“IRF je od 25. marta do danas primio 998 zahtjeva za kredit, od čega je odobrio 247 kredita u ukupnom iznosu od 45,1 miliona eura, dok su 192 zahtjeva u proceduri obrade”, rekao je Vukčević u intervjuu za Dnevne novine.
U istom periodu odobreno je 810 moratorijuma u ukupnom iznosu od 158 miliona eura.
DN: Koji je najveći problem crnogorskih preduzeća?
VUKČEVIĆ: Od dana proglašenja pandemije, u okviru mjera koje su bile usmjerene na zatvaranje privrednih subjekata, najveći problem sa kojim su se preduzeća suočila je likvidnost, prije svega za obezbjeđenje isplata plata. Investiciono-razvojni fond je donio odluku o novoj kreditnoj liniji kojom je prije svega bila obezbijeđena isplata plata i ta kreditna linija predstavlja dopunu postojećih kreditnih linija, kojima nije bila predviđena isplata zarada.
U čitavom ovom periodu, najvećim dijelom smo isplaćivali kredite koji su namijenjeni za isplatu zarada i zakupa i na taj način smo omogućili da veliki broj naših malih preduzetnika/preduzeća (ugostitelji, zanatlije, taksisti i sl.) jednostavno preživi. Na sreću, nije bilo potrebe da se koriste sredstva za likvidnost čija je namjena nabavka ljekova, medicinske opreme, kao i nabavka životnih namirnica i dezinfekcionih sredstava, osim u svega nekoliko slučajeva.
Uloga IRF-a će u ovom periodu biti znatno veća, kada ćemo pripremiti set posebnih kreditnih linija, kojima ćemo pokušati da omogućimo smanjenje negativnih posljedica na ekonomiju Crne Gore od uticaja pandemije.
DN: Koliko je IRF primio zahtjeva za kredit do danas?
VUKČEVIĆ: IRF je od 25. marta do danas primio 998 zahtjeva za kredit, od čega je odobrio 247 kredita u ukupnom iznosu od 45,1 miliona eura, dok su 192 zahtjeva u proceduri obrade. U istom periodu odobreno je 810 moratorijuma u ukupnom iznosu od 158 milio na eura.
DN: Važite za poznatog ekonomistu. Koja je razlika između ove ekonomske krize i ostalih kriza koje su se desile u svijetu?
VUKČEVIĆ: Svjetske krize pojavljuju se još tokom 19. vijeka, pa je kriza 1914, velika depresija 1929, kriza 1957, naftna kriza 1973, Azijska kriza 1994, Ruska kriza 1998, posljednja kriza 2008… Za razliku od svih pređašnjih ekonomskih kriza, ovo je kriza u koju smo svi zajedno ušli namjerno. Izazvali smo je blokadom značajnih djelova privrede, sa ciljem da smanjimo uticaj virusa i usporimo njegovo širenje. Karakteristična je po tome što se prvi put javlja problem i na strani tražnje i na strani ponude. Mjere koje su države do danas preduzele kako bi smanjile uticaj virusa na zdravlje i kako bi održale prohodnost svojih zdravstvenih sistema imale su za posljedicu pad ekonomskih aktivnosti.
Analitičari konsultantske kuće McKinsey & Company upozoravaju na vremensku ograničenost tih mjera, kao i na neodrživost dugoročne zavisnosti biznisa od ogromnih finansijskih intervencija države. U ovim periodima, pored čuvanja zdravlja, od presudnog značaja je kako da skratimo trajanje ekonomskog šoka. Očigledno je da moramo uspostaviti obrasce ponašanja kojima ćemo dalje usporavati širenje virusa ili njegovog vraćanja, dok ćemo istovremeno stvarati okruženje sigurno da se ljudi vrate na posao, svojim porodičnim obavezama i društvenom životu. Očigledno je da je to model koji nas očekuje i koji će doprinijeti ekonomskih aktivnostima.
DN: Kako sada izaći iz svjetske ekonomske krize?
VUKČEVIĆ: Ekonomske i finansijske krize u prošlosti imale su četiri uobičajena modela, da bi se pojednostavljeno objasnili, najčešće se označavaju slovima V, U, W i L gdje slova daju pojednostavljeni grafički prikaz promjene stanja ekonomije.
