Zabrinjavajuće je koliko su diplomate zadužene za zemlje ex-Jugoslavije, pokazale nepoznavanje prilika na Balkanu, ili je možda pravilnije reći: koliko kratko doseže njihovo pamćenje. Zaboravili su da je Balkan „bure baruta“ - čiji je fitilj više puta zapalio velikosrpski nacionalizam. Zar ih ikonografija litija i slavlja nakon izbora 30. avgusta nije podśetila na Bosnu i Hercegovinu, devedesetih godina, prošlog vijeka - navodi se u otvorenom pismu američkog udruženja crnogorske dijaspore „Montenegro Cetinje“.
Mirna smjena vlasti je demokratski proces koji se odvija u uređenim društvima u svijetu, ističu oni i dodaju da je očekivano da nova vlast polazi od krucijalnih vrijednosti koje su temelji tog društva i da nastavi da ih razvija.
Nepovjerenje
- Sjedinjene Američke Države i zemlje Evropske unije snažno podržavaju te procese, posebno u zemljama istočne Evrope, kao budućim članovima evropske porodice. Sa ovog polazišta, jasna je njihova podrška promjeni vlasti u Crnoj Gori nakon 30 godina – ističu iz ovog udruženja, ali i ukazuju na zabrinjavajuću ćutnju diplomata na sve što se dešava u Crnoj Gori.
Izbori su, dodaju, pokazali da veći dio stanovništva želi promjene, koje će dovesti do ekonomskog i socijalnog boljitka, ali je, podsjećaju, umjesto ekspertske, demokratske, kako je pompezno najavljivano, Crna Gora dobila jednonacionalnu, klero-fašističku vladu gdje je meritorna jedinica bila bliskost sa Amfilohijem Radovićem, mitropolitom Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, učestvovanje na litijama, koje su otežavale normalno funkcionisanje svakodnevnog života, intenzitet ispoljavanja privrežnosti srpskim aspiracijama u projektu „velika Srbija“, propagandne aktivnosti potpomognute novcem iz Srbije i Rusije, đe je trebalo izjednačiti pravoslavlje u Crnoj Gori sa Srpskom pravoslavnom crkvom i negirati postojanje Crnogorske pravoslavne crkve i njenih vjernika.
- Koliko ova Vlada i njen sastav uliva nepovjerenje (čast izuzecima) govori i to da je naišla na oštre kritike, kako vodećih političara većinske koalicije, tako i njihovih kolega iz opozicije. Da ne govorimo da region bruji citirajući i komentarišući izjave pojedinih članova ove Vlade. Sadašnji predsjednik SAD Džozef Bajden je odličan poznavalac balkanskih prilika i njemu je sigurno jasno kakvu opasnost, po i tako labilan mir u regionu, predstavljaju mandatar i pojedine njegove ministarke/ministari kao promoteri novog projekta „srpski svet“ – naglašava se u otvorenom pismu.
Od samog početka pojavljivanja sadašnjeg premijera u predizbornoj kampanji, pa do danas, njegov rad, dodaju, obilježavaju pogrešne poruke, nedosljednosti i kršenja zakonskih regulativa koji bi etičnu osobu obavezali na ostavku.
- Javna konzumacija alkoholnih pića tokom kampanje, a samim tim i poruka njegovim mladim sljedbenicima, neprihvatljiva je u civilizovanom svijetu čiji je fokus na borbu protiv bolesti zavisnosti adolescenata. Takođe, nesposobnost da se izdigne iznad ličnog stava i da bude premijer svih građana Crne Gore, potvrđena je i za vrijeme sahrane Amfilohija Radovića. U trenutku kad čitav svijet vodi iscrpljujuću borbu sa pandemijom kovida-19, tražeći od svih odgovorno ponašanje, a posebno od vladajućih struktura, tada mandatar Krivokapić postaje dio javnog okupljanja i kršenja mjera propisanih od stručnih lica (nepoštovanje distance, nenošenje maske, ljubljenje kovčega, pričešće istom kašičicom, zloupotreba djece). Kako je nedvosmisleno dokazano da krivulja oboljelih eksponencijalno raste poslije ovog okupljanja, mandatar je trebalo krivično da odgovara, jer nije zaštitio zdravlje ljudi – kategorični su iz diajspore.
