Piše: Saša ĐUROVIĆ
Gledam konferenciju za štampu KK Budućnost povodom nereda koji su se desili na utakmici sa Partizanom. Neću ulazit u motive niti se bavit neprimjerenim skandiranjem koje ne želim ni da citiram jer je priča o “zločinu” - popularizacija zločina. To ću ostavit tabloidima koji u vremenu socijalnog mraka prodaju i primjerke književnih klasika ne znajući da su za socijalizaciju društva potrebne decenije. RADA. Valjda je i trebalo sve to da se desi jer, ništa se slučajno ne dešava.
A trebalo je da se desi da bi se oglasio direktor KK Budućnost izvjesni Slavko Radulović koji kad je govorio o eventualnoj krivici kluba kojim direktoruje decidno reče, citiram ”Mi se smatramo neodgovornim“. Pazite, to kaže direktor kluba na konferenciji za novinare!? Da se on, i vrhuška kluba po prirodi stvari ako je on određen da bude PR kluba u konkretnom slučaju, a jeste, smatraju “potpuno neodgovornim”. Eto još jednog razloga i flagrantnog primjera zbog kojeg treba ukazati Đukanoviću na kadrove kojima je okružen, a koji stoluju makar i u sportu. Tim prije jer je Đukanović predsjednik KSCG.
Đukanovićeve greške: U takvim relacijama treba zanemariti prijateljstvo koje je u predcivilizacijskim društvima skoro uvjek sinonim za interes. Istinski prijatelj vam je onaj koji vam kaže ono što misli ne ono što želite da čujete, koji vas nečemu nauči. Jedna japanska poslovica kaže ”Neću da mi pokloniš ribu, nauči me da pecam”. A domicilnom je draže džabe, mnogo više nego li da zaradi sam. Đukanović je nerijetko “poklanjao“, prvenstveno povjerenje neznalicama koje su mu umalo došle glave na prethodnim izborima. Viđeh jednog pomoćnika ministra za kog, sasvim namjerno, znam da je brat od tetke upravo ministru u ministarstvu u kojem radi! Ajde da zanemarimo nepotizam na tren iako ga nikako ne treba zanemariti ali, da li je moguće da se brat od tetke “poperi” bratu za zamjenika?! Sad kad nema SCG kad je to itekako moglo, pa i pomenutom zamjeniku koji uveliko srbovaše, kad je
Prvenstveno sebe radi, da ga ne bi kompromitovali. Đukanović je tu griješio, takvi su ga najviše kompromitovali vlastitim djelanjem koje za rezultat ima onaj izborni u Nikšiću. A Uncle Sam posmatra. Svojim velikim očima kakve su Vukove iz Crvenkapine perspektive. Pa “baci oko” i u crnogorsko dvorište. Priča o prijateljstvu kao interesu se nužno preobrati u priču o nepotizmu. Uvjek se sjetim jedne “predivne” storije koja se desila ne tako davno u Crnoj Gori, a tiče se odobravanja ne malih sredstava za snimanje filma u kom je rediteljka “pakovala majmune”. Rediteljka se sama, uz malu pomoć svojih prijatelja, častila desetinama ‘iljada državnih evra da pakuje majmune. I epohalni Plaut da pozavidi.
Negativna selekcija: Kad vidite sve te primjere kojih ima bezbroj, prosto vam se otme pitanje u formi rezignacije pomiješane sa bijesom “Gospode Bože da li je ovo moguće" i koga je sve “zapalo”? Da li je moguće da onaj koji to mora da zna i da to sankcioniše to zapravo ne zna? Znam da nije njegov posao da prati baš sva namještenja, ali to je toliko uzelo maha da se prosto mora i znat i vidjet pa sve i da se to ne želi!
Skoro sam vidio jednog, ne baš reprezentativnog, poznanika iz fakultetskih dana. Bili smo pozicionirani tako da on mene nije vidio. Bijaše epski važan, ne znam zašto jer se nije nimalo promijenio osim što bijaše „zasio u džipa“. A onda se sjetih da je to sasvim dovoljno za fasciniriranje osoba u nedovršenim društvima pa se on samo „stavio u ulogu“ koju mu je „režirao“ nakaradan socijalni milje. Bijaše on smješniji nego li je inače, iako bijaše evidentno da je u medjuvremenu dobro nahranio ego. Za volanom džipa u sredini u kojoj je forma bitnija od sadržaja to nije teško.
