Hrvatska nema strateški interes da spriječi članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji, ali ima ozbiljan problem sa dijelom crnogorske vlasti. Vjerujem da bi, kada bi umjesto radikalnih prosrpskih partija na vlasti bile građanske, proevropske i prozapadne političke snage, značajan dio današnjih sporova imao drugačiji tretman, a neka pitanja vjerovatno ne bi ni predstavljala prepreku evropskim integracijama. Mnogo veći problem od samih bilateralnih sporova jeste činjenica da dio crnogorske vlasti ne želi iskreno poboljšanje odnosa sa Hrvatskom, istakao je za Pobjedu Zlatko Vujović, profesor Fakulteta političkih nauka u Podgorici i predsjednik Upravnog odbora CEMI-ja.
Vujović je posebno upozorio na 2028. godinu, kada se očekuju redovni parlamentarni izbori u Hrvatskoj, kao novi rizik za Podgoricu.
“Ukoliko tada bude na dnevnom redu ratifikacija pristupnog ugovora Crne Gore, teško je zamisliti da odnos prema crnogorskoj vlasti neće postati i tema hrvatske unutrašnje politike. Ako u tom trenutku ključne pozicije u Crnoj Gori budu zauzimali lideri koje hrvatska javnost doživljava kao otvoreno antihrvatske, a od kojih je neke Hrvatska proglasila nepoželjnim osobama, podrška ratifikaciji mogla bi postati politički veoma osjetljivo pitanje. To je, po mom mišljenju, jedan od najvećih rizika koji se u Podgorici danas nedovoljno razumije”, poručio je Vujović.
Poruke Zagreba
Na pitanje kakve poruke danas stižu iz Zagreba kada je riječ o odnosima sa Crnom Gorom i njenom evropskom putu, Vujović kaže da su one prilično jasne.
“Hrvatska želi da Crna Gora postane članica Evropske unije, ali istovremeno očekuje da se riješe otvorena bilateralna pitanja i da u Podgorici ima pouzdanog partnera koji dijeli temeljne evropske i evroatlantske vrijednosti. Važno je razumjeti da dio pitanja koja Hrvatska danas otvara postoji već duže vrijeme. Međutim, promjena vlasti u Crnoj Gori 2020. godine, a posebno ubrzanje evropskih integracija nakon 2023. godine, suštinski su promijenili politički kontekst u kojem se ta pitanja razmatraju. Jasno je da je zvanični Beograd, tokom režima Aleksandra Vučića, kada je postalo izvjesno da Crna Gora ima realnu šansu da u relativno kratkom roku postane članica EU, pojačao nastojanja da taj proces uspori ili zaustavi. Jedan od instrumenata takve politike bilo je podsticanje konfrontacije između Podgorice i Zagreba”, kazao je Vujović.
Prema njegovim riječima, usvajanje Rezolucije o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mauthauzen bilo je svjesno osmišljena politička provokacija prema Hrvatskoj.
“Njena svrha nije bila suočavanje sa prošlošću, već izazivanje reakcije Zagreba koja bi mogla ugroziti evropski put Crne Gore. Time je dio crnogorske parlamentarne većine poslao poruku da politički savez sa zvaničnim Beogradom ima prednost nad izgradnjom dobrosusjedskih odnosa sa Hrvatskom. Istovremeno, takva politika dala je snažnije argumente onim političkim krugovima u Hrvatskoj koji su zagovarali tvrđi pristup prema Crnoj Gori. Drugim riječima, oni koji su željeli da zaoštre hrvatsku politiku prema Crnoj Gori dobili su povod upravo od dijela crnogorske vlasti”, ocijenio je Vujović.
Rekao je da zato današnje odnose ne možemo posmatrati isključivo kroz prizmu bilateralnih pitanja.
“Suštinski problem je političko povjerenje, odnosno pitanje da li Hrvatska u aktuelnoj crnogorskoj vlasti vidi iskrenog evropskog partnera”, kazao je Vujović.
