Svakodnevno dobijamo informacije o velikom broju novozaraženih, ali i onima koji gube bitku sa korona virusom. Borbu sa epidemijom vodi i privreda. Loša ljetnja sezona znatno se odrazila na budžet svih ugostitelja, pa i barskih, koji kažu da im ostaje samo da čekaju sljedeće ljeto i neke bolje dane.
Kada je epidemija počela, u martu mjesecu, bio je prisutan strah, više su se poštovale mjere. Ljekari su se susreli sa virusom za koji nemaju lijek. Pacijenti, sa ogromnim strahom od nepoznatog. Kako je izgledala borba sa koronom, pričaju za Portal Analitika Mihailo Vukić, prvi izliječeni pacijent od koronavirusa i Goran Bajo, prvi registrovani slučaj korone u Kotoru. O teškoj ekonomskoj situaciji imali su šta da kažu i barski ugostitelji.
,,Ponašam se kao da mogu ponovo da obolim. Šetam, radim vježbe, promijenio sam malo način ishrane, smanjio obaveze na poslu, malo zbog ove situacije, malo iz nekih ličnih razloga. Testirao sam se na antitijela i imam ih, ali ponašam se kao da ih nikada nijesam imao... Nošenje maske, distanca i smanjenje nekih društvenih aktivnosti dovelo je do toga da svi budemo malo više obazrivi”, priča za naš portal Mihailo Vukić.
I Kotoranin Goran Bajo liječio se u barskoj bolnici od koronavirusa. Predostrožnost i odgovornost zaštitili su zdravlje njegove porodice.
,,Kada sam osjetio prve simptome, izolovao sam se bez savjeta epidemiologa i bilo koga, jer sam pretpostavio da sam zaražen. Imao sam sreću da imam apartman iza kuće, koji je skroz odvojen od porodice, gdje sam boravio dok sam čekao rezultate“, prisjeća se Goran Bajo.
Putovanje u London bilo kobno za zdravlje: Kao i većina građana, Vukić ne može sa sigurnošću da tvrdi gdje se i kada zarazio korona virusom, ipak, jedno službeno putovanje u London, moglo bi da bude „krivac“.
Mihailo Vukić
Prvi simptom je bila samo temeperatura, nije imao veliki kašalj, a nije ni gubio čulo mirisa.
„Čak i u onoj najgoroj zdravstvenoj situaciji, kada sam bio u Podgorici, nijesam puno kašljao. Jedini simptom koji sam imao kada sam se vratio iz Londona do bolnice bila je temperatura koja nikako nije spadala i kretala se od negdje 37,5 do 38,6. Nekih sedam dana je to sve trajalo. Nakon toga sam otišao u bolnicu na nagovor supruge, da se testiram, što je bio pravi potez, jer sam u razgovoru sa doktorima shvatio da sam ostao malo duže kući, sigurno bi se situacija sa plućima značajnije pogoršala“, prisjeća se Vukić.
Suočavanje sa nepoznatim: Momenat kada je epidemija tek na početku, o virusu se veoma malo zna, pa još kad saznaju da su inficirani, za pacijente nije nimalo prijatan trenutak, pričaju naši sagovornici.
„Prvi put sam se suočio sa koronom, tog 18. marta, u barskoj bolnici kada su mi saopštili da sam - pozitivan. Kao da se nađete ispred crne zavjese. U tom trenutku sam i bio dobro, razgovorao sam sa doktorima, koji su mi sve vrijeme ulivali nadu, i kojima sam veoma zahvalan - i doktorima i sestrama i barskoj bolnici, i Infektivnoj klinici - oni su, iako sam vidio da se bore sa nečim što je i njima novo, bili veoma pozitivni i pomagali mi da prebrodim bolest“, prisjeća se Vukić osjećaja kada je saznao da je zaražen virusom za koji ni u svijetu ne postoji adekvatan lijek.
