„Epilog glasanja u Skupštini Crne Gore za izbor nedostajućih sudija Ustavnog suda bio je očekivan“, ocjenjuje u razgovoru za Portal Analitika advokat Miloš Vukčević.
Kako navodi, i nakon svih najava da će “konačno biti izabrana sva trojica”, bilo je za realno očekivati da će politika na kraju naći način da izbjegne pun dogovor.
Glasanje ogolilo duboku fragmentaciju vlasti i odsustvo političke odgovornosti
„Ishod da se izabere samo jedan kandidat – Jovan Jovanović – a da dvije kandidatkinje ostanu ispod potrebne tropetinske većine, pokazuje da parlamentarna većina i dio opozicije ni u ovako kritičnom trenutku nijesu spremni da ustavni interes stave iznad partijskog“, ukazuje on.
Pravno gledano, kako dodaje, Skupština je ispunila minimum – spriječena je potpuna blokada Suda i formalno je ispoštovana procedura glasanja kvalifikovanom većinom.
„Ali suštinski, ustavna obaveza nije da se “ponešto izabere”, nego da Ustavni sud bude kadrovski zaokružen i funkcionalan. Sud koji radi sa četiri, pa sada pet sudija, umjesto sedam, u situaciji kada ima preko dvije hiljade predmeta i gotovo 1.800 ustavnih žalbi, ne može efikasno da štiti ustavnost i ljudska prava“, tvrdi Vukčević.
9Prema njegovim riječima, glasanje je ogolilo dvije stvari.
„Prvo, duboku fragmentaciju vladajuće većine, i drugo, odsustvo elementarne političke odgovornosti prema evropskim partnerima kojima je eksplicitno obećano da će biti izabrano troje sudija. Posebno je indikativno da kandidatkinja predsjednika države – Mirjana Vučinić – nije dobila potrebnu podršku, iako je ranije najavljivano da postoji dogovor da prođu sva tri kandidata“, ističe sagovornik Analitike.
Taj raskorak između javnih poruka i stvarnog glasanja, kaže, jasno govori o nepoštovanju dogovora unutar većine, ali i o tome da dio poslanika Ustavni sud i dalje doživljava kao još jedno polje partijskog uticaja, a ne kao nezavisnu, ključnu instituciju vladavine prava.
„Reakcije i samog predsjednika, ali i poslanika vladajućih partija koji priznaju da “nije pokazana dovoljna odgovornost”, potvrđuju da je riječ o ozbiljnom političkom porazu vlasti“, navodi Vukčević.
Politička poruka porazna
Podsjeća i na činjenicu da je poslanik Boris Mugoša javno u plenumu ukazao da je promijenjen redosljed glasanja – da se, umjesto da se prvo glasa o prijedlogu predsjednika države (Vučinić), a potom o kandidatima Ustavnog odbora (Jovanović i Radović), išlo se obrnutim redom. To je, ističe, potvrđeno u više medijskih izvještaja sa sjednice.
„Da li takva promjena proizvodi automatski pravnu ništavost glasanja – najvjerovatnije ne, jer Poslovnik ne propisuje rigidno redosljed glasanja po osnovu predlagača, već to ostavlja u zoni diskrecije predsjedavajućeg. Ali sa stanovišta ustavnih principa lojalne saradnje između predsjednika i Skupštine, kao i povjerenja u izborni proces, ovakav potez je krajnje problematičan. Ukoliko bi se dokazalo da je redosljed mijenjan sa jasnom namjerom da se torpeduje kandidatura iz “ustavne kvote” predsjednika, to otvara ozbiljno pitanje zloupotrebe procedure. No, i da ostavimo pravni nivo po strani, politička poruka je porazna: pokazuje da se i sa samom procedurom glasanja kalkuliše kako bi se “izvukao” unaprijed projektovan rezultat“, ukazuje Vukčević.
Crna Gora šalje pogrešne signale u pregovaračkom procesu
Ambasador EU u našoj zemlji Johan Satler glasanje je ocijenio kao propuštenu priliku u ključnom trenutku za Crnu Goru, a Vukčević ističe da ova poruka nije kurtoazna primjedba, već vrlo ozbiljno upozorenje.
„U posljednjem izvještaju Evropske komisije za Crnu Goru jasno stoji da je obezbjeđivanje punog funkcionisanja Ustavnog suda jedan od ključnih uslova za napredak u poglavljima 23 i 24. Izbor jednog sudije donosi samo djelimičan pomak: sud više nije na ivici gubitka kvoruma, ali i dalje nije kompletiran i ne može ostvarivati svoju ulogu u punom kapacitetu, što naglašavaju i EU zvaničnici i NVO sektor. U prevodu na jezik pregovaračkog procesa, to znači da Crna Gora nastavlja da šalje signal da nije u stanju da riješi osnovno pitanje funkcionalnosti najvišeg sudskog tijela“, upozorava advokat.
To, kako dodaje, direktno utiče na kredibilitet zemlje u Briselu.
„Teže je uvjeravati države članice da je Crna Gora spremna za zatvaranje ključnih poglavlja ako godinama ne može da popuni sedam mjesta u jednom sudu. U najboljem slučaju, biće registrovan “ograničen napredak”. U gorem – dodatno usporavanje političke odluke o daljim koracima u procesu proširenja“, naglašava on.