Obećani raj, ekonomski i socijalni prosperitet, racionalizaciju državne uprave, poštovanje struke, stručnjaci iz različitih oblasti, ističu u pismu, nijesu mogli da uoče u njegovom ekspozeu.
- Umjesto dosadašnjih 17 ministara i šest državnih sekretara (svi jednako opterećuju poreske obveznike) dobili smo strukturu od 12 ministara (mandatar ih simbolično naziva apostolima, a duhoviti crnogorski narod odgovori, pa ministarstva prozva apostolatima) i 26 državnih sekretara!!! Znači, sada smo opterećeniji za 15 ministarskih plata. Obećavajuća racionalizacija, zar ne?? A, da ne govorimo da važna mjesta koja su bitna za unapređenje privrede Crne Gore pokrivaju partijski podobna lica, dok su stručnjaci i ovaj put gurnuti na margine. Sve ovo dobija na težini kad se uzme u obzir da je kršen zakon pri izboru Vlade, da je prošlo tek dvadesetak dana od početka njenog rada i da se pri njenom sastavljanju mandatar vodio nepotizmom i privatnim poznanstvom – poručuju iz Udruženja „Montenegro Cetinje“.
Ministarke
Diskutabilan je, upozoravaju, i izbor dr Jelene Borovinić-Bojović za ministarku zdravlja.
- Njeno kršenje preporuka Svjetske zdravstvene organizacije i ugrožavanje zdravlja pacijenata na Odjeljenju za pulmologiju u periodu bolesti Amfilohija Radovića, više je kandiduju za oduzimanje ljekarske licence nego za ministarku zdravlja. I dok svijet oduševljava humanost ljekara Džozefa Varona i njegov odnos prema starijem pacijentu oboljelom od kovida-19 kojem je potrebna nježnost i briga njegovih najbližih isto koliko i respirator, možemo zamisliti pacijente na Pulmološkom odjeljenju u Kliničkom centru Crne Gore, gdje ih ne mogu obići njihovi najmiliji, a istovremeno gledaju promenadu popova, srpskog ambasadora i drugih ljudi, bliskih Amfilohiju. Da ne govorimo, da su svi pośetioci predstavljali opasnost za visoko rizične bolesnike – podsjećaju iz udruženja.
O ministarki Bratić, kažu, izlišno je govoriti.
- Ona je samu sebe predstavila putem javnih nastupa i društvenih mreža. Njeno veličanje četničkog pokreta i srpskih nacionalista podsjeća na bolne teme Drugog svjetskog rata i rata u Bosni i Hercegovini, kad su od četnika i popova sličnih popu Maci, stradala na užasan način, nevina đeca, žene, starci. Da ne bude zabune, pop Maca nije dobio nadimak jer je bio nježan kao mače, već po malju, njegovom omiljenom oružju za ubijenje. Poražavajuće je za crnogorsko društvo, da je Vesna Bratić, po izjavi jednog broja njenih kolega, perjanica humanističkih nauka u Nikšiću. Za nekog ko u edukaciji mladih ljudi treba koristiti debatu - kao jednu od tehnika rada, neprihvatljiv je nedostatak elementarnog znanja o pravilima komunikacije, što je ona zdušno demonstrirala u odgovoru publicisti Dežuloviću. Takođe, za doktorku nauka je zabrinjavajuće da kada javno govori o nekim činjenicama, kao relevantni izvor iznosi samo priču svoje bake. Ako se śetimo da ona treba da vodi četiri ministarstva koja su ključna za crnogorski identitet, onda je jasno zašto je veliki dio crnogorske javnosti, nevladinih organizacija, intelektualaca i drugih, bio protiv njenog izbora, što je mandatar u potpunosti prenebregnuo – podsjećaju u otvorenom pismu.
Leposavić
Velikosrpski nacionalizam u Vladi Crne Gore, naglašavaju, najbolje je personifikovan kroz lik i djelo ministra pravde Vladimira Leposavića.