U takvim situacijama se uvjek sjetim velikog pjevača, mog nekadašneg susjeda sa Dorćola - u stvari on je veličina pa sam ja bio njegov susjed - Dragana Stojnića koji je vozio „peglicu“. Takav bard! Koji izvjesno nije imao brata od tetke. Ali je imao sadržaj.
Uglavnom, pitam prijatelja ”šta radi ovaj?” Veli: “zamjenik je ministra”. “U Crnoj Gori nema posla do ministarskog, eventualno ministrova zamjenika” rekoh. Ajde de, obzirom da sam bio suvozač, a da sam bio u posjedu nekakvog mini iPod-a, ukucah ime zamjenika ministra na “google”. Zamjenik ministra. Ne piše doduše da mu je brat od tetke bivši premijer koji se ne preziva Đukanović da ne bi bilo zabune, ali piše kad mu potražih kvalifikacije da je dipl.ing… A onda, pazite samo, fingirane biografije: piše da je pomenuti osim što je dipl.ing, prisustvovao seminaru (course)… Ajd da prevedemo kao seminar, iako je “course” kurs ili tečaj, nek bude seminar da ozbiljnije zvuči, eeeeeeeeeeej dvije nedjelje u Firenci, a onda ispod piše da je bio prisutan i na nekom “course” u Torontu. Četiri nedjelje cijele!?
Kusrevi kao biografija: Da razjasnimo odmah. Prisustvovanje “seminaru” je jednako kursu za šnajdera! Šta znači prisustvovanje kursu? Apsolutno ništa u domenu kvalifikacije i preporuke! Za mjesto zamjenik ministra pogotovo ne znači ama baš ništa!
Ali malo je zamjeniku ministra bila “titula” dipl.ing. pa su mu natovarili prisustvovanje seminarima kao kvalifikaciju plus!?
Zamjeniku ministra su biografiju “skrojili” nevješti krojači da se to pitanje ne bi postavljalo valjda. Isti oni nevješti krojači koji Đukanoviću šiju “carevo novo odijelo” godinama već, a u Nikšiću su mu 14-og oktobra navukli rukav. Pri tom to odijelo košta 20 miliona evra. Toliko iznosi dug tamošnje opštine dok krojači žive nikad bolje!
A onda se sjetih da je jedan moj zet predavač na
Nužnost promjena: A napreduju “stručnjaci”, što zahvaljujući rođacima što dalmatinskoj maximi koju sam čuo od Pera Zlatara a koja glasi: ”ko se mota (vrzma) tom se i posrići”.
Zašto sve ovo? Opet u cilju sugestije Đukanoviću da mora vodit računa o kadrovima. Ako bude sastavljao vladu - a lično bih volio da hoće - da u vladi kojom eventualno bude predsjedavao ima manje intimuse, a više stručnjake kakav je bio Dragan Stojnić u poslu kojim se bavio. Nikako apsolutne antisluhiste kakvim etablirana Crna Gora obiluje. Da ne budu prioritet ti koji se “motaju pa im se posrići” po logici stvari i blizine gospodaru, nego zaista oni koji znaju radit posao. Evo vidjeh da mu slično želi i brat od tetke protiv kog nemam ništa iz prostog razloga što znam da je on radio posao od kog je mogao dobro živjet i prije Đjukanovića političara. I, potpisao bih sve što mu je savjetovao.
Osim da se neki Đukanovićevi saradnici i “zavaljenici” ponašaju kao trudnice. Od trudnica i neke koristi, od ovih apostrofiranih ”trudnica” - nikakve nikad! Mančesterove bebe pogotovo. Sem toga, nema u Crnoj Gori toliko trudnica koje bi mogle ”izjest” 20 miliona evra. Ima moljaca partijskih, nikad sitih, koje su eto i to u stanju: da ih izjedu k’o skakavci koji su pojeli godine u istoimenom romanu kuma moje porodice Borislava Pekića. U ime svih koji žele da Crna Gora „igra“ kao Mančeter a ne kao palanački klub koji ima dobrog kapitena, a ostatak su u većini „igrači“ u granicama donjeg prosjeka. Reforme su nužnost.
