U najnižim dubinama moje pandemijske omamljenosti, jedna od rijetkih stvari koja bi mi podigla raspoloženje je gledanje video-snimaka spremanja na TikToku. Tokom 2020, dok su moja djeca učila na daljinu, povremeno sam zatvarala vrata svoje spavaće sobe da bih prigušila zvuke trećeg i pripremnog razreda kod kuće i uronila u uredan, zadovoljavajući svijet druge mame koja je čistila, a zatim obnavljala sadržaj njenog besprekornog frižidera šarenim nizom voća, povrća i divnih mini feferona.
Iako ima mnogo kreatora i obožavatelja trenda #cleantok (taj hashtag ima oko 30 milijardi pregleda u trenutku pisanja ovog teksta), moj favorit je @midwesternmama29, koja ima 3,7 miliona pratilaca. Njeno ime je Monika Brejdi, i kada smo nedavno razgovarale, saznala sam da je ona 28-godišnja majka triju djevojčica, koja živi u ruralnom Mičigenu. Brejdi mi je rekla da nije imala iskustva kao kreatorka sadržaja ili kao influenserka (iako mrzi taj izraz — sebe naziva „divljom influenserkom“) prije nego što je počela da objavljuje snimke čišćenja i spremanja na TikToku u jesen 2020.
Specifična tematika
I ja sam skepticična kada je u pitanju svijet mama-influenserki. Naročito na Instagramu, kada ih vidim kako poziraju sa svojom estetski dopadljivom, naizgled dobro vaspitanom djecom sa pozadinom plaže/farme/planine tokom zlatnog sata, moj želudac uvijek kaže: „Misliš da si bolja od mene???“.
Ali ne osjećam se tako kada gledam video-snimke koje objavljuje Brejdi. Ona se uglavnom ne pojavljuje u kadru, dozvoljavajući samo dobro njegovanoj ruci se vidi. Ne možete ni da je čujete, nema naracije koja vam govori šta treba da radite ili kako da to uradite bolje.
Uglavnom čujete zadovoljavajući zvuk efikasnosti, kao da se posude pune jagoda zatvaraju jednim laganim pokretom prije nego što ih izvučete iz okvira. Ili zvuk vrata frižidera koja su sigurno i čvrsto zatvorena. Ne uživam u većini tradicionalnih A.S.M.R. snimaka — ne mogu da podnesem šapat glasove ili tapkanje prstima — ali zvuci sređivanja mi zaista donose zadovoljstvo.
Pozvala sam Ketrin Džezer-Morton, doktorandkinju sociologije na Univerzitetu Konkordija koja istražuje internet i majčinstvo, da je pitam zašto misli da su video-snimci koje objavljuje Brejdi tako upijajući i puni udobnosti. Ona je saglasna sa tim da je nedostatak naracije ključan.
„Kada bi ona pripovijedala, bilo bi nepodnošljivo dosadno, jer postoji moralni imperativ da se bude čist, posebno za žene“, rekla je ona. „Postoji osjećaj da treba da budete dobra domaćica i da je prljava kuća na nekom nivou moralni neuspjeh. Kada bi nam rekla šta radi, čak i da to ne želi, ispalo bi kao „radi ono što ja radim“.
Privlačno mi je i ono što radi Mari Kondo – njen metod spremanja, koji uključuje razmatranje objekata i procjenu da li oni „isijavaju radost“ prije nego što ih odbace ili zadrže; borba u domaćinstvu je stvarna, a ponekad razbacivanje može izgledati neodoljivo. Ali za mene zapravo postoji zadovoljstvo u spremanju mog stana jer je to zadatak koji mi omogućava da blaženo preusmjerim svoj trkački mozak. Ne želim filozofiju spremanja koliko želim da prestanem da razmišljam.
Umirujući sadržaji
Džezer-Morton takođe misli da ovakvi video-snimci nijesu nužno „sami po sebi umirujući“.