Uz podršku porodice borba je lakša; Foto: Privatna arhiva/Mihailo Vukić
Slične simptome imao je i Goran Bajo. Prvo je imao nižu temperaturu, potom visoku, nekih desetak dana, kašalj je bio pristuan tri, četiri dana. Period izolacije je trajao dugo.
Izolovao se 28. juna, a tek 3. jula je radio test, da bi rezultate dobio 10, prisjeća se naš sagovornik.
„Čim sam osjetio simptome kontaktirao sam kol-centar, uputili su me na izabranog doktora. Kontaktirao sam prvo epidemiologa iz Doma zdravlja Kotor, koji nije odmah posumnjao na koronu, jer je bila niska temperatura, uputila me mom izabranom doktoru, gdje sam dobio savjete kako da pratim situaciju, pošto tada nije bilo slučajeva infekcije ni u Kotoru, ni u Tivtu, a nijesam išao van tih opština. Međutim, kada sam dobio visoku temperaturu odmah sam nakon toga, sjutradan, testiran“, prisjeća se Bajo.
Strah za porodicu: I u trenucima kad su se borili sa virusom i bili na bolničkom liječenju, najveći strah bio je za zdravlje porodice.
,,Imam dvoje djece, od pet i deset godina, plašio sam se da nijesu slučajno inficirani, kao i supruga. Međutim oni su se dobro osjećali tokom čitavog mog boravka u bolnici što mi je bila olakšavajuća okolnost. Najgori tenutak, makar meni, bio je taj prvi april, kada sam čekao rezultate testova za suprugu i za djecu. Stvarno me bilo strah, bojao sam se. Nedajbože, da je supruga bila pozitivna, da ona mora da ide u bolnicu, pa kome djecu ostaviti. Brat i otac takođe su bili u izolaciji”, prisjeća se Vukić.
Iako se sa pojavom prvih simptoma izolovao, Bajo je strahovao da je prije pojavljivanja temperature možda zarazio svoju porodicu i majku koja živi sa njima.Nakon dvadeset jednog dana u samoizolaciji, niko od članova njegove familije, srećom, nije imao simptome korone.
Najgore je kad sam ostajao bez vazduha, nijesam mogao da ustajem: Mihailo Vukić je prvo bio hospitalizovan u barskoj bolnici, a potom je kada mu se zdravstveno stanje pogoršalo transportovan na Infektivnu klinku u Podgorici. Primao je i kiseonik.
,,Najgora situacija je bila na Infektivnoj klinci kada sam ostajao bez vazuduha, nijesam mogao da razgovaram telefonom više od 20 sekundi. Kad bih otišao do toaleta, nijesam imao snage, vraćao sam se i bukvalno padao. Tada sam pratio nalaze i čuo od doktora da su mi pluća u lošem stanju, da su se pojavile bijele mrlje, takođe i jetra mi je bila loše, pritisak 160 sa 110, štitna mi se pogoršala - bukvalno čitav organizam mi je bio inficiran koronom. Onog trenutka kada sam počeo da dobijam kiseonik, a dobijao sam pet dana zaredom po pet litara, shvatio sam da moram da se potrudim da se situacija popravi”, prisjeća se Vukić teške borbe sa virusom, ističući da su psiha i želja za oporavkom posebno važni u borbi sa virusom.
Foto: Privatna arhiva/ Mihailo Vukić
Bajo je pak imao lakšu kliničku sliku. Prvo je u kotorskoj bolnici proveo dva dana, gdje je primljen zbog visoke temperature, a tu je čekao i test. Kada je stigao pozitivan nalaz, upućen je u barsku bolnicu, gdje je proveo osam dana.
Tamo je bio na odjeljenju gdje su smješteni lakši bolesnici jer nije imao potrebu ni za kiseonikom, ni za respiratorom. Primao je propisanu terapiju za koronu i upalu pluća koja je bila lakšeg tipa.
Doktori se borili kao za najbližeg svog: Iako su se sa virusom korona susreli prvi put, medicinsko osoblje je požrtvovano radilo svoj posao i pred pacijentima nijesu pokazivali stah.