Ustavni sud ponovo pred gubitkom kvoruma, hoće li se akteri “opametiti”
Vukčević podsjeća da će se jedan od sudija Ustavnog suda penzionisati narednog mjeseca i da na to eksplicitno ukazuju i ambasador EU i organizacije civilnog društva. Time se, kaže, sud faktički vraća u zonu rizika da izgubi kvorum za odlučivanje, što je i ranije bilo upozorenje u medijima.
„Predsjednik države je raspisao novi poziv za jednog sudiju iz svoje kvote. Nakon toga slijedi procedura Ustavnog odbora – provjera uslova, razgovori sa kandidatima, izjašnjavanje odbora – pa tek onda plenarna rasprava i glasanje. Čak i uz maksimalno skraćene rokove, teško je očekivati da se cijeli ciklus završi za manje od nekoliko mjeseci, posebno imajući u vidu prethodna iskustva i vrlo ograničeno interesovanje kandidata. Hoće li se akteri “opametiti” i postići dogovor? Do sada smo više puta gledali da se politički racionalno rješenje prepoznaje tek kada se uđe u krizu. Činjenica da ni ovoga puta, u momentu povoljnog izvještaja EK i velike političke pažnje EU, nije postignut dogovor za sva tri kandidata, ne uliva previše optimizma“, jasan je Vukčević.
„Minirana zona“ funkcije sudije Ustavnog suda
Osvrnuo se i na slabo interesovanje kvalitetnih pravnika za kandidaturu i šta to govori o percepciji ove funkcije, sagovornik Analitike navodi da u bi, u normalnim okolnostima, sudija Ustavnog suda trebalo da bude kruna pravne karijere, ali da se u Crnoj Gori, nažalost, ta funkcija sve češće doživljava kao političko rizična pozicija, izložena napadima, pritiscima i neizvjesnosti oko trajanja mandata.
„Dovoljno je podsjetiti na višemjesečnu krizu nastalu oko prestanka mandata sudije Dragane Đuranović, kao i na javne polemike oko toga na osnovu kog zakona sudije stiču uslove za penziju. Kada imate situaciju u kojoj se i same sudije Ustavnog suda dovode u poziciju da glasaju o sopstvenom ostanku ili odlasku sa funkcije, a parlament i sud javno razmjenjuju optužbe ko krši Ustav, nije iznenađenje da dio uglednih pravnika procijeni da im nije u interesu da ulaze u takvu “miniranu” zonu“, kaže advokat.
Navodi da uz to, zarade i status sudije Ustavnog suda nijesu toliko atraktivni u poređenju sa privatnim sektorom ili međunarodnim angažmanima, da bi kompenzovali političku izloženost i rizik brzog smjenjivanja kroz penzionisanje.
„Sve to šalje poruku da država nema jasan i stabilan okvir zaštite nezavisnosti ustavnih sudija. Dok god je tako, konkursi će u najboljem slučaju privlačiti ograničen broj kandidata, a često iste ljude koji su već jednom prolazili kroz ovo političko sito i rešeto“, naglašava Vukčević.
Razmotriti i tzv. “anti-blokadni mehanizam” kod izbora sudija
Upitan koliko je opasno za pravni poredak da Ustavni sud kontinuirano radi u krnjem sastavu, on objašnjava da taj sud jeste “čuvar Ustava”, ali da u uslovima kada godinama radi u krnjem sastavu i pod stalnom prijetnjom gubitka kvoruma, on taj posao objektivno ne može da obavlja u punom kapacitetu.
„Posljedica toga su hiljade neriješenih ustavnih žalbi, produžena pravna nesigurnost za građane i privredu, ali i opšti pad povjerenja u mogućnost da se u Crnoj Gori kroz institucionalni put zaštite prava“, navodi on.
Ipak, dodaje, prostora za unapređenje procedure izbora sudija ima i na ustavnom i na zakonskom nivou, u skladu sa preporukama Venecijanske komisije i drugih međunarodnih tijela.
„Prvo, potrebno je u potpunosti implementirati preporuke Venecijanske komisije o jasnom propisivanju starosne granice za penzionisanje sudija, zabrani da sudije odlučuju o sopstvenom statusu i omogućavanju da sudija, uz svoj pristanak, ostane na funkciji dok se ne izabere nasljednik. To je sada već ugrađeno u nacrt izmjena Zakona o Ustavnom sudu. Drugo, trebalo bi razmotriti i tzv. “anti-blokadni mehanizam” kod izbora sudija: ako se u više uzastopnih pokušaja ne postigne kvalifikovana većina, da se nakon određenog vremena prag snizi ili da se uvede dodatno tijelo (npr. mješovita stručna komisija) čiji bi predlog Skupština mogla samo da potvrdi ili odbije dvotrećinskom većinom, ali ne i da ga beskonačno odlaže“, pojašnjava Vukčević.
Neophodni su, dodaje, strogi rokovi za sve faze postupka.
„Od trenutka kada Ustavni sud obavijesti da sudija ulazi u zonu penzije, do raspisivanja oglasa, saslušanja kandidata i glasanja u plenarnoj sali. Kašnjenje ne bi smjelo da bude stvar političke volje, već jasno definisana povreda zakona. Na kraju, ono što nijedan zakon ne može da zamijeni jeste politička volja da se Ustavni sud ostavi izvan dnevno-političkih kalkulacija. Dok god se sudije biraju kao dio partijskog “paketa”, imaćemo i krnje sastave i propuštene “ključne prilike” o kojima danas govori i Evropska unija“, zaključuje Vukčević.
