Gvardiola i Kavali nisu imali nikakvih posebnih prohtjeva. Ali, Bijonse, Tina Tarner, šeik Al Fahim – oni su imali zahtjeve vezane za najsitnije detalje. Jednom gostu smo dva puta dnevno mijenjali cvijeće, jer je moralo da bude u cvatu, ali bez ikakvog mirisa. Našli smo neko holandsko, bijele boje. Pa onda, hoće ovakvu ili onakvu posteljinu, određenu gustinu punjenja u jastuku...“, priča Bojan Joketić o svom iskustvu sa slavnim ličnostima koje su odsjedale u Forza Mare. Bojan je menadžer ovog malog porodičnog hotela u Dobroti.
Pa bademovo mlijeko, vulkanska voda, košer hrana, prazna terasa za ručavanje... Ovo su samo neki od zahtjeva sa kojima su se suočili on i Žarko Radulović, direktor i suvlasnik Splendida, da bi neke svjetske zvijezde odsjele u Forza Mare ili u poznatom bečićkom hotelu. Na turističkoj mapi Crne Gore, ova dva hotela, tako različita, došla su u žižu javnosti kao dvije destinacije u koje dolaze svjetski slavna imena.
„Slobodno napišite, najviše do sada nas je namučio bračni par Romanov, nasljednici ruske carske porodice, Aleksej i Irina, koji su tražili da ukinemo muziku na terasi dok su njih dvoje u hotelu. Napustili su nas prije nekoliko dana, uz obećanje da će pisati protestno pismo Ministarstvu turizma i meni lično, jer im želja nije uslišena, budući da je u hotelu još 650 gostiju“, priča Radulović.
Uslovi dogovoreni sa menadžmentom slavnih: Sagovornici Portala Analitika o željama i navikama svojih slavnih gostiju pričaju na način kao da neko naručuje ćevape ili njeguški stek. A doček slavnih je izuzetno ozbiljan posao, kojem prethodi dugo dogovaranje sa njihovim menadžmentom.
„Za šeika i njegovu pratnju doveli smo kuvara iz Hrvatske, stručnjaka za libansku kuhinju. Na kraju su naručivali jela sa našeg redovnog menija, koji je baziran na mediteranskoj kuhinji. Gostujući kuvar je, naravno, plaćen kao da je radio“, priča Joketić.
„Za dolazak Gadafijevog sina, 2009. godine, pripremali smo se duže od mjesec dana. Spisak zahtjeva bio je tako dug, da nas je njegov sekretar pitao – da li mi to možemo. Ja mu nisam ostavio dilemu“, kaže Radulović.
Za Madoninu posjetu, doveden je rabin iz Beograda, koji je u jednoj podgoričkoj mesari kontrolisao da li je meso rezano po jevrejskim zakonima. „Dobili smo sertifikat, sa pečatom, razumije se, da je meso košer. Kada je meni u pitanju, tu ne dozvoljavamo iznenađenja. Sve je predviđeno ugovorom, koji potpišemo sa menadžmentom slavnoga gosta prije nego što se ovdje pojavi“, veli direktor Splendida.
A za bademovo mlijeko, vulkansku vodu, što su takođe bili Madonini zahtjevi, uprava hotela se obratila i na bečke i rimske adrese. „Nešto od mlijeka smo našli u Beču, a vulkansku vodu smo nabavili iz Engleske. Kada moramo ispuniti neki od bizarnih prohtjeva, koristimo sve moguće veze, privatne, poslovne...Pa, Internet je čudo“, kaže Radulović.
No, „muke sa selebritijima“, nisu, kao što dodaje sagovornik Portala Analitika, pravilo. Štaviše... „Moje je zapažanje, a tu imam najveće iskustvo u Crnoj Gori, da je čovjek jednostavniji što je veća zvijezda. Ne pričam samo o selebritijima, već o ostvarenim ljudima u svojim profesijama. Njihovi su prohtjevi najmanji“, tvrdi Radulović.
Evropske i američke selebriti: Menadžer Forza Mare tvrdi da postoji velika razlika između američkih i evropskih selebritija. „Gvardiola, Kavali, slavni ljudi iz Evrope, neka su drugačija dimenzija od američke.
Oni su opušteni, dok su nam gosti iz Amerike bili maksimalno rezervisani.
Prvi im je uslov da fotografisanje ne dolazi u obzir. Tina Tarner se poljubila i sa mnom i sa ocem ali, ništa od nje nije moglo da se traži, ni jedna jedina fotografija, ni rečenica u knjizi utisaka. Rekla je - ja ću da napišem ondje gdje treba da napišem. A Gvardiola se tu slikao sa gostima, Rusima, Špancima.... Odmah je objavio sliku na Tviteru, kao i Kavali na Fejsbuku,“ kaže 27-godišnji Joketić.
Mladi menadžer Forza Mare, imao je čast da lično vozi veliku Tinu Tarner, koja posljednih godina živi u Švajcarskoj. Kako je to izgledalo?