,,Stvarno su bili veoma korektni i borili su se kao za najbližeg svoga. U Infektivnoj klinici nijesu idealni uslovi ali u ovoj situaciji kada vlada pandemija sve se to zaboravi… Doktorima treba svi da zahvalimo jer oni se bore s nečim što je i njima nepoznanica. Predani su poslu, bore se do kraja, svjesno ulaze u sobe gdje su zaraženi, da pomognu, i to zaista nema cijenu. Lično sam im do kraja života zahvalan”, poručio je Vukić.
Osvrnuo se i na neke priče da uslovi u bolnicama nijesu najbolji, dodavši da je njega na visokom nivou i da se Crna Gora stvarno junački bori sa koronom.
Povratak kući za Vukića je bio veliki izazov. I pored dva negativna testa, stah za zdravlje porodice bio je jači, pa je odlučio da još 14 dana provede u izolaciji, bez kontakta sa najbližima. Nakon povratka u Bar nije doživio nikakvu neprijatnost zbog korone, ali je nerijetko bio svjedok nebuloznih priča - da se za određenu svotu novca, folira bolest. Takve riječi su ga, kako priznaje, veoma pogodile.
,,Nikako ne mogu da shvatim da u Crnoj Gori postoje ljudi koji ne vjeruju u koronu i koji misle da ona nije stvarna i da sam folirao da sam bolestan. Baš bih volio da vidim nekoga da dobije 200 eura da proživi sve što sam ja proživio u bolnici i ovu brigu za djecu i suprugu, koliko to košta i čime to uopšte može da se plati”, zaključuje Vukić.
Ugostitelji čekaju sljedeće ljeto: Epidemija se, sem na ukupnu zdravstvenu situaciju, loše odrazila i na turizam. Borba za javno zdravlje i zatvorene granice mnogih država, pa i Crne Gore, rezultirali su malim brojem inostranih gostiju, a ništa bolja situacija nije ni u barskoj opštini.
Nikoleta Ivančić; Foto: Portal Analitika
“Turistička sezona je bila značajno lošija nego prethodnih godina. Posjećenost - slaba. Pri kraju sezone smo imali jedan broj gostiju iz Srbije i iz Bosne i Hercegovine. Teško je, ali nekako izdržavamo”, priča nam menadžerka jednog barskog ugostiteljskog objekta Nikoleta Ivančić.
U zimskom periodu na more svrati tek poneki turista, pa se ugostelji uzdaju u sljedeće ljeto. Korona je uticala na sve, od problema u nabavci uvoznih artikala, do smanjenja broja radnika, pričaju ugostitelji. Mjere koje donosi NKT, kažu, poštuju.
Šćepan Jelić, Foto: Portal Analitika
“Samo je septembar bio malo jači. Do tada praktično ništa nijesmo radili. Uzdamo se u sljedeću sezonu. Sto posto poštujemo propisane mjere, imamo dezinfekciona sredstava, drži se distanca. Nose se maske, a na ulici, kao što vidite i sami, niko ih ne nosi”, kaže ugostitelj Šćepan Jelić.
S druge strane, stanovnici Bara svjesni su da se mjere ne poštuju u dovoljnoj mjeri. Maska, tek na ponekom licu, šeta se u grupama.
“Vidim da mnogi ne nose maske, ne prave distancu, što je rezultat ovolikog broja zaraženih. Ne plašim se za sebe, ali kada je u pitanju familija, bliski ljudi, vodim računa i budem odgovoran prvenstvno zbog njih”, ističe Baranin Amel Dedeić.
Amel Dedeić; Foto: Portal Analitika
Očigledno je da se stariji sugrađani više pridržavaju propisa, a sezonski grip dodatni je razlog za strah, da ne dođe do njegovog preklapanja sa koronom. Ljudi su na oprezu koliko bude trebalo, jer neće ni pandemija trajati vječno.
Tekst je nastao u okviru projekta pomoći Journalism Emergency Relief Fund - Google News Initiative
