U jeku transmisije Sars-Cov-2 postoji paradoks koji će se tek u potpunosti istaći. Iako je jasno utvrđeno da se virus najviše prenosi zimi, što mu je zajednička karakteristika sa većinom drugih espiratornih virusa, Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno doživljava ljetnji talas. Bilo je i velikih epidemija Covid-19 u regionima poput Južne Amerike i Indije mimo zime. Zašto je to tako?
Od početka pandemije, jedno od glavnih pitanja bilo je u kojoj mjeri će Covid zimi pokazivati sezonsko ponašanje uz povećanje broja slučajeva. Većina respiratornih virusa koji kruže, uključujući grip i četiri endemska koronavirusa koji doprinose „uobičajenim prehladama“, pokazuju snažne sezonske obrasce, a većina infekcija se dešava zimi na svakoj hemisferi.
Mehanizmi koji stoje iza ove sezonalnosti su složeni i nijesu u potpunosti shvaćeni. Uključuju direktan efekat klimatskih varijabli: virusi RNK sa ovojnicom, kao što je Covid-19, najbolje preživljavaju na hladnom, suvom vazduhu i pod malim izlaganjem UV zracima. Postoji i glavna komponenta ponašanja domaćina, jer su ljudi zimi više vremena izloženiji bliskom kontaktu u slabo provjetrenim prostorima.
Faktori koji utiču na prenošenje
Ipak, sezonski virus ne znači da nije u stanju da se prenosi u određeno doba godine, sve dok su uslovi za njegovo širenje inače povoljni. Da bismo ovo najbolje razumjeli, sezonalnost moramo smatrati samo jednim od četiri glavnih faktora koji pokreću prenošenje. Preostala tri faktora su ponašanje zaraženih, evolucija virusa i stope imunizacije populacije, obezbijeđene prethodnim izlaganjem patogenu i/ili vakcinacijom.
Ova četiri faktora će uticati na dinamiku pandemije. Epidemiolozi zaraznih bolesti koriste matematički koncept nazvan „R“ broj da bi opisali ponašanje epidemija. Predstavlja srednji broj novih infekcija izazvanih zaraženim osobama tokom vremena. Kada je R veće od 1, svaki pojedinac zarazi u prosjeku više od jednu novu osobu, a broj slučajeva vremenom raste. Kada je R manje od 1, brojevi slučajeva se smanjuju.
Distanciranje kroz promjene ponašanja, bilo dobrovoljno ili ono koje su nametnuli donosioci mjera, umanjiće prenos virusa. Kako se višestruke intervencije socijalnog udaljavanja uglavnom sprovode zajedno, i kombinovane sa drugim faktorima, može biti teško procijeniti efikasnost svake intervencije javnog zdravstva dok postoji izolacija. Na primjer, o efikasnosti zatvaranja škola i dalje se žustro raspravlja, dijelom zbog toga što je uticaj ove mjere i dalje teško razdvojiti od zbunjujućih varijabli kao što su druge intervencije u ponašanju, sezonalnost ili pojava prenosivih sojeva virusa.
Virusi će uvijek prolaziti selekciju kako bi postali prenosiviji. Entiteti koji se repliciraju danas imaće pretke koji su ostavili više potomaka. Sposobnost zaraze više domaćina ključna je za evolutivni uspjeh virusa. Povećana prenosivost može se postići različitim mehanizmima, kao što je veće virusno opterećenje ili zaobilaženje imunizacije domaćina, omogućavajući tako varijantama da iskoriste veću osjetljivu populaciju. Alfa varijanta koja se pojavila krajem 2020. godine bila je suštinski prenosivija od prethodnih sojeva u opticaju. Delta varijanta, koja je odgovorna za trenutni nagli porast u Velikoj Britaniji, još je prenosivija od Alfe, ali takođe ima malo veću vjerovatnoću da zarazi ljude koji su imunizovani prethodnom infekcijom ili vakcinacijom.
Smanjenje i povećanje R vrijednosti
Imunizacija stanovništva i prethodnom prirodnom infekcijom i vakcinacijom smanjiće R vrijednost smanjenjem udjela populacije domaćina kroz koji se virus može širiti. Kako se povećava procenat populacije koja je vakcinisana i/ili prethodno zaražena, populacija se približava „pragu imuniteta krda“, tački u kojoj svaki zaraženi domaćin u prosjeku zarazi manje od jedne osobe.
Ova vrijednost iznosi oko 85% za Delta varijantu, mada je malo vjerovatno da će se postići dugoročni, stabilni imunitet krda protiv Covida, jer će imunitet vremenom oslabiti. Štaviše, iako su trenutne vakcine izuzetno efikasne u smanjenju prenosa, morbiditeta i smrtnosti, one ne blokiraju 100% infekcija.
Imunizacija stanovništva će se i dalje povećavati vakcinacijom i infekcijom da bi dostigla ravnotežnu vrijednost. Velika Britanija se vjerovatno približava ovoj vrijednosti već sa više od 90% odrasle populacije koja ima antitijela protiv Covida. Procenat imunizovane populacije neprestano će se smanjivati smanjenjem imuniteta, novim rođenjima i pojavom novih virusnih varijanti sposobnih da djelimično zaobiđu imunitet, a povećavaće se infekcijama, reinfekcijom i vakcinacijom. Covid će nastaviti da se razvija, ali će na kraju dostići svoju maksimalnu prenosivost, koja se očekuje da će ostati veća zimi.
S obzirom na to da će se većina britanske populacije vakcinisati u bliskoj budućnosti i vjerovatno se vratiti na stope kontaktnih stanja prije pandemije, očekuje se da će Covid uskoro dostići epidemijsku ravnotežu. U ovoj fazi, tri od četiri snage biće uklonjene.
Uticaj imunizacije na dalje širenje
Budući da sezonalnost očigledno ostaje, očekuje se da će pokrenuti dinamiku epidemije, gurajući vrijednost R iznad 1 zimi i ispod 1 ljeti. U ovoj fazi, Covid će se pridružiti grupi od 200 drugih sezonskih endemskih respiratornih virusa koji postoje u svijetu. Ukratko, moramo sačekati da se najgore od pandemije završi prije nego što sezonalnost postane faktor koji diktira stopu prenosivosti virusa.
Očekuje se da će velika većina infekcija kod prethodno imunizovanih ljudi biti prilično benigna. Nijesmo uspjeli da eliminišemo Covid i malo je vjerovatno da ćemo to učiniti u doglednoj budućnosti. Iako se zahvaljujući efikasnim vakcinama i izuzetnoj infrastrukturi za nadzor virusa, koja nam omogućava da unaprijedimo vakcine kad god je to potrebno, oni koji imaju sreće da žive u bogatim zemljama suočavaju se s pripitomljenim neprijateljem, vremenom vjerovatno uporedivim po morbiditetu i mortalitetu sa gripom, ili čak četiri postojeća koronavirusa koji su uzroci prehlade.
Očekuje se da će se prelazak Covida u endemičnost desiti progresivno sa epidemijskim talasima opadajuće amplitude koji se talože zimi. Ovo sezonsko endemsko stanje postići će se u različito vrijeme na raznim mjestima. Za veći dio Evrope i SAD, tranzicija ka endemičnosti je već uveliko u toku, a epidemijski talasi povezani sa masovnim morbiditetom i mortalitetom, kakve smo imali ranije, vjerovatno se neće dogoditi u budućnosti.
* * * * *
Autor prof. dr Fransoa Balu je direktor Instituta za genetiku na Univerzitetskom koledžu u Londonu
