Izložba Srpskog nacionalnog savjeta Crne Gore, „Tako su govorili naši preci“, nakon što je obišla više crnogorskih gradova, prošetala je prethodnih sedmica i kroz Suboticu, Novi Sad i Beograd. U pomenutim gradovima postavka se mogla pogledati od 7. do 28. juna i to - u susret najznačajnijem nacionalno/vjerskom prazniku Srba – Vidovdanu.
Izložba je obuhvatila panoe sa fotografijama i izjavama brojnih ličnosti koje su, kako tvrde organizatori, obilježile srpsku istoriju. Ništa tu ne bi bilo sporno da se među panoima nije našao i jedan na kojem su portreti, ni manje ni više, nego četiri crnogorska velikana - Svetog Petra Cetinjskog, Petra II Petrovića Njegoša, kralja Nikole i Marka Miljanova. Da stvar bude još gora, ispod njihovih fotografija i imena stoji sljedeća poruka: Koji to Crnogorci nijesu Srbi?
Red zabluda, red falsifikata
Ni tu nije kraj. Među citatima koji su posjetiocima izložbe, u okviru ovog panoa, stavljeni na uvid bio je i izvod iz knjige vladike Vasilija „Istorija o Crnoj Gori“. Poseban dojam na organizatore izgleda da je ostavio dio u kojem mitropolit iznosi vjerovatno najveću zabludu o porijeklu Crnogoraca.
„Crna Gora naseljena je većinom doseljenicima, koji u ove gore dobježaše poslije propasti carstva srpskoga. Svako takvo pleme pamti i svoga radonačelnika koji se je preselio u Crnu Goru, svako pleme ima u narodnom predanju, svoju istoriju, svako priča kada su se doselili u Crnu Goru njegovi stari, ko su oni bili, odakle su doselili“, navodi Vasilije u svojoj knjizi.
Za mnogobrojna istorijska, etnološka, antropološka i genealoška istraživanja, sprovedena nakon vladičine smrti daleke 1766. godine, organizatori i njihovi domaćini, čini se, nijesu mnogo marili.
Srbijom danas barjače zalutali iz prošlosti, zato ćemo morati da sačekamo da se vrati sama sebi. Može ona, i ima, mnogo bolje. Ima one koji grade, a ne ruše mostove
Svoje mjesto na izložbi našao je i falsifikat Člana 92, Zakonika knjaza Danila. Knjažev sekretar Milorad Medaković izmijenio je navedeni član prilikom štampanja Zakonika u Novom Sadu i dao mu formu u kojoj će se naći na jednom od panoa: „U ovoj zemlji nema nikakve druge narodnosti do jedine srbske i nikakve vjere do jedine pravoslavno istočne“...
Za one koji ne znaju, Član 92 „Zakonika Danila prvog knjaza i gospodara slobodne Crne Gore” u originalu glasi: „I ako u ovoj zemlji nema nikakve druge narodnosti i nikakve druge vjere do pravoslavno istočne, to opet svaki inoplemenik i inovjerac može slobodno živiti i onu slobodu i onu našu domaću pravicu uživati kako svaki Crnogorac i Brđanin uživa”.
Cirkus i nauka su nespojivi
Komentarišući izložbu i ove citate poznatih ličnosti iz crnogorske istorije, predsjednik Udruženja profesora istorije Crne Gore Rade Vujović, za Portal Analitika ocijenio je da kada je riječ o ovom „projektu“, „ovđe ima više posla za neuropsihijatra nego istoričara“.
Vujović je naglasio i da nema goreg bluda od zabluda, a kako su cirkus i nauka nespojivi, nemoguće je, kaže, u ovom slučaju arbitrirati kao istoričar.
„Zdrav razum i logika ovđe su ozbiljno dovedeni u pitanje. O nauci da ne govorimo. Navoditi vladiku Danila kao “vojevodiča” srpskoj zemlji (nema izvora), citirati ”Istoriju o Crnoj Gori” vladike Vasilija na ruskom, koja je propagandni pamflet za dobijanje ruske pomoći, književno djelo Petra II tretirati kao istorijsko, miješati mitove i legende sa naukom, vodi “ravno do dna” (Azra), ili do Dobrice Ćosića koji reče da je – Laž najveći srpski interes“, istakao je naš sagovornik.
Kontra izložba: Da li su Srbi - Turci
Potom je, istom logikom ove, kako kaže, uličarske istorije, predložio da se proba napraviti kontra-izložba i kroz nju zapita da li su Srbi - Turci. Navodi i nekoliko legitimnih primjera za to.
1. Da li su Srbi Turci ako koriste oko 3.000 riječi turskog i arapskog porijekla i da li bi 3.000 tabli na nekom trgu sa njihovim prevodom i objašnjenjem bile dovoljna potvrda rečenom? Bre, delije, ajvar, ćuprija, ćilim, dugme, jogurt, taman, hajduk, rakija, jok, lakrdija… i tako do 3.000.
Vala jesu ili vala nijesu. Vala – islamska zakletva (valahi – bilahi ili tako mi boga).
Dakle, izložba “Tako su govorili naši preci” uspjela – mašala.
Mašala (turski – božja volja, a može i hvala Allahu).