Razlozi
Na pitanje zašto Hrvatska upravo sada insistira na rješavanju svih otvorenih bilateralnih pitanja i da li je riječ o legitimnim zahtjevima ili o političkom pritisku, Vujović je istakao da smatra da postoje dva međusobno povezana razloga.
“Prvi je legitimna namjera Hrvatske da, u trenutku kada Crna Gora ulazi u završnicu pristupnih pregovora, riješi pitanja koja smatra važnim za svoje državne i nacionalne interese. Drugi je politički kontekst koji je stvorio dio crnogorske vlasti. Antihrvatska retorika, političke provokacije i odbijanje saradnje u pojedinim pitanjima omogućili su Zagrebu da svoje ranije zahtjeve postavi mnogo odlučnije nego što bi to vjerovatno bio slučaj s drugačijom vladajućom većinom u Podgorici. Vjerujem da bi, kada bi umjesto radikalnih prosrpskih partija na vlasti bile građanske, proevropske i prozapadne političke snage, značajan dio današnjih sporova imao drugačiji tretman, a neka pitanja vjerovatno ne bi ni predstavljala prepreku evropskim integracijama”, istakao je Vujović.
Prema njegovim riječima, hrvatske zahtjeve ne treba posmatrati kao jedinstvenu kategoriju.
“Dio pitanja je lako rješiv i trebao bi biti nesporan za obje strane: očuvanje sadašnjeg primjerenog obilježavanja mjesta nekadašnjeg logora Morinj, obeštećenje logoraša, suočavanje sa ratnim zločinima, procesuiranje odgovornih i rješavanje sudbine nestalih osoba. To su pitanja koja bi Crna Gora morala rješavati bez obzira na to da li ih Hrvatska postavlja kao uslov. Pozitivno je što je Vlada Crne Gore 20. oktobra donijela odluke o spomen-ploči u Morinju i promjeni naziva gradskog bazena u Kotoru. Šteta je što za njih nijesu glasale sve ključne vlasti sadašnje parlamentarne većine. Međutim, te odluke samo su dio potrebnih koraka i ne znače da su sva otvorena pitanja riješena”, kazao je Vujović.
Istakao je da, s druge strane, postoje pitanja čija je pravna i politička priroda drugačija.
“Kada govorimo o kopnenoj granici, treba razlikovati pravni osnov granice od njenog preciznog obilježavanja na terenu. Granice nekadašnjih jugoslovenskih republika predstavljaju osnov međunarodnih granica nakon raspada Jugoslavije, u skladu sa principima koje je afirmisala Badinterova komisija. Zato ne vidim osnov da se pitanje kopnene granice predstavlja kao da između dvije države ne postoji utvrđen međunarodnopravni okvir. Drugo je pitanje ugovornog potvrđivanja granice i demarkacije, odnosno preciznog utvrđivanja graničnih tačaka na terenu. To je tehnički i pravni posao koji dvije države treba da završe”, kazao je Vujović.
Kada je riječ o Prevlaci i morskom razgraničenju, rekao je, postoji privremeni režim uspostavljen Protokolom iz 2002. godine, koji funkcioniše i koji je u značajnoj mjeri zadovoljio praktične potrebe obje države. Vujović smatra da bi bilo racionalno dogovoriti međunarodnu arbitražu ili neki drugi prihvatljiv pravni mehanizam i spriječiti da to pitanje postane prepreka evropskim integracijama.
Poručio je da je posebno zanimljivo pitanje školskog broda „Jadran“.