Tako da “V” obrazac predstavlja strmi pad, ali i brz oporavak nakon relativno kratkog kriznog perioda, “U” obrazac podrazumijeva da se u najgorem stanju ekonomija nalazi nešto duže, ali i dalje bi mogao biti relativno brzi oporavak. Model u obliku slova “W” označava dvostruki krizni udar (koji će se dogoditi ako ekonomija na jesen zbog povratka virusa bude primorana da bude ponovo zatvorena), a model “L” najgori scenario koji nas dovodi u tešku situaciju gdje je pad strm, a rok oporavka je dugotrajan ili se ne nazire.
Najbolji krizni scenario je po “V” obrascu. Politički gledano, piše Politico, takav scenario svijet bi uveo u “novu renesansu”, period snažnog ekonomskog i društvenog oporavka predvođen Evropskom unijom i SAD. Dogodi li se takav, dobar scenario, što nije nemoguće, ali prije svega zavisi od dužine suživota s virusom, a to zavisi od činjenice hoće li se virus sam povući ili će lijek ili vakcina stići na tržište iznenađujuće brzo, ekonomija će se oporaviti gotovo jednako brzo, kao što je potonula. Finansijska šteta i u takvom bi scenariju bila značajna, jer subvencije su već isplaćene, ali i kratkotrajna. Da bi takav scenario postao moguć, neophodno je postići da se u društvu stvori osjećaj sigurnosti za povratak na staro, bez straha od novog snažnog talasa pandemije, a samim tim i nove blokade ekonomije.
DN: S tim da možemo računati na “psihološki mamurluk” zbog ekonomske krize… ?
VUKČEVIĆ: Upravo tako. Analitičar tržišta Jeff Greenberg u studiji koju je finansirao bankarski konglomerat JP Morgan ističe kako u slučaju oporavka po “V” obrascu možemo računati na “psihološki mamurluk”, euforično stanje u kojemu potrošači čije su navike duže vrijeme bile potisnute kreću u nekontrolisanu potrošnju, a biznisi se upuštaju u investicije koje bi prije krize možda smatrali previše rizičnima. Ako je kratkotrajno, piše Greenberg, ovakvo naoko bezumno ponašanje odličan je oslonac prisilno zamrznutoj ekonomiji, uz inače standardne podsticajne poteze države kao što su pojačana ulaganja u infrastrukturu. Prema jednoj anketi top menadžera, 52% se izjasnilo da je model u obliku slova “U” najvjerovatniji. Ali ostaje da se vidi.
DN: Kakva je uloga banaka u saniranju ekonomskih posljedica, budući da dio javnosti nije zadovoljan njihovom dosadašnjom ulogom?
VUKČEVIĆ: Uloga bankarskog sektora je nezamjenljiva u periodu koji slijedi. Banke u Crnoj Gori su smanjile kreditnu aktivnost, ali nije to slučaj samo u Crnoj Gori. Po Izvještaju Centralne evropske banke, u prva tri mjeseca ove godine komercijalne banke u EU su bile restriktivne kad je u pitanju dodjela kredita. Evidetan je pad kredita. Moramo uzeti u obzir da su gotovo sve banke u Crnoj Gori strane banke i da je njima u ovoj situaciji prioritet kreditna aktivnost u matičnim zemljama. Ali sam siguran da će bankarski sektor sada krenuti u kreditnu aktivnost više nego ikad do sada jer jedino finansijska injekcija ekonomiju može da održi i da je pokrene.
DN: Turizam je oblast koju je najviše pogodila kriza. Hoće li biti ove godine turističke sezone u Crnoj Gori?
VUKČEVIĆ: Sigurno je da će turizam imati najveće posljedice i tom sektoru treba obezbijediti posebne mjere. IRF sprema poseban paket mjera, kojima će se obezbijediti da se smanji negativan uticaj pandemije i da se kakotako turistički kapaciteti održe i pripreme za sljedeće godine. Međutim, ne treba biti toliki pesimista ni za ovu turističku sezonu. Možda ona bude i mnogo bolja nego što mi očekujemo. Ohrabruju vijesti od nekih turoperatora. Ali sačekajmo.