2. Da li su Srbi - Turci ako je srpski jezik jedan od zvaničnih jezika Osmanskog carstva?
3. Da li su Srbi - Turci ako im je sultan dozvolio zastavu trobojku i čak odredio redosljed boja na njoj?
4. Da li su Srbi – Turci ako u njihovoj kuhinji dominiraju ćevap, burek, sarma, baklava, tulumba…? Da li je ovo dokaz ako postavimo table sa receptima na nekom gradskom trgu.
5. Da li su Srbi – Turci ako se djelovi Beograda zovu njihovim imenima – Dorćol, Kalemegdan, Karaburma, Čukarica, Vračar, Banjica, a sam grad bio duže Osmanski nego srpski?
6. Da li su Srbi – Turci jer im je posljednja dinastija Karađorđević (kara-turski crn), a ne Crnođorđević?“
Mogli bismo, kako napominje Vujović, ovu kontra-izložbu na ovaj način kilometarski produžavati. Ali, dodaje, nije to cilj.
Primitivizam i neznanje
„Dakle, Srbi nijesu Turci, pored svega. Kao što ni Crnogorci nijesu Srbi, kaže to ozbiljna istorijska nauka za razliku od ovakvih performansa“, poručuje Vujović.
On naglašava kako je jasno da se “uličarska historija” pravi zbog praznih glava kojima treba manipulisati.
„Siguran sam da se ona fina građanska Srbija (Balaševićeva npr) stidi ovakvih poduhvata i sama ugrožena primitivizmom i neznanjem, baš kao i moja Crna Gora. Zalutali iz budućnosti Radomir Konstantinović u svojoj “Filozofiji palanke” slikovito opisuje ovu logiku“, ocijenio je predsjednik Udruženja profesora istorije.
Nažalost, dodaje on, Srbijom danas barjače zalutali iz prošlosti, zato ćemo morati da sačekamo da se vrati sama sebi.
„Može ona, i ima, mnogo bolje. Ima one koji grade, a ne ruše mostove. Do tada možemo reći ono što je neko već konstatovao. Dositej Obradović je u Srbiju donio krompir i prosvjetiteljstvo. Krompir je uspio. A onda je sve moguće“, poručio je sagovornik Portala Analitika.
Kultura sjećanja ili - falsifikovanje istorije
A koliku pažnju su naši sjeverni susjedi posvetili izložbi najbolje govori spisak osoba koje su ih otvorile. Ništa manje „značajne“ su i riječi kojima je izložba otvarana u pomentim srpskim gradovima. U Subotici je, 7. juna, otvorio Dragan Stanić, predsjednik Matice srpske, poručujući da je neophodno njegovati kulturu sjećanja, na način kako je to zaista i bilo i ne praviti falsifikate.
„Ova izložba upravo to i radi – obara falsifikate. Neka Crna Gora bude samostalna kao država i za vječita vremena, ali neka se ne odriče onoga što jeste, a to je da smo dio istog naroda, iste kulture, istoga jezika, iste crkve“, poručio je Stanić.
U novosadskom Muzeju Vojvodine 14. juna na otvaranju se obratio predsjednik Pokrajinske vlade Igor Mirović.
„Veličanstvene litije koje su prije godinu i po dana započele u Crnoj Gori i koje su dovele do političkih promjena, omogućile da snažan srpski duh Crne Gore ponovo vaskrsne, a da taj duh vidimo i u porukama velikana koje prikazuje ova izložba. Države se stvaraju i nestaju, ali duh naroda kao što su to oni govorili, treba da živi i živjeće i u vremenima ispred nas“, naveo je tom prilikom Mirović i poručio da će Pokrajinska vlada i ubuduće podržavati nacionalne institucije srpskog naroda u Crnoj Gori.
Siguran sam da se ona fina građanska Srbija (Balaševićeva npr) stidi ovakvih poduhvata i sama ugrožena primitivizmom i neznanjem, baš kao i moja Crna Gora
Na kraju, pomoćnik gradonačelnika Andrej Mladenović otvorio je 21. juna u centru Beograda, na Trgu republike, kompletnu manifestaciju pod nazivom „Tako su govorili naši preci”, kao i izložbu koja je na toj lokaciji bila postavljena do 23. juna, nakon čega je premještena na Kalemegdanski plato.
„Beograđani mogu da se uvjere zašto je važno da ne zaboravimo svoju prošlost niti naše pretke, da se podsjetimo veza i niti koje idu daleko u prošlost, a koje ostaju u nama kao naš vjekovni identitet da srpstvo ne može niko da izbriše time što će silom i apsolutnom voljom da izmisli nešto drugo“, poentirao je Mladenović.
Za kraj, u duhu parola, a u želji da podržimo pregalaštvo u očuvanju „bratskih“ odnosa, kao mali prilog ovoj izložbi podsjećamo na veliki miting udružene crnogorske opozicije održan na Cetinju 1. februara 1992. godine pod geslom „Za nezavisnu Crnu Goru“. U „moru“ transparenata sa natpisima poput „Crna Gora je vječna“ i „Ne damo te Crna Goro“, na tom mitingu bio je i jedan, sa porukom od srca, upućen komšijama sa sjevera. Glasio je: „Bratski vas molimo - SJAŠITE!“
