Stotinama metara duge kolone ispred Kotora trebalo bi, prema planu lokalne uprave, uskoro da postanu dio ružne prošlosti: izgradnja zaobilaznice mogla bi konačno da riješi velike saobraćajne probleme sa kojima se suočava najveći grad Bokokotoroskog zaliva.
Mogla bi, ali...U Kotoru se još od 1988. godine govori o potrebi gradnje zaobilaznice, kako bi se smanjile gužve u saobraćaju posebno izražene tokom ljetnjih mjeseci. Dok u nepreglednim kolonama čekaju da stignu s jednog kraja grada na drugi, Kotorani skloni humoru znaju da kažu da je mnogo lakše doći do željenog mjesta barkom nego automobilom.
Projekat od 29 miliona eura: Čini se da bi napokon, poslije dugo čekanja, ukoliko se riješe preostali problemi oko potrebnih mišljenja na elaborate, Kotorani u ovoj 2011. mogli vidjeti kako počinje gradnja zaobilaznice oko njihovog grada. Riječ je o važnom projektu ne samo za opštinu, već i za državu.
Naime, u budžetu za ovu godinu, u djelu za kapitalne investicije, predviđeno je 29 miliona eura za kotorsku saobraćajnicu.Potpredsjednik opštine Kotor, Filo Biskupović, za Portal Analitika kaže da je gradska uprava obavila sve potrebne pripreme, kako bi se napokon počelo raditi na najvećoj investiciji u kotorskoj opštini.U skladu sa planskom dokumentacijom izrađena je projektna dokumentacija, tačnije idejni i glavni projekat zaobilaznice.
Biskupović podsjeća da je planirano da se put radi u dvije faze. Dužina prve trase će biti 2.800 metara. Ići će od raskrsnice iznad kapele u Škaljarima i kroz ovaj dio grada siječe stari put za Trojicu i vijaduktom se penje na 230 metara visine ispod prve serpentine starog puta. Potom prolazi kroz tunel “Škaljari”,koji će biti dug 1005 metara, a prolaziće kroz brdo Sveti Ivan, poznatije kao San Đovani. Zatim izlazi na kanjon rijeke Škurde, koji će biti premošćen drugim vijaduktom “Škurda”dugim šezdeset metara. Prvi dio zaobilaznice završava se drugim tunelom “Dobrota” dugim 330 metara.
Čekajući mišljenje Zavoda: Glavni projekat i izvještaj o njegovoj reviziji su završeni i dostavljeni Direkciji za saobraćaj Podgorica, koja je nosilac izgradnje ove saobraćajnice kao magistralnog puta. Sagovornik Portala Analitika kaže da se čeka odgovor Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika, kome su pored glavnog projekta dostavljene i studije vizuelnog uticaja zaobilaznice na životnu sredinu i kulturno nasljeđe, kao i elaborat o zaštiti životne sredine.
Do sada Direkcija nije dobila odgovor Zavoda. Biskupović kaže da u opštini nezvanično imaju informaciju da ova institucija svoju saglasnost uslovljava stavovima UNESKO-a i stavom Komisije za ocjenu elaborata za zaštitu životne sredine.- Na neki način smo se našli u začaranom krugu i zato će opština Kotor tražiti”arbitražu” nadležnih ministarstava, kaže sagovornik Portala Analitika. On podsjeća da je pri izradi projekta ugledni Institut za gradjevinarstvo - IGH iz Hrvatske - posebnu pažnju posvetio vizuelnom uticaju zaobilaznice na Kotor kao srednjevjekovni grad. Kako put ima dva vijadukta trudili su se da, naprimjer, ograde budu sto manje upadljive i tako se bolje uklope u okruženje.
- Svjesni smo da je Kotor prepoznat po jedinstvenoj povezanosti kulturnog nasljeđa i prirode. Tako neodvojivo je sjedinjen i sa San Đovanijem i sa morem. Ćinjenica je da to što smo na listi svjetske baštine obavezuje na vrlo promišljene intervencije u prostoru. Ipak, moramo priznati da imamo samo jedan put preko stare kotorske rive i da on nije dovoljan.Projektovan je za jedno drugo vrijeme koje je odavno iza nas. Zaobilaznica bi rješila velike saobraćajne gužve. Ovo je ljeti najfrekventniji put u državi. Pored toga bila bi umnogome smanjena buka i zagađenja Starog grada, kaže Biskupović.
Očuvati okolinu grada: Potpredsjednik opštine Kotor naglašava da je važnost projekta prepoznala i država svrstavajući ga u kapitalne investicije dok će opština obezbjediti sredstva za eksproprijaciju zemljišta.
No, kad je Kotor u pitanju izgleda da je problem zaobilaznice vrlo kompleksan. Poznato je da sve velike građevinske intervencije, a posebno saobraćajnice,ostavljaju trajan trag u prostoru i zauvijek mjenjaju sliku tog kraja. Zbog specifičnog položaja Kotora, koji je pripijen uz Sveti Ivan s jedne strane, a s druge gotovo uronio u more, projekat zaobilaznice je veliki izazov za graditelje, ali ništa manji i za stručnjake koji se bave zaštitom kulturnog nasljeđa.
Upravo zbog te svoje specifičnosti, izuzetno vrijednog graditeljstva koje je na jedinstven način vezano za prirodu, Kotor je 1979. godine postao baština UNESKO-a.
Poznato je da su stručnjaci ove svjetske organizacije Ujedinjenih nacija preporučili da se Kotor zaštiti kao kulturni pejzaž. To podrazumjeva izuzetno oprezne intervencije u prostoru a izgradnja zaobilaznice je velik i kompleksan zahvat i za gradove koji nijesu na listi baštine svijeta , o Kotoru i da ne govorimo. Stoga je na Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture vrlo težak i odgovoran zadatak, jer nije lako donjeti odluku o projektu koji će trajno promjeniti sliku zaleđa srednjevjekovnog grada i njegovog zaliva.Stari put kao putokaz: Kada je Kotor i izgradnja puteva u pitanju, zanimljiv je i jedan drugi, stari put i njegova istorija. To su čuvene kotorske serpentine, koje krivudavim putem vode od grada do Njeguša, preko prevoja Krstac, i broje dvadeset pet serpentina do vrha, koji se nalazi na 980 m nadmorske visine. Zbog veličanstvenog pogleda na Kotor i zaliv od kojeg zastaje dah, one su postale turistička atrakcija. Rijetko koji gost koji dođe u Kotor ne posjeti ovo mjesto nezaobilazno i u turističkim vodičima.
Tu na vrhu puta nalazila se crnogorsko-austrijska granica. U hronikama je ostalo zabilježeno da je ovo prvi moderno projektovan put u Crnoj Gori. Započet je1879. a završen 1884. godine i bio je najkompleksniji građevinski poduhvat na tadašnjoj austrijskoj teritoriji. Projektovao ga je Josip Slade,ugledni arhitekta iz Trogira. Stručnjaci su nepodjeljeni u mišljenju da je ostavio “neponovljiv rukopis u kamenu i svojim projektom zauvijek zadužio Crnu Goru".
Zaista, serpentine su srasle sa prirodom, postale su neodvojivi dio pejzaža. Zbog toga su spomenik graditeljstva i jednog vremena koje je znalo da cijeni prirodu i prostor.
Kotorska buduća zaobilaznica mora da ispuni upravo ove zahtjeve, a kako se gradi za jedno novo vrijeme to neće biti lako.
Suzana KAPETANOVIĆ
