Popis stanovništva, domaćinstava i stanova biće obavljen u aprilu 2011. “Namjere autora Zakona o popisu, očito su zadnje i mogu se kvalifikovati kao zavjera protiv državne nezavisnosti s elemintima velezdaje”, rekao je Vučinić agenciji MINA.
Prema njegovim riječima, zato pitanje o etničkoj umjesto nacionalnoj pripadnosti kako je formulisano Zakonom o popisu uvodi u praksu anahrone forme iskazivanja. “Očito s ciljem razaranja crnogorskog nacionalnog bića u korist susjednih naroda koji imaju ozbiljnu namjeru da nas prirode sebi na temelju vjerske pripadnosti”, smatra on. Vučinić navodi da se zakonopisac, visoki državni administrativac, koristi pojmovima i kategorijama s ciljem bjelodane zloupotrebe protiv sopstvene zemlje i naroda. “Zato je uzakonio da se građani na popisu izjašnjavaju o etničkoj a ne nacionalnoj pripadnosti i namjerno uzročno-posljedično povezao raznovrsne pojmove po rodu i vrsti kao što su nacija i etnička pripadnost iako to nije istovjetno ni u kategorijalnom ni u pojmovnom smislu”, kazao je Vučinić.
On je rekao da je nacija savremena kategorija koja podrazumijeva skupinu ljudi koji dijele iste vrijednosti, govore istim jezikom i vjeruju u zajedničku prošlost. “Dok narodonosna ili etnička pripadnost podrazumjeva pripadnost izvjesnoj užoj grupi ili plemenu određenoj zajedničkom tradicijom, mitovima i legendama, običajima, lokalnim osobenostima jezika a najasnije narodnom nošnjom”, objasnio je on. Prema Vučinićevim riječima, sve savremene nacije su u sebi supstituisale mnoštva naroda i etničkih grupa. On je ocijenio da se to lijepo vidi kod Srba i Hrvata kao najboljih primjera savremenih nacija konstituisanih od različitih etničkih skupina koje su pripadale pravoslavnom odnosno katoličkom ritusu. Vučinić je rekao da svaka od te dvije nacije u sebi sadrži onoliko pravoslavnih odnosno katoličkih naroda koliko se može izbrojati raziličitih narodnih nošnji koje demonstrira na nekom festivalu folklora.
“A to je bar po desetak ako ne i više. Pa im ne pada na pamet da na popisu pitaju svoje građane kojim etničkim grupama pripadaju ili su pripadali njihovi preci”, rekao je Vučinić. “U svakom slučaju ni srpskim ni hrvatskim već Vlasima, Morovlasima, Hercegovcima, Istrijanima, Dubrovčanima, Cincarima, Slavoncima, Bodulima, kosovskim Srbima, Romima i tako dalje”. Vučinić je rekao da crnogorska nacija kao i druge dijeli iste vrijednosti i mučnu i tešku zajedničku prošlost.
“Jer su nas svi okupatori dijelili, prevjeravali i progonili a mi smo iskru slobode i nezavisnosti zažižali i čuvali na mnogim mjestima počev od Martinićke Gradine, preko Bara, Krajine, Skadra pa do Brčela, Cetinja i Podgorice. U čast i slavu oružja podlovćenske Crne Gore koja nas je konačno ujedinila na cijelom prostoru nekadašnjeg dukljanskog kraljevstva nazvali smo se Crnogorci”, rekao je Vučinić. On je ocijenio da je pitanje o imenu jezika o kome će se građani izjašnjavati kako je Zakonom određeno primjer vrhunske zloupotrebe povjerenja i neobaviještenosti građana o pojmu i povijesti našega jezika.
“Samo neko duboko zlonamjeran može uzakoniti da se građani na popisu pitaju o imenu jezika kojim su u djetinjstvu govorili umjesto o imenu jezika kojim govore. Jer smo govorili istim jezikom kojim govorimo i danas samo što smo ga zvali srpskohrvatski”, smatra Vučinić. Prema njegovim riječima, to ime je bilo kompromisno određeno i zakonom nametnuto od dvije dominantne južnoslovenske nacije koje su tada sačinjavale Jugoslaviju. Vučinić je ocijenio da su zbog dužine dvosložne kovanice imena zajedničkog jezika svi njegovo ime skraćeno imenovali srpski pod time podrazumijevajući maternji. “Upravo je to i smisao ovog pitanja da navede većinu građana da imenuje jezik kojim su govorili kao srpski iako se zvanično imenovao kao srpsko-hrvatski”, rekao je Vučinić.