“Ono ima pravnu i istorijsku, ali prije svega snažnu simboličku dimenziju. Postoje različita tumačenja sukcesije, posebno imajući u vidu da Sporazum o pitanjima sukcesije bivše SFRJ predviđa poseban režim za vojnu pokretnu imovinu. Međutim, za Crnu Goru taj brod nema simbolički značaj kakav mu pridaju Hrvatska i Srbija. On je mnogo više dio istorijskog nasljeđa jugoslovenske države i dinastije Karađorđević nego simbol crnogorske državnosti. Istovremeno, njegovo održavanje predstavlja značajan finansijski teret. Zato ne vidim razlog da se ne razmotri neki oblik kompromisa, uključujući prenos broda Hrvatskoj ili zajedničko korišćenje u okviru evroatlantske saradnje, uz odgovarajući sporazum dvije države”, kazao je Vujović.
Smatra da se sva ta pitanja mogu riješiti uz političku volju.
“Mnogo veći problem od samih bilateralnih sporova jeste činjenica da dio crnogorske vlasti ne želi iskreno poboljšanje odnosa sa Hrvatskom”, istakao je Vujović.
Na pitanje da li je politika Zagreba usmjerena prema Crnoj Gori kao državi ili prvenstveno prema njenoj sadašnjoj vlasti, Vujović je rekao da je veoma važno napraviti tu razliku.
“Hrvatska nema strateški interes da spriječi članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji. Naprotiv, članstvo stabilne, proevropske i evroatlantski orijentisane Crne Gore odgovara dugoročnim interesima Hrvatske. Međutim, Hrvatska ima ozbiljan problem sa dijelom crnogorske vlasti. Riječ je o političkim snagama čiji su lideri decenijama zastupali stavove u direktnoj suprotnosti sa hrvatskim državnim interesima, podržavali politiku Slobodana Miloševića, podržavali postojanje tzv. Republike Srpske Krajine tokom ratnih dešavanja u Hrvatskoj ili se nikada nijesu jasno ogradili od nacionalističke politike devedesetih. Taj vrijednosni rascjep nije nestao time što su iz opozicije prešli u vlast. Dovoljno je pogledati ponašanje tih političkih aktera kada se na dnevnom redu Vlade nađu pitanja koja se tiču Hrvatske, uključujući sporna obilježja u Morinju. Vidimo visok stepen političke usaglašenosti prosrpskih partija, uključujući i one čiji su lideri proglašeni nepoželjnim osobama u Hrvatskoj”, kazao je Vujović.
Podsjetio je da je Hrvatska još u julu 2024. godine proglasila Andriju Mandića, Milana Kneževića i Aleksu Bečića nepoželjnim osobama, što jasno, kako je kazao, pokazuje koliko je duboko narušeno političko povjerenje.
“Dakle, nije riječ o povremenim nesuglasicama, već o dubljem političkom i vrijednosnom problemu”, ocijenio je Vujović.
Kazao je da je posebno problematično što je Pokret Evropa sad u pojedinim situacijama pristajao na zahtjeve svojih koalicionih partnera, ne procjenjujući dovoljno ozbiljno dugoročne posljedice po odnose sa Hrvatskom.
“Vjerujem da u vrijeme usvajanja rezolucije o Jasenovcu ni dio rukovodstva PES-a nije vjerovao da evropski pregovori mogu biti završeni tako brzo. Zbog toga su odnose sa Hrvatskom tretirali kao pitanje koje ne zahtijeva posebnu političku pažnju. Danas je situacija drugačija. Evropske integracije postaju potencijalno najvažniji politički rezultat ove vlasti, posebno imajući u vidu ograničenja i neispunjena očekivanja u drugim oblastima, uključujući ekonomsku politiku. Međutim, političke posljedice ranijih odluka sada dolaze na naplatu”, istakao je Vujović.
Potcjenjivanje
On je, upitan da li su crnogorske vlasti dovoljno ozbiljno shvatile upozorenja i zahtjeve Hrvatske, rekao da misli da nijesu.