„Pošao sam za nju automobilom na kotorsku rivu gdje je stigla jahtom, iz Hrvatske. Nije riječ progovorila dok smo išli prema hotelu. Njeni prijatelji Švajcarci su bili nešto razgovorljiviji i pričali su između sebe.“
Večera na terasi hotela za slavnu rok zvijezdu iz Amerike, o kojoj su izvijestili mediji, bila je bazirana na morskim specijalitetima – riblji karpaćo, a onda miješani pjat sa crnim rižotom i gamborima na žaru, pa salata od hobotnice, domaća pašta sa jastogom, kasnije riba na aromatizovanoj soli. I, za finale, "Moskva šnit", zaštitni znak poznate kotorske poslastičarnice Forza, koja je takođe u vlasnišrvu Joketića.
„Sjutradan su pošli u obilazak zaliva jednim malim brodom. Tina nije htjela da izlazi nigdje. Htjela je da vidi stari grad, ali da ne silazi sa broda, što nije bilo moguće“, priča Bojan i vraća se na svoje nezaboravno iskustvo sa Kavalijem, koji je šetao po Kotoru tokom Bokeške noći, pjevao i plesao za stolom nekih „običnh“ Kotorana.„Ja sam ga vodio te večeri na feštu. To je jedan neopisivi šarmer, neposredan i pun duha. Pa Gvardiola! Ispred hotela se okupilo pedesetak djece koja su čekala na njegov autogram ili fotografiju sa njim. Samo je kazao da ga pričekaju. E, kada su bili Rotšildi, tu se sjatilo novinara iz ''New York Times''-a, ''Daily Telegraf''-a. I oni stigli brodom, usidrili se ispred restorana, sijevaju blicevi. Svi smo bili u šoku. Tada smo morali da angažujemo obezbjeđenje“, priča Bojan Joketić.
Bijonse i Rolingstonsi krčili put: “Od slavnih, u Splendid su prvo došli Rolingstonsi. Mik Džeger je bio u predsjedničkom apartmanu, a Kit Ričards u penthauzu. Ostali su odsjeli u običnim sobama. Pa je došao Ralf Fajns iz filma ’Engleski pacijent’, pa Madona, pa Kevin Spejsi, pa Hulio Inglesias, a onda i Bred Pit i Andželina Džoli. Ali, Splendid je ugostio i tridesetak predsjednika država. Tu su bili i Bil Klinton i Ban Ki Mun. Dosta je onih za koje se ne zna da su tu bili, niti će se ikada saznati. Neki od tih za koje se ne zna bili su i po dva i više puta. Oni koji žele potpunu diskreciju najčešće i ne izlaze iz soba. Motiv za dolazak ne mora uvijek biti odmor – to može biti posao ili neki drugi razlog. Ne, ne upoznajem se sa svima selebritijima, prođe kroz ovaj hotel dosta ljudi, a da ja ne znam da su bili – bogataša, zvijezda, biznismena svjetskoga ranga“, priča Radulović.
„Sad je 'in' u svijetu da nema ni recepcije u hotelu, jer gosti neće da se zadržavaju na recepciji, hoće potpunu diskreciju“, kaže Joketić.Prekjuče je kuhinja hotela Forza Mare spremila i otpremila večeru za čuvenu holivudsku zvijezdu, Toma Kruza. Porodični hotel u Dobroti sve se češće pominje po regionalnim medijima u kontekstu slavnih ličnosti. A one, kako kaže Bojan, stižu preko jedne hrvatske agencije, čiji je vlasnik prethodno posjetio hotel, kako bi se uvjerio da Joketići mogu odgovoriti visini zadatka.
„Bijonse je bila naša prva slavna gošća, prije četiri godine. Pozvali su nas iz te hrvatske agencije i kazali da ja ili otac odemo na tivatski aerodrom kako bi sačekali jednu slavnu ličnost. Nisu nam rekli o kome se radi. Otac je pošao za nju i Džej Zija. Trebalo je da budu tu samo na dnevnom boravku, ali su ostali da noće. I, tako je krenulo. Nakon njih je došao Tomasini, kreator cipela koji radi za Zanotija. Na njegovu preporuku je poslije došao Kavali, pa su onda bili Rotšildi, kada je Natanijan Rotšild slavio rođendan u Porto Montenegro. Prije tri godine, bila nam je i druga po značaju porodica iz Abu Dabija, šeika Al Fahima.
Slavni ne dolaze zbog hotela, već zbog Crne Gore: Slavne ličnosti ne dolaze u Crnu Goru ni zbog Splendida ni zbog Forza Mare, jer po svijetu ima puno luksuznih hotela od kojih zastaje dah. Oni dolaze zbog Crne Gore i mira koji im ovdje garantujemo, saglasni su Joketić i Radulović.
Bojan posebno ističe da njegovi gosti ostaju fascinirani Bokokotorskim zalivom. „Šeik je, recimo, obišao cijelu Crnu Goru. Kazao nam je da je Bokokotorski zaliv nešto najljepše što je vidio u životu“, priča Bojan.
