Informacije sa tržišta od početka pandemije ne samo da ukazuju na sve veću nestabilnost i najavljuju dalju neizvjesnost nego otvaraju pitanje da li uopšte ima smisla u eri dirigovanih valutnih kurseva i vještačkog održavanja kamatnih stopa nešto nazivati tržištem.
Ukoliko su sve valute pod pritiscima odluka koje ne izazivaju čak ni privremena iznenađenja, čuvar vrijednosti i dalje ostaje isti, bez obzira na sve dragocjenosti tehnološke revolucije koje su već deceniju dio svakog savremenog portfolija.
No, šta je decenija kriprovaluta ili vjek dominacije dolara naspram pet milenijuma zlata. Ako se vratimo u prošlost i osvrnemo se na posljedice velikih kriza koje su dovele do promjena finansijskih centara moći i vidimo kako je poziciju britanske funte, dominantne u XIX vijeku već nakon Prvog svjetskog rata u globalnoj trgovini zamijenio američki dolar, dok se, kako XXI vijek odmiče, fokus sve više usmjerava na kineski juan.
Ni po zastupljenosti u međunarodnoj trgovini, ni po bilo kojem drugom parametru juan se još nije približio dolaru u toj mjeri da bismo mogli govoriti o monetarnoj dominaciji Kine, ali samo podsjećanje da je prije tek pet godina Međunarodni monetarni fond uvrstio juan u korpu valuta sa specijalnim pravima vučenja nesumnjivo je da se nova, velika promjena dešava tiho i daleko od očiju većine.
Šta je decenija kriprovaluta ili vijek dominacije dolara naspram pet milenijuma zlata
Osim toga, obim juana u zvaničnim deviznim rezervama MMF-a raste već deveti kvartal zaredom. Stvarni proces dešava se među elitama koje učestvuju u kreiranju ove tranzicije, dok ona, načelno, nosi velike rizike za ostatak populacije.
Da li sada treba ulagati u juan – vjerovatno je prvo što će se zapitati svako ko je pretpostavio da njegova uloga jača i da bi njegova vrijednost mogla rasti. Međutim, prostori koje i dalje još nazivamo tržištima su ti kod kojih je rast neminovan, a valute su, generalno, te koje u takvim okolnostima ipak najviše gube.
Kao i stotinama godina unazad u trenucima neizvjesnosti povećavaju se tenzije, što dovodi do preraspodjele bogatstva, koja je ovoga puta više iznuđena nego prirodna. Od starog Rima do danas gubitak vrijednosti valute uvod je u kolaps carstva, kao krajnji ishod.
U najavi velikih promjena koje se naziru iz monetarnih kretanja naslućujemo nova kolektivna iskušenja koja će biti prolaznog karatkera. Krize donose i skrivene mehanizme zaštite, ali i prilike koje mnogi ne propuštaju. U takvim vremenima mnogi vide jedinstvenu priliku za zaradu, a najbolje je ostvare oni koji kombinuju podložnu uticajima i otpornu imovinu.
Najjednostavniji i najdugovječniji primjer otporne imovine je zlato. Ovo ne znači da oscilacije nijesu moguće, već da je ono što je doslovno nemoguće – potpuni krah. Poredak može da se promijeni, sistem može da se sruši, carstvo može da nestane, ali zlato će preživjeti. Sa druge strane, čak i kada su okolnosti potpuno nepovoljne – zlato ne rezultira kolosalnim gubicima.
I tako već pet milenijuma, tokom kojih su, u bilo kom trenutku, za istu količinu zlata ljudi mogli kupiti onoliko kvalitetnog vina koliko i mi danas možemo u istom omjeru.
* * * * *
Članak je dio serijala Post-pandemic Economic Recovery 2021