“Napravljeno je mnogo političkih grešaka, prije svega zbog potcjenjivanja značaja Hrvatske u procesu evropskih integracija. Hrvatska nije samo susjedna država sa kojom imamo otvorena bilateralna pitanja. Ona je članica Evropske unije i NATO-a, država sa razvijenim političkim vezama u evropskim institucijama i značajnim uticajem na politiku proširenja. Posebno ne treba potcjenjivati političku poziciju premijera Andreja Plenkovića. Riječ je o političaru s dugogodišnjim iskustvom u evropskim institucijama, snažnim vezama u Briselu i velikim ugledom među evropskim liderima. Zato bi bilo pogrešno graditi strategiju na očekivanju da će Njemačka ili druge velike članice EU jednostavno izvršiti pritisak na Hrvatsku da odustane od svojih zahtjeva. Crna Gora mora Hrvatsku tretirati kao partnera, susjeda i saveznika, a ne kao prepreku koju treba zaobići uz pomoć drugih evropskih država”, rekao je Vujović.
Ipak, postoji i objektivno političko ograničenje, kazao je.
“Dio vladajuće koalicije ne želi normalizaciju odnosa sa Hrvatskom jer bi ona bila suprotna njihovoj političkoj strategiji i očekivanjima dijela njihovog biračkog tijela. Zato je teško očekivati da će se sva pitanja riješiti isključivo diplomatskim pregovorima dok u Podgorici istovremeno postoje politički akteri koji imaju interes da ti pregovori ne uspiju. Posebno upozoravam na 2028. godinu, kada se očekuju redovni parlamentarni izbori u Hrvatskoj. Ukoliko tada bude na dnevnom redu ratifikacija pristupnog ugovora Crne Gore, teško je zamisliti da odnos prema crnogorskoj vlasti neće postati i tema hrvatske unutrašnje politike. Ako u tom trenutku ključne pozicije u Crnoj Gori budu zauzimali lideri koje hrvatska javnost doživljava kao otvoreno antihrvatske, a od kojih je neke Hrvatska proglasila nepoželjnim osobama, podrška ratifikaciji mogla bi postati politički veoma osjetljivo pitanje. To je, po mom mišljenju, jedan od najvećih rizika koji se u Podgorici danas nedovoljno razumije”, poručio je Vujović.
Poruke Berlina
Na pitanje kako tumači poruke iz Berlina – da Crna Gora može postati članica EU 2028. godine i da je preostalo svega nekoliko rješivih pitanja, te jesu li te poruke upućene Hrvatskoj ili Crnoj Gori, Vujović smatra da su upućene i Zagrebu i Podgorici, ali sa različitim političkim značenjem.
“Njemačka snažno podržava evropsku perspektivu Crne Gore i očigledno želi da proces proširenja dobije konkretan rezultat. Pristupanje Crne Gore EU bilo bi važan politički signal čitavom Zapadnom Balkanu, posebno u okolnostima u kojima je proces proširenja godinama bio opterećen zastojima i gubitkom kredibiliteta. Hrvatskoj je poruka da bilateralna pitanja, ukoliko postoji politička volja, ne bi trebalo da budu nepremostiva prepreka članstvu Crne Gore. Međutim, jednako je važna poruka Podgorici: evropska podrška nije zamjena za odgovornu državnu politiku i konstruktivan odnos prema susjedima”, kazao je Vujović.
Prema njegovim riječima, Njemačka ima značajan politički uticaj na Hrvatsku.