Forza Mare nastala je kao rezultat dva kupoprodajna posla porodice Joketić sa sa Rusima, ali je još više rezultat 25-godišnjeg upornog rada Bojanovih roditelja, kojima su se odnedavno pridružila i njihova djeca, sin i ćerka. Bojanovi roditelji, vlasnici poznate kotorske poslastičarnice Forza na glavnom gradskom trgu, krenuli su prije nekoliko godina u posao sa izdavajem apartmana. Renoviranje stare kuće u Kotoru bilo je pri kraju, uz minucioznu brigu Bojanove majke Danijele o svakom detalju. I onda se, u vrijeme buma nekretnina u Crnoj Gori, pojavio jedan Rus sa „ponudom koja se ne odbija“. Nedugo zatim, kupljena je ova kuća u Dobroti, dosta ruinirana, takođe od nekog Rusa.
„On je u deset dana kupio i prodao kuću nama, za višu cijenu. Krenuli smo u renoviranje i adaptaciju, uz pomoć arhitekata iz Beograda. Hotel je mogao biti mnogo veći, ali nismo htjeli da narušimo onaj ambijent i prostor na prilazu. Mnogi su bili skeptični kada smo otvarali hotel. Pričalo se da previše ulažemo, da je mali, i da se to ne može isplatiti. Imamo deset apartmana, i svaki od njih ima različita imena – Montenegro, Indija, Afrika, Sankt Petersburg... Najluksuzniji i najljepši je Dubai, na trećem spratu. Tina je imala dva donja apartmana, i ostala je u sobi koja nema balkon, jer je Dubai bio zauzet. Bijonse i Džej Zi su bili u Dubaiju, Gvardiola takođe“, priča Bojan na hotelskoj terasi.
Za opis onoga što je napravila porodica Joketić, postoji samo jedna riječ – mjera. Svjesni da hotel prave u spektakularnom ambijentu, niti jednim detaljem nisu pokušali da mu uzaludno pariraju.
Čitaoci bi mogli zaključiti, kada se pomenu selebriti i Forza Mare, da je riječ o nekom izolovanom hotelu visokih zidova, ograđenom i „bunkerisanom“. A između hotela i njegove terase, prolazi put! Onaj, koji obrubljuje Bokokotorski zaliv. I opet je uspio da izađe u susret gostima najviših prohtjeva.
Svaki gost kao Madona: Splendid je nešto sasvim drugo i drugačije. Veliki luksuzni hotel na dugoj pješčanoj plaži, u koji su neki gosti stizali helikopterom.
Ali, princip rada je isti, i u hotelu sa deset apartmana i u onom koji prima 700 gostiju. Radulović je jasan i slikovit: „Svaki gost nam je kao Madona“. Skladni međuljudski odnosi u kolektivu su, dodaje, drugi uslov na kojem se bazira uspjeh: „To gost osjeti. Moje osoblje se hvali da im je kao u državnoj firmi. Hoće da kažu da su ovdje poštovani i zaštićeni.“
Joketić ističe da obožava da radi, da je „ambiciozan na majku“, te da ništa ne prepušta slučaju.
„Pratim što se dešava u hotelijerstvu. Puno putujem, odsjedam u dobrim hotelima i ’kupim’ njihove fore. Pratim pomno i kakve su ocjene za naš hotel na bukingu. One su u posljednjih godinu između 9,4 i 9,6, što je dosta visoko za hotele na Balkanu. Obožavam ovaj posao, i veoma mi je stalo da gostu prikažem Crnu Goru u njenom najboljem svjetlu, lijepu kakva jeste. Našim uglednim gostima redovno poklonim monografiju o Crnoj Gori i flašu dobre loze ili vina."
Oba sagovornika Portala Analitika pominju indiferentnost turističkih organizacija, pogotovu nacionalne. „Kad ne bi odmagali, ka' da bi pomogli“, veli Radulović. „Uopšte ne slušaju nas privatnike, pa da nešto zajednički uradimo za napredak turizma. Privatnici imaju puno iskustva, oni su u direktnom kontaktu sa gostima, i imamo drugačiji način promocije, a ne šetnju po sajmovima.“„Budva je centar, to se zna. Ali, i naš mali hotel ima svoje prednosti. Naravno, potrebne su godine da se od nečega napravi brend. Ja razgovaram sa gostima. Neke korisne informacije dobio sam upravo od njih – o sajtovima za reklamiranje i tome slično. Na kraju, od onoga što se čini hendikepom, možete da napravite prednost,“ kaže Bojan Joketić.
Sagovornik Portala Analitika posebno je ponosan na to što im se gosti vraćaju. „Ovdje su 10 dana nedavno boravile dvije Amerikanke. Jedna je častila onu drugu za 70. rođendan putovanjem u Crnu Goru. Sve je platila unaprijed, uključujući i šampanjac kojom su proslavile rođendan na hotelskoj terasi. Već su rezervisale i za sljedeću godinu. Tražimo od našeg osoblja da razmišljaju, da pamte goste i njihove prohtjeve. Naredni put kada dođete, ovaj konobar će znati kakvu kafu pijete, prije nego što priđe Vašem stolu“ zaključuje Joketić.
Gordana BOROVIĆ