- Koliko god to sarkastično zvučalo, on je zadužen da brine o ljudskim i manjinskim pravima u Crnoj Gori. Obrazovan, inteligentan čovjek, dobitnik više priznanja, stipendista Fondacije Šuman, bio na usvršavanju u Vašingtonu, samo je dio referenci koji ga preporučuju za mjesto ministra pravde. I zaista bi bilo divno da se pararelno sa obrazovanjem razvijao i njegov demokratski kapacitet. Ne smije se zaboraviti da je on bio jedan od govornika na mitinzima koalicije Srpske sloge 2012. godine u koju je bila uključena Srpska radikalna stranka, čiji je osnivač - Vojislav Šešelj - završio u Hagu, kao ratni zločinac. Ovih dana društvenim mrežama kruži fotografia mlađanog Leposavića - ispred Kipa slobode - ogrnutog srpskom zastavom i sa podignuta tri prsta. Nevjerovatna je koliko je njihova simbolika dijametralno suprotna. Kip slobode, od njenog postavljanja 1886. godine, je simbol obećane zemlje, jednakih šansi, poštovanja različitosti, simbol uspjeha i tolerancije. Emigranti iz raznih zemalja sa pogledom na Kip slobode počinjali su svoj američki san. Iako svjesni svog porijekla, vjere, nacije, postajali su Amerikanci, strasno braneći i poštujući zemlju koja im je dala šansu za bolji život. S druge strane, Leposavić ogrnut srpskom zastavom i sa podignuta tri prsta nosi simboliku velikosrpskog nacionalizma, netolerancije, nacionalne i vjerske netrpeljivosti. Neminovno podsjeća na rat na Balkanu, gdje su u ime tri podignuta prsta i srpske zastave izvršeni genocid u Srebrenici, krvoproliće na Markalama, bombardovanje i opsada Sarajeva... – upozoravaju iz američke dijaspore.
U svijetlu ovih činjenica, kategorični su, izbora mladih političara u entitetu BiH Republici Srpskoj i njihovog veličanja ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića, novog projekta srpskih intelektualaca i političara u Beogradu, nije teško zaključiti da se velikosrpski nacionalizam ponovo razbuktava.
- Ovog puta meta im je slobodna i nezavisna Crna Gora - koja duh slobodarstva njeguje više od hiljadu godina. Svijetla istorija crnogorskog naroda garantuje da ove hegemonističke ideje neće postati stvarnost, što govori kolika je opasnost od ponovnog narušavanja mira na ovim prostorima – ističu iz udruženja „Montenegro Cetinje“.
Ministar Leposavić, kao jedan od „apostola“ klerikalnio-vljesrpske vlade očigledno, piše u pismu, ima ambicije da „svetosavlje“ zamijeni „leposlavljem“ pozdravljajući pored Kipa slobode fašističkim pozdravom, tri raširena prsta.
- Uz to ovaj „leposavac“, (šteta što mu se ženski predak po kome dobi prezime nije zvala Ljeposava) unižavajući sve crnogorsko ne priznaje ni vjekovnu Crnogorsku pravoslavnu crkvu, koja je svoje biće utkala u državotvornost Crne Gore i njeno kulturno i nacionalno biće – navodi se u pismu.
Kako za svoje saradnike u Vladi ima „ženu četnka“, bojovnika, koji se „ponosno“ slika u maskirnoj uniformi sa kamom u ruci na nekom od ratišta i stratišta, potpuno je razumljivo, naglašavaju naši iseljenici, zašto je blagonaklon prema genocidu u Srebrenici i zašto su mu idoli pravosnažno osuđeni ratni zlikovci iz Haga.
- Sljedstveno tome, jasno je zašto ponižava i većinski crnogorski narod u državi u kojoj je dobio zvanje koje mu ne bi dodijelila nijedna normalna država i nijedan samosvjesni narod na svijetu! Ovi srpski „talibani“ u „srpskoj džamahiriji“ sa preminulim Ajatolahom Amfilohijem I i Irinejom II samo sprovode prepoznatljivu kleronacističku ideologiju, koja je u Crnoj Gori „proizvod“ uvezenog tipa i nema ama baš nikakve veze sa autentičnim antifašističkim bićem naše domovine! Iskustvo pokazuje da će i ova ideja završiti na smetlištu istorije, ali se pitamo po koju cijenu? Crnoj Gori će očigledno trebati dosta vremena da izađe iz ove ideološke kaljuge i da napravi dekontaminaciju svojih prostora! Treba i ovom prilikom prizvati Njegoša u pomoć: „Ne bojim se od vražjega kota, pa da ga je ka na gori lista, no se bojim od zla domaćega“ – zaključili su iz Udruženja „Montenegro Cetinje“, kojim predsjedava Predrag Marković.