“Uostalom, njemačka podrška bila je izuzetno važna i u procesu hrvatskog pristupanja EU. Ali bilo bi pogrešno zaključiti da će Berlin preuzeti odgovornost za rješavanje naših bilateralnih problema. Njemačka može pomoći, posredovati i podsticati kompromis, ali Crna Gora mora pokazati da je sposobna da sama vodi odgovornu politiku prema susjedima. Upravo je Hrvatska nedavno pokazala da ima ozbiljan uticaj unutar evropskih institucija, kada je uspjela da utiče na formulacije zaključaka evropskog samita koje su se odnosile na dinamiku pristupanja Crne Gore. Mislim da u Berlinu postoji svijest da se većina otvorenih pitanja može riješiti relativno brzo. Problem nije toliko u njihovoj objektivnoj složenosti koliko u nedostatku političke volje dijela crnogorske vlasti. Zato poruke kancelara (Fridriha) Merca vidim kao snažnu podršku evropskoj perspektivi Crne Gore, ali i kao upozorenje da je vrijeme za političke provokacije i neodgovorno ponašanje isteklo”, kazao je Vujović.
Realna šansa
Na pitanje je li realno da Crna Gora postane članica EU 2028. godine, Vujović je rekao da naša država ima realnu šansu da završi pristupne pregovore u relativno kratkom roku i postane članica EU 2028. godine.
“Međutim, mislim da se u našoj javnosti nedovoljno pravi razlika između završetka pregovora, potpisivanja pristupnog ugovora i njegove ratifikacije. Završetak pregovora izuzetno je važan korak, ali ne znači da je posao gotov. Nakon potpisivanja pristupnog ugovora ulazimo u proces u kojem o našem članstvu odlučuju sve države članice, u skladu sa svojim ustavnim procedurama. Tada se politička logika značajno mijenja. Dok traju pregovori, Evropska komisija ima snažnu institucionalnu ulogu i interes da proces proširenja bude uspješan. Kada dođemo do ratifikacije, mnogo veći značaj dobijaju unutrašnje političke okolnosti u svakoj pojedinačnoj državi članici. Drugim riječima, Crna Gora će morati da odigra veoma složenu političku simultanku na 27 nacionalnih tabli. Na svakoj od njih postoje drugačiji politički interesi, unutrašnji odnosi, izborni ciklusi i percepcije proširenja Evropske unije. Posebne izazove vidim u Hrvatskoj i Francuskoj, ali iz različitih razloga”, rekao je Vujović.
Kazao je da, kada je riječ o Hrvatskoj, najveći problem mogao bi biti odnos prema političkom karakteru crnogorske vlasti.
"Teško je očekivati da će hrvatski parlament bez ozbiljne političke debate ratifikovati pristupni ugovor države u kojoj važan dio vlasti čine političke snage koje hrvatska javnost smatra neprijateljski nastrojenim prema Hrvatskoj. Zato mislim da će sastav crnogorske vlade nakon izbora 2027. godine imati veliki značaj za završnu fazu evropskih integracija. To nije samo pitanje ispunjavanja tehničkih kriterijuma ili zatvaranja pregovaračkih poglavlja. To je pitanje političkog povjerenja, vrijednosne orijentacije i uvjerenja evropskih partnera da Crna Gora ulazi u EU kao država koja će doprinositi njenoj stabilnosti, a ne unositi dodatne unutrašnje podjele i sukobe. Dakle, 2028. godina jeste ostvariv cilj, ali nikako nije zagarantovan. Najveća opasnost je da Crna Gora uspješno završi pregovore, a zatim se suoči sa političkim blokadama u procesu ratifikacije koje je mogla izbjeći odgovornijom politikom". rekao je Vujović.
Za Crnu Goru nije presudno ko će zamijeniti Vučića, već da li će biti demontiran njegov sistem
"Ako nova vlast u Srbiji bude spremna da demontira Vučićeve mehanizme političke kontrole i regionalnog uticaja, Crna Gora bi mogla dobiti priliku za suštinski drugačije odnose sa Srbijom. Ako se promijene samo ljudi na vrhu, a sistem ostane netaknut, i promjene u odnosima dvije države biće ograničene. Zato za Crnu Goru danas nije presudno ko će zamijeniti Aleksandra Vučića, već da li će s njegovim odlaskom biti demontiran i sistem koji je Beogradu omogućavao da tako snažno utiče na unutrašnje političke procese u našoj zemlji", kazao je on.
