lično veoma želim da društvo i dalje finansira programe koji pokušavaju da traže vanzemaljski život, posebno Potraga za vanzemaljskom inteligencijom – SETI, koja traži radio prenose iz naprednih civilizacija oko dalekih zvijezda. Takođe želim da dođem do osnove NLO fenomena. Ako se radi o naprednom oružju iz drugih zemalja, trebalo bi to da znamo. I niko ne bi bio uzbuđeniji od mene kada bih saznao da nijesmo sami u kosmosu i da nas posjećuju.
Kao što je rekao Foks Malder, „želim da vjerujem“. Ali prvo, trebaju nam nepobitni dokazi.
* * * * *
Autor Don Linkoln je naučnik u Nacionalne laboratorije za ubrzavanje čestica Fermi. Napisao je nekoliko naučnih knjiga za širu publiku, uključujući „Vanzemaljski svemir: Vanzemaljski život u našim mislima i u kosmosu“. Takođe kreira seriju video zapisa o naučnom obrazovanju.
