Ruski mediji izvijestili su da je skoro 200 ljudi stavljeno u izolaciju, piše BBC.
Zvaničnici su brzo pokušali da otklone bojazan, ali se na internetu šire nagađanja i uznemirenost.
Darja Šipilova (28) radila je u Institutu za borbu protiv kuge u Irkutskoj oblasti u Sibiru.
Prema nepotvrđenim izvještajima, žena je dobila simptome nalik upali pluća nakon što je razbila epruvetu koja je sadržala bakteriju kuge, ili poslije terenskog rada u Republici Burjatiji, koja se graniči sa Mongolijom.
U tom području kuga je endemska bolest među divljim životinjama.
Uzrok smrti Šipilove nije potvrđen, a laboratorijska ispitivanja su u toku, prema izvještajima.
Ipak, jedno je jasno. Stručnjaci kažu da je malo vejrovatno da će ovaj slučaj dovesti do pandemije.
Evo i zašto.
Kugu izaziva bakterija Jersinija pestis (Yersinia pestis).
Klinički, postoje tri oblika bolesti: bubonska, plućna i septikemična kuga.
Bubonska kuga je najčešći oblik bolesti i prenosi se ujedom zaraženih buva.
Kada dospije u ljudski organizam, bakterija putuje do limfnih čvorova, gdje uzrokuje bolne otoke, najčešće u predjelu prepona, vrata i ispod pazuha.
Prenošenje bubonske kuge sa čovjeka na čovjeka je rijetko, ali bakterija može da dospije u krvotok i da izazove septikemičnu kugu, ili u pluća, gdje uzrokuje plućnu kugu.
Za razliku od drugih oblika bolesti, plućna kuga može da se prenosi sa čovjeka na čovjeka putem sitnih kapljica koje dospijevaju u vazduh kada zaraženi čovjek kašlje ili kija.
Plućna kuga može da bude smrtonosna ako se ne liječi na vrijeme, a period od izlaganja bakteriji do pojave simptoma je samo 24 sata.
Crna smrt, koju su izazvale bubonska i plućna kuga, usmrtila je tokom 14. vijeka više od 25 miliona ljudi u Evropi, odnosno između trećine i dvije trećine stanovništva kontinenta.
Bolest se brzo širila zbog novootvorenih trgovačkih puteva, kao i pomorskog uvoza robe poput žitarica i brašna.
Međutim, savremeni uslovi su mnogo nepovoljniji za širenje kuge.
Prije svega, iako je plućna kuga koju izaziva bakterija Jersinija pestis skoro uvijek smrtonosna ako se ne liječi, danas može uspješno da se liječi jednostavnim, široko dostupnim antibioticima.
„Imamo dva načina liječenja koji veoma dobro djeluju protiv bubonske kuge", kaže Pjero Olijaro, profesor infektivnih bolesti povezanih sa siromaštvom na Univerzitetu Oksfordu u Engleskoj.
Olijaro i njegove kolege su 2025. godine objavili prve rezultate kontrolisanog kliničkog ispitivanja liječenja bubonske kuge na Madagaskaru.
Studija je pokazala da su dva antibiotika - ciprofloksacin koji se uzima oralno i aminoglikozid injekcijom - bili djelotvorni u liječenju bubonske kuge u 91, odnosno 92 odsto slučajeva.
Čak i među malobrojnim pacijentima kod kojih se bolest razvila u plućni oblik, 85 odsto su se oporavili i preživjeli zahvaljujući pravovremenom liječenju.
Još jedan razlog zbog kojeg je pandemija veoma malo vjerovatna jeste jer, za razliku od kovida-19, plućna kuga može da se prenosi tek poslije pojave simptoma.
To se obično događa u roku od 24 sata.
Simptomi su teški i lako uočljivi. To znači da novi slučajevi mogu brzo da se prepoznaju, izoluju i liječe prije nego što se dalje prenesu u zarazu.
