Političke kampanje u Crnoj Gori sve više pokreću pitanje stvarnog uticaja na birače. Da li kampanje zaista mogu promijeniti stavove građana, ili su birači već odlučili koga će podržati još prije nego što uopšte dođu na birališta?
Kako političke poruke postaju sveprisutne, naročito uoči izbora, sve češće se postavlja pitanje – da li kampanje i dalje imaju suštinski uticaj? Vuksanović ocjenjuje da birači najčešće unaprijed znaju za koga će glasati, mnogo prije nego što nas političari zaspu obećanjima.
„Ne mislim da kampanja ima udjela u svemu tome. Mislim da je biračko tijelo predodređeno nekim stvarima. Da li je to nečim što novi iz porodice, zajednice, poslovnog okruženja, komšijskog, kumovskog. Mislim da nose taj teret ubjeđenja od ranije, prije nego dođu u susret sa kampanjama“, kazala je izvršna direktorica CEDEM-a, Nevenka Vuksanović.
Mladi rijetko izlaze na izbore, kaže Vuksanović. Ne zato što su nezainteresovani, već zato što ih, kako kaže, politička scena ne prepoznaje. Ističe da upravo oni imaju najveći potencijal za promjenu – ali samo ako im se ponudi razlog da učestvuju.
„Ohrabrujuć je stav koji pokazuju mladi. Vidimo to i u regionu, a to je ipak neka ratobornost i buntovništvo u smislu da će oni sami pronaći svoj stav i voljela bih da se to nastavi. Mi smo negdje imali prilike da vidimo na izborima, da najčešće od izlazaka na izbore, apstiniraju mladi. Tu više razloga ima. Oni se nisu pronašli u kampanjama što bi značilo da na njih efekta imaju kampanje“, istakla je Vuksanović.
Izbori su često više od politike jer, dodaje Vuksanović, postaju borba identiteta. Smatra da su nacionalne i jezičke podjele često odlučujuće, a glasači motivisani da, kako kaže, „brane svoje“. Iako kampanje naglašavaju teme poput ekonomije i socijalne pravde, upravo identitetska pitanja nerijetko presude. Kao primjer navodi Nikšić.
„Za Nikšić je nesumnjivo u pitanju identitetska podloga. Mogli smo da vidimo prema izbornom rezultatu da su one partije koje su zbilja bile nošene identitetom, nacionalnim pitanjima i podjelama, jezičkim pitanjima, imale najveći broj glasova, odnosno, imaju neku formu zaštite od stane svojih birača“, navela je Vuksanović.
U političkom pejzažu Crne Gore gotovo da nema prostora za one koji ne pripadaju jasno definisanim nacionalnim blokovima, smatra naša sagovornica. Kaže da se partije koje pokušaju da se pozicioniraju kao građanske, ili centrističke, brzo nađu na margini – jer ih birači jednostavno ne prepoznaju. Crna Gora, kako zaključuje, i dalje funkcioniše po principu ili-ili.
