Sve je počelo u ponedjeljak u prijestonoj Numei, da bismo prije nekoliko dana od francuskih vlasti čuli kako su pojedini djelovi Nove Kaledonije van kontrole.
Šta je uzrok svemu tome?
Najprije se treba vratiti u 1998, kada je utvrđeno da samo domicilno stanovništvo i oni koji duže žive na Novoj Kaledoniji imaju pravo glasa na tamošnjim izborima i referendumima. Time se želio sačuvati balans između autohtonih Kanaka i novih žitelja Nove Kaledonije, mahom pristiglih iz Francuske.
Decenijama su, pritom, na tom arhipelagu prisutne tenzije povodom pitanja nezavisnosti, bilo je i referenduma, ali najveći nemiri uslijedili su sada povodom prijedloga izbornih reformi.
U najkraćem, zakonom se predlaže da pravo glasa steknu i rezidenti koji su na Novoj Kaledoniji duže od 10 godina, čime bi se broj birača povećao za oko 25.000.
I dok su ‘lojalisti’, kako zovu stanovništvo koje želi da Nova Kaledonija ostane dio Francuske , podržali načelo jednakog prava glasa, oni koji se zalažu za nezavisnost odmah su se pobunili.
“Postoji osjećaj ljutnje i nepravde među populacijom Kanaka, ali i zabrinutost da će oni biti istisnuti ili nestati”, kaže Evelin Bartu sa francuskog univerziteta Pau, podsjećajući kako Kanaci danas čine 41 odsto populacije Nove Kaledonije, a da su ostali uglavnom Evropljani.
Ona ističe da su u Numei, u kojoj je i došlo do smrtonosnih nereda, naročito vidljive socijalne i ekonomske nejednakosti, pri čemu postoje ‘privilegovana’ naselja, te ona druga, u kojima uglavnom žive Kanaci i Melanežani.
Iz Socijalističkog nacionalnog oslobodilačkog fronta, najjače suverenističke partije, ističu kako je problem što uopšte nije bilo dijaloga onih koji su predložili zakon sa građanima Nove Kaledonije.
Uprkos tome, u francuskoj je u srijedu, nakon Senata, zakon dobio podršku i u drugom domu parlamenta. Kompletna desnica, uključujući i Nacionalno okupljanje Marin le Pen, bila je za, dok je protiv bio dio Makronove koalicije, te ljevica.
Za to vrijeme, organi reda na Novoj Kaledoniji gušili su veliku pobunu, a Francuska je proglasila vanredno stanje na arhipelagu. U nasilju je stradalo šest ljudi, među kojima su i dva policajca.
Kakav god bude epilog, čini se kako je na pacifičkim ostrvima dodatno produbljen jaz između autohtonog stanovništva, potomaka kolonizatora i onih koji su na Novu Kaledoniju doselili u ovom vijeku.
I premda se u francuskom parlamentu moglo čuti kako je kolonijalna prošlost na Novoj Kaledoniji prevaziđena tema, Evelin Bartu ističe kako to baš i nije tako.
“Za mlade ljude, kolonijalizam nije stvar prošlosti”, zaključuje ona.