DN: Koji će, osim oporavka turizma, biti najveći izazov s kojim će se Crna Gora suočiti dan nakon pandemije?
VUKČEVIĆ: U komunističkom periodu, Crna Gora je bila izdržavana ekonomija, ali i u svojoj istoriji i prije toga, jedna ruka je bila ispružena za ekonomsku pomoć. Nije se vjerovalo da Crna Gora može biti ekonomski održiva, pa je dokazano da može. Nije se vjerovalo u 90-im, kada je svuda oko nas bijesnio rat, da mi možemo sačuvati mir, a mi smo, ipak, sačuvali mir. Početkom ovog vijeka uspjeli smo da vratimo državnost skoro 100-godišnji san generacija naših predaka. Nije se vjerovalo da Crna Gora može da izgradi auto-put, pa sada razgovaramo kada će biti završen…
Tako smo i sada vjerovali da možemo kontrolisati epidemiju, pa smo to i uradili, dakle, bez obzira na sve naše slabosti i sada i u prethodnom periodu pokazali smo da imamo potencijal i da znamo da se nosimo sa izazovima kad je to najteže i da imamo ljude koji znaju da odgovore tim izazovima. Isto tako treba vjerovati da možemo i ekonomske probleme rješavati.
DN: Generalno gledano, kakav će biti uticaj pandemije na preduzeća?
VUKČEVIĆ: Mjere ili ukupna situacija nije istim intenzitetom pogodila sva preduzeća…Što je veće preduzeće, to ima više mogućnosti da riješi svoje probleme. Dobri menadžeri moraju da znaju da štede i da kad se dese poremaćaji na tržištu, imaju mogućnost da reaguju. Poremaćaji na tržištu mogu biti razni, ne samo pandemija, već i mnogi ekonomski razlozi… Moramo se prisjetiti da se u našem društvu govorilo da treba čuvati za „crne dane”. Dakle, uvijek se štedjelo kad se imalo, za dane kad se ne bude imalo.
Zato sva preduzeća koja su u prethodnom periodu radila na ekonomskim principima i koja su svoju poslovnu politiku vodila onako kako je trebalo mogla su da amortizuju udar negativnog uticaja pandemije. Međutim, i ova situacija je pokazala da jedan broj preduzeća koristi ovo vrijeme u cilju rješavanja problema poslovanja iz prošlosti. Isto tako jedan dio preduzetnika je vidio šansu da kroz date povoljnosti mjera koje je država obezbijedila ostvari ekstra profit ili da ima i druge nezaslužene benefite.
DN: Neizbježno je pitanje u vezi sa ulogom države. Da li je potrebno veće miješanje države u ekonomska pitanja? U kom smjeru treba da ide diverzifikacija privrede?
VUKČEVIĆ: Uloga države mora biti veća u ekonomiji, ne u smislu ko treba da se bavi biznisom, nego šta treba da bude prioritet, šta treba korigovati. Očigledno je da samo tržište nije savršen mehanizam. To je pokazano i u ekonomijama koje imaju vjekovnu tradiciju tržišnog poslovanja. Vidjeli smo i u ovoj situaciji da ekonomija ne može da preživi bez intervencija države. To je slučaj i u Crnoj Gori. Uticaj države na ekonomske tokove može biti i te kako pozitivan. Imamo primjer i u Crnoj Gori iz bliske prošlosti, kao npr. Kombinat aluminijuma. Jedan vlasnik nije bio na visini zadatka i KAP je dat drugom vlasniku, uspješnom domaćem preduzetniku. Da li je KAP sada problem? Tako moramo vidjeti šta ćemo sa drvnom industrijom, koji su nam potencijali u sferi metalne industrije itd.
Mislim da je uloga i zadatak biznis asocijacija od posebne važnosti, prije svega da predlažu konkretne projekte, da ponude konkretne investitore ili grupu investitora, koji će realizovati projekte od strateškog značaja za promjenu strukture ekonomskog sistema u Crnoj Gori. Svi zajedno, država, biznis asocijacije, preduzeća, preduzetnici i banke moraju raditi na diverzifikaciji crnogorske privrede, jer uz postojeći razvoj turizma i poljoprivrede moramo podstaći druge sektore za koje imamo uslova.