„Umireni smo zbog uslova u kojima živimo, što će reći, još smo usred pandemije, koju ne možemo da kontrolišemo, i ograničeni smo na naše domove mnogo više nego što bismo inače mogli ili bismo željeli da budemo. I vjerovatno s nečim to ima veze: za mene je uronjenost, čak i nakratko, u digitalni prostor koji je potpuno organizovan i kojim se efikasno upravlja, kao sedativ.
Brejdi je saglasna s tim da je pandemija promijenila način na koji razmišljamo o našim domovima. Rekla je da joj obožavaoci govore da im njeni video snimci omogućavaju da romantizuju inače svakodnevne trenutke u svojim životima, da uživaju u ponavljajućem ritualu jutarnje kafe na način na koji to ranije nijesu činili.
Džezer-Morton mi je rekla da je, nakon što sam je upoznala sa video-zapisima koje objavljuje Brejdi, odmah izašla i kupila sprej za čišćenje površina lijepog mirisa.
„Ranije nijesam imala čak ni sredstvo za čišćenje površina“, rekla je, rekavši mi da je sebi rekla: „Nabaviću onaj koji dobro miriše. Ovo će biti zaista lijepo“.
Prije skoro deceniju, napisala sam članak za The New Republic o tome kako je čišćenje bila posljednja feministička granica. Čišćenje je i dalje kodirano kao žensko, a žene osjećaju da su osuđene zbog prljave kuće na način na koji muškarci nijesu.
Vidljivost nevidljivih poslova
U istraživačkom radu iz 2019. godine Sara Tebo, Sabino Kornrih i Li Rupaner su napisale: „iako se broj radnih sati žena smanjio posljednjih godina, žene nastavljaju da rade više kućnih poslova u većini domaćinstava, čak i u onima u kojima su zarade žena iste ili veće od onih koje imaju njihovi muževi“.
Podrazumijeva se da je ovo duboko nepravedno i da bi muški partneri trebalo da očekuju – i treba da urade – svoj pravičan dio bez podsticanja. I sve dok je čišćenje domaćinstva nešto u čemu žene i dalje rade veći dio posla, trebalo bi da dobijemo zasluge, a možda čak i nadoknadu za to. To je još jedno zadovoljstvo koje prućaju #cleantok video-snimci koje objavljuju Brejdi i druge: ona čišćenje i spremanje čini vidljivim, iako su oni inače nevidljivi i nedovoljno cijenjeni.
Njeni video-snimci zahtijevaju mnogo truda. Rekla mi je da ponekad može potrajati i cio dan za snimanje i montažu, a da bi nastavili da se pojavljuju preko TikTok algoritma, ona mora često da ih objavljuje – idealno jednom dnevno, ali ne ispunjava uvijek taj cilj.
Ona snima jednom rukom jer osjeća da njeni pratioci cijene prirodniju estetiku koja se može povezati, iako su njeni napori donekle aspirativni u pogledu postignutog nivoa urednosti i obilja zaliha proizvoda.
„Neki ljudi smatraju da sam nerealna, međutim, uglavnom me ljudi vole zato što sam realna. Kupujem u Wallmartu. Veliki dio mog dekora je iz Wallmarta ili sa Amazona“, kaže ona.
Brejdi mi je rekla da sama radi produkciju svojih snimaka i da da bi monetizovala svoj sadržaj, takođe radi sav svoj pridruženi marketing, komunicira sa oglašivačima i sa komentatorima; za nju je ovo početak nove karijere. Sada, kaže, zarađuje više mjesečno nego njen muž. (Ona kaže da je i on veoma uredan i da noću čisti njihova kupatila i slaže opranu dok gleda TV).
Ako je dobila dobru naknadu time što je svojim gledaocima donijela zabavu i udobnost iz uloge roditelja, oduševljena sam. Nadam se da će sve više i više kreatora koji rade ovu vrstu posla biti plaćeno, a posebno mislim da je važno da to bude slučaj da oni druge boje kože budu jednako plaćeni za ovakve stvari kao bjelkinje i bijelci. I iako još ne znam šta je polovina stvari koje Brejdi stavlja u svoju veš-mašinu, kladim se da sve divno miriše.
* * * * *
Autorka je Džesika Gros, kolumnistkinja NY Timesa