„To nije nešto što ne bismo primijetili - simptome kod ljude koji ulaze u avion, putuju i šire zarazu u svijetu", kaže Zanja Stamataki, vanredna profesorka virusne imunologije na Univerzitetu u Birmingemu u Ujedinjenom Kraljevstvu (UK).
Postalo bi sasvim očigledno, i to vrlo brzo, dodaje profesorka.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO), navodno su identifikovani kontakti svih pacijenata i oni su pod nadzorom, a za sada niko od njih nema simptome bolesti.
Ovakve mjere su u skladu sa smjernicama za zaštitu javnog zdravlja američkog Centra za kontrolu i sprečavanje bolesti (CDC), koje preporučuju identifikovanje ljudi za koje se smatra da su izloženi riziku kako bi mogli da se nadziru, testiraju, stave u karantin, i da dobiju antibiotike.
Kristijan Lindmajer, portparol SZO-a, saopštio je u utorak početnu procjenu.
„Rizik je umjeren do nizak za Irkutsk, nizak za Rusku Federaciju u cjelini i veoma nizak za evropski region SZO-a", rekao je novinarima.
Uopšteno govoreći, prenos zaraze u laboratorijskim uslovima izuzetno je rijedak, jer se obično primjenjuju strogi protokoli radi sprečavanja slučajnog izlaganja uzročniku.
„To su veoma specijalizovane laboratorije. Imaju mnogo slojeva zaštite“, kaže Stamataki.
Stamataki objašnjava da, na primjer, istraživači nose kompletnu opremu za ličnu zaštitnu.
Uzorci se obrađuju isključivo u biosigurnosnim kabinetima.
U tim komorama se održava negativan vazdušni pritisak, što znači da vazduh struji ka unutra i dalje od tehničara koji radi na uzorku.
„Ako se epruveta razbije, to se dešava unutar komore, i tehničar bi u tom slučaju bio zaštićen", kaže ona.
Čak i pri transportu epruvete, ona je smještena u dodatnoj zaštitnoj posudi, objašnjava Stamataki.
Tehničari koji rade u takvim laboratorijama takođe prolaze rigoroznu obuku, dodaje.
Jedan od glavnih razloga zbog kojih se kuga tako brzo širila u 14. vijeku bili su, uopšteno govoreći, veoma loši uslovi života.
Na ulicama je bilo mnogo otpada i ostataka hrane, što je stvaralo idealna staništa za crne pacove pune buva, koje su prenosioci bolesti.
Ljudi su živjeli veoma blizu jedni drugih, a trgovci su provodili mjesece na prenatrpanim brodovima.
Takvi uslovi danas više ne postoje u velikom dijelu svijeta.
Ipak, važno je naglasiti da kuga nije bolest koja je postojala samo u prošlosti.
Ona je endemska bolest među populacijama glodara u Africi, Aziji, Južnoj Americi, pa čak i u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD).
Svake godine bilježe se i slučajevi zaraze među ljudima.
Na primjer, u SAD se godišnje u proseku prijavi sedam slučajeva kuge kod ljudi.
U nekim djelovima svijeta povremeno izbijaju lokalne epidemije kada se plućna kuga prenosi sa čovjeka na čovjeka.
U epidemiji kuge na Madagaskaru 2017. godine zabilježeno je 2.417 obolelih i 209 mrtvih.
Međutim, Olijaro naglašava da je činjenica da je sve brzo stavljeno pod kontrolu, dokaz da su epidemije kuge danas lokalizovane.
One obično ne prerastaju u pandemiju.
Međutim, iako je malo vjerovatno da bi epidemija kuge poprimila svjetske razmjere, to ne znači da ne treba ulagati u liječenje i sprečavanje ove bolesti.
„Možda ona ne pogađa veliki broj ljudi na globalnom nivou, ali i dalje izaziva patnju. To je ozbiljna bolest i zato ne smemo da zaboravimo da kuga i dalje postoji“, kaže Olijaro.