Komentarišući izborni poraz Aleksandra Vučića i time kraj jedne političke ere u Srbiji, te kako će se ta promjena odraziti na odnose Beograda i Podgorice i može li Crna Gora očekivati drugačiju politiku Srbije i prestanak miješanja u njene unutrašnje političke procese, Zlatko Vujović je kazao da je pad Aleksandra Vučića nesumnjivo dobra vijest ne samo za građane Srbije već i za Crnu Goru.
"Tokom značajnog dijela njegove vladavine Srbija je bila jedan od ključnih faktora destabilizacije u regionu: otvoreno se miješala u unutrašnje političke i izborne procese susjednih država, nastojeći da utiče na njihove izborne rezultate i sastav vlasti. Crna Gora je vjerovatno najbolji primjer takve politike. S određene vremenske distance danas imamo brojna svjedočenja aktera koji su učestvovali u promjeni vlasti 2020. godine. Ona govore o značajnoj uključenosti Srbije, njenih državnih i drugih resursa, kao i samog Aleksandra Vučića. Prema izjavama nekih lidera, onih koji su došli na vlast 2020. godine, bez takvog angažovanja Beograda promjena vlasti 2020. godine teško da bi bila moguća na način na koji se dogodila", kazao je Vujović.
Rekao je da miješanje Srbije nije prestalo promjenom vlasti u Crnoj Gori.
"Naprotiv, nakon 2020. godine poprimilo je još složenije oblike. Vučić je nastojao da utiče na formiranje vlada, prekompozicije lokalnih vlasti, koalicione aranžmane, izbor predsjedničkih kandidata, pa čak i na unutrašnje odnose i izbor rukovodstava pojedinih političkih partija. Mete političkih i medijskih kampanja nijesu bili samo DPS i Milo Đukanović. U određenim trenucima to su bili i premijer Milojko Spajić, kao i drugi politički akteri koji su pokazivali izvjestan stepen samostalnosti u odnosu na očekivanja Beograda. U tom sistemu uticaja važnu ulogu imali su djelovi Srpske pravoslavne crkve, medijske strukture, politički povezane organizacije i djelovi srpskog bezbjednosnog aparata. Postoje i ozbiljna pitanja o povezanosti pojedinih kriminalnih struktura sa finansiranjem političkih aktivnosti u regionu, koja zahtijevaju nezavisne institucionalne istrage", kazao je Vujović.
Paradoksalno, Vučić je imao ogroman uticaj na crnogorsku politiku, rekao je, iako nije uživao veliku popularnost kod značajnog dijela građana Crne Gore, uključujući i dio birača partija koje su mu bile najbliži politički saveznici. Njegova moć nije proizilazila iz neposredne podrške građana, već iz sposobnosti da preko političkih elita i različitih centara uticaja usmjerava ključne političke procese. Zato sam sklon ocjeni da je Aleksandar Vučić tokom prethodnih godina bio jedan od najmoćnijih političkih aktera u Crnoj Gori, iako nije obavljao nijednu funkciju u njenim institucijama – istakao je Vujović.
Prema njegovim riječima, Vučićev pad sada stvara veliki politički vakuum.
"Studentska lista ostvarila je izbornu pobjedu, ali je pred njom izuzetno složen zadatak. Nova politička većina moraće prije svega da se bavi konsolidacijom sopstvenog položaja, reformom institucija, odnosom prema naslijeđenim strukturama moći i rješavanjem ozbiljnih ekonomskih i političkih problema. Treba imati u vidu da ona nasljeđuje sistem opterećen netransparentnim ekonomskim aranžmanima, ozbiljnim sumnjama na korupciju, političkom kontrolom medija i problematičnim vezama između djelova državnog aparata i organizovanog kriminala. Istovremeno, suočiće se sa snažnom opozicijom i društvom u kojem ne postoji potpuni konsenzus ni o evropskim integracijama ni o ključnim spoljnopolitičkim pitanjima. Zato očekujem da će nova vlast u Srbiji, makar tokom prve dvije godine, biti prvenstveno zaokupljena unutrašnjim problemima i da neće imati ni kapaciteta ni političkog prostora da nastavi regionalnu politiku kakvu je vodio Vučić. Ali to ne znači da je sama promjena vlasti automatski donijela i promjenu politike Srbije prema regionu", rekao je Vujović.
Kazao je da će ključni test za Studentsku listu biti da li je spremna da demontira sistem koji je Vučić izgradio.
"Tu, prije svega, mislim na političku kontrolu medija, veze između djelova bezbjednosnih službi i kriminalnih struktura, kao i na mehanizme političkog uticaja u susjednim državama. Posebno važno pitanje biće djelovanje BIA i eventualna povezanost pojedinih pripadnika bezbjednosnog aparata sa kriminalnim grupama i političkim akterima u regionu. Ukoliko su postojali mehanizmi ucjenjivanja, nezakonitog finansiranja ili kontrole političara, njihovo razotkrivanje i uklanjanje mora biti jedan od prioriteta nove vlasti. Očekujem i da bi promjena vlasti mogla pokrenuti preispitivanje odnosa moći unutar Srpske pravoslavne crkve, imajući u vidu bliskost njenog sadašnjeg rukovodstva sa Vučićevim režimom", rekao je Vujović.
Međutim, presudno je da li će nova politička elita htjeti da promijeni način funkcionisanja države ili će samo nastojati da preuzme postojeće instrumente moći, kazao je.
"U prvom slučaju mogli bismo svjedočiti početku duboke i pozitivne transformacije Srbije, sa izuzetno povoljnim posljedicama za cijeli region. U drugom slučaju dobili bismo samo privremeni predah, nakon kojeg bi se, s novim političkim akterima, mogla nastaviti suštinski ista politika. Zato će odnos nove vlasti prema naslijeđenim strukturama moći biti mnogo važniji pokazatelj promjene od njenih prvih deklarativnih poruka o dobrosusjedskim odnosima", smatra Vujović.
Na pitanje šta pad Vučića znači za njegove političke saveznike i pristalice u Crnoj Gori, te mogu li se prilagoditi novim okolnostima ili će gubitak političkog pokroviteljstva iz Beograda značajno oslabiti njihov uticaj, Vujović je kazao da je pad Aleksandra Vučića ozbiljan politički udarac za njegove saveznike u Crnoj Gori.
"Vjerujem da će značajan dio tih političkih aktera pokušati da se distancira od njega i uspostavi odnose s novom vlašću u Beogradu. Međutim, to neće biti jednostavno. Prije svega, njihova politička povezanost s Vučićem i strukturama izgrađenim tokom njegove vladavine mnogo je veća nego što je to bio slučaj s bilo kojim ranijim predsjednikom Srbije. Vučić nije bio samo politički lider koji je pružao podršku određenim partijama u Crnoj Gori. Izgradio je veoma složen sistem političkog, medijskog, ekonomskog i institucionalnog uticaja, koji je u značajnoj mjeri prevazilazio formalne nadležnosti predsjednika Srbije. U tom sistemu postojale su ozbiljne sumnje na povezanost pojedinih političkih aktera s kriminalnim strukturama, nezakonito finansiranje političkih aktivnosti i različite oblike zloupotrebe javnih resursa. Ukoliko se te sumnje potvrde u nezavisnim istragama, to bi za pojedine političare u Crnoj Gori mogao biti mnogo ozbiljniji problem od samog gubitka političkog pokroviteljstva Beograda", kazao je Vujović.
Prema njegovim riječima, posebno bi bilo važno utvrditi da li su pojedine političke kampanje finansirane novcem kriminalnog porijekla i da li su postojali aranžmani u kojima se takva podrška kasnije kompenzovala kroz javne poslove, tendere ili druge oblike pogodovanja.
"Takva pitanja ne mogu se riješiti političkim distanciranjem od Vučića. Ona zahtijevaju institucionalno utvrđivanje odgovornosti. Drugi problem za njegove saveznike jeste to što se nakon Vučićevog pada nije pojavio njegov očigledni politički nasljednik. Ranije su određene političke strukture u Crnoj Gori mogle relativno lako da promijene partnera u Beogradu, prilagođavajući se promjenama vlasti u Srbiji. Ovoga puta to će biti mnogo teže"; kazao je Vujović.
Rekao je da Studentski pokret i nova politička elita ne moraju imati ni interesa ni spremnosti da nastave odnose s akterima koji su bili duboko uključeni u Vučićev sistem regionalnog uticaja.
"Teško mi je da zamislim da bi autentična studentska vlast, ukoliko ostane dosljedna zahtjevima iz kojih je nastala, bila spremna da koristi kriminalne strukture, netransparentno finansiranje ili bezbjednosni aparat za upravljanje političkim procesima u Crnoj Gori, na način koji je, smatram, karakterisao prethodni režim. Ali upravo tu dolazimo do još jednog važnog pitanja. Vučićev pad ne znači automatski i nestanak sistema koji je izgradio. Njegova politička moć nije počivala isključivo na predsjedničkoj funkciji, već i na širokoj mreži političkih, ekonomskih, medijskih i bezbjednosnih odnosa. Dio tih struktura mogao bi opstati i nakon promjene vlasti. Zato ne treba isključiti ni mogućnost njegovog političkog povratka, odnosno povratka političkih snaga koje su činile okosnicu njegovog režima. Ukoliko nova vlast ne sprovede ozbiljne institucionalne reforme, ne oslobodi medije političke kontrole, ne preispita djelovanje bezbjednosnog aparata i ne uspostavi efikasnu borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, mogućnost restauracije prethodnog sistema ostaje veoma realna", rekao je Vujović.
Kazao je da vjeruje da dio Vučićevih saveznika u Crnoj Gori računa upravo na takav scenario.
"Oni će pokušati da politički prežive period njegovog odsustva s vlasti, nadajući se da će se on ili strukture povezane s njim u jednom trenutku vratiti. Zbog toga ne očekujem da će svi njegovi saveznici u Crnoj Gori automatski promijeniti svoje pozicije. Neki će pokušati da se prilagode novim okolnostima, dok će drugi vjerovatno nastaviti da održavaju postojeće veze i čekaju povoljniji politički trenutak", istakao je Vujović.
Kazao je da, ipak, dugoročno gledano, Vučićev pad mogao bi značajno da promijeni odnose političke moći u Crnoj Gori.
"Partije koje su veliki dio svog uticaja zasnivale na podršci Beograda moraće mnogo više da se oslanjaju na sopstvene političke kapacitete, podršku birača i sposobnost samostalnog djelovanja. To bi moglo otvoriti prostor za veću autonomiju crnogorskog političkog sistema i smanjenje spoljnog uticaja na donošenje ključnih državnih odluka. Da li će se to zaista dogoditi, zavisiće prije svega od toga kakva će Srbija nastati nakon Vučića. Ako nova vlast bude spremna da demontira mehanizme političke kontrole i regionalnog uticaja, Crna Gora bi mogla dobiti priliku za suštinski drugačije odnose sa Srbijom. Ako se promijene samo ljudi na vrhu, a sistem ostane netaknut, i promjene u odnosima dvije države biće ograničene. Zato za Crnu Goru danas nije presudno ko će zamijeniti Aleksandra Vučića, već da li će s njegovim odlaskom biti demontiran i sistem koji je Beogradu omogućavao da tako snažno utiče na unutrašnje političke procese u našoj zemlji", dodao je Vujović.
