Državna licenca za špijuniranje policijskih kolega. I državna licenca za prisluškivanje svakoga.
Da, baš tako: nakon usvajanja Zakona o unutrašnjim poslovima i Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost, Crna Gora je promijenila svoje državno lice.
I postala je, zahvaljujući 47 glasova pokornih poslanika vladajuće većine - bukvalno preko noći - policijska država u kojoj su čelnici policije i ANB-a dobili zakonsku dozvolu da masivno i intenzivno koriste i policiju i tajnu službu za repesiju, umetanje straha među građane i apsolutnu kontrolu nad stanovništvom.
OZNA „KOJA SVE DOZNA“ I ŠTAZI KOJI JE NA SNAZI...
Izmjene dva zakona crnogorski bezbjednosni sektor vraćaju - ne u vrijeme OZNE - već one mračne rumunske Sekuritatee ili zloglasnog istočnonjemačkog Štazija. U ona olovna vremena kada su partijski čelnici - bez stručnog obrazovanja ali sa velikom voljom da preuzmu kontrolu nad državnim aparatom sile – odlučivali su, ne o pravcu razvoja društva, već o životu ili smrti onih koji misle drugačije.
42I nije čudo što je u skuštinskoj noći onako sladostrasno besjedio Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba Demokrata.
- Spremite se za ono šta najviše ne podnosite, za ono što najviše ne volite. Spremite se za provjere, spremite se za veting, u skladu sa evropskim standardima, ne naravno do pola, nego ovoga puta do kraja – zaprijetio je u parlamentu Bogdanović, uz ostrašćenost koja je najsličnija izvršiocima iz onih mračnih vremena Lavrentija Pavloviča Berije.
Tako je govorio guru Demokrata, gurajući na glasanje zakon koji nagrađuje one najgore u policiji – drukare, špijune. Izgleda da pravnik sa Megatrenda nije čuo za staru istinu: ko danas špija i laže za tebe, lagaće i špijaće sjutra i tebe!
DRŽAVNI KONKURS ZA ŠPIJUNE
Ili možda je Demokrate baš briga: važno je da su na vlasti i još važnije da lagano stvaraju državu straha, sve pod maskom borbe protiv kriminala.
U kojoj će borbi – možda izgleda paradoksalno, ali je istinito - najteže će biti nesrećnim policijskim službenicima.
O tome govore zakonske odredbe koje je usvojio crnogorski parlament. Policijski službenik neće imati pravo da vidi čak ni spise predmeta, ni da sazna optužbe koje mu se stavljaju na teret, niti će imati informaciju ko ga je oklevetao...
Niti mu išta može značiti žalba: da izgubi posao ili da završi u nekom kafkijanskom procesu biće dovoljno samo da ga označi neki ambiciozni kolega koji bi - dodvoravanjem Demokratama koje kontrolišu sektor bezbjednosti - preko leševa da gradi karijeru.
Tako je parlamentarna većina otvorila državni konkurs u policiji za špijanje kolega. Pa ko najviše ošpija, najbolje napreduje u službi.
SPAJIĆ I „SRPSKI SVET“
Iako je prijedlog nakaradnih izmjena zakona došao iz redova Demokrata, ne može se krivica za stvaranje policijske države bacati samo na Bečićevu stranku.
Ne, velike zasluge pripadaju PES-u, prije svega lideru te partije - Milojku Spajiću, koji je dao „zeleno svjetlo“ da njegovi poslanici dignu ruke za izmjene zakona. Premijer koji glumata modernog političara pokazao je pravo lice: nije htio, nije smio da sasluša razumne prijedloge funkcionera PES-a, predsjednika Odbora za bezbjednost Miodraga Lakovića.
I još gore: on i njegova partija pokazali su potpunu zavisnost od nacionalističke, velikosrpske politike njegovih koalicionih partnera: Mandićeve Nove srpske demokratije i Bečićevih Demokrata koji bi Crnu Goru da uguraju – ne u Evropsku uniju – već u „srpski svet”.
Da li je to neka ucjena, možda otkrivanje istine o novcu južnokrejca Do Kvona ili, možda, raztkrivanje kako je Pljevljak, sudent Milojko Spajić, stvarno dobio srpsko državljanstvo; ili opet, premijer računa na sve benefite svoje funkcije...
Nije toliko bitno. Spajić je kao lider partije dopustio da se pokaže sva primitivnost ponašanja poslanika PES-a. Tačnije: poslanice PES-a Jelene Nedović.
BEZOBZIRNA POSLANICA PES-A
I dok je Laković govorio o manjkavostima izmjena dva zakona, naglašavajući da se odredbom o gubljenju posla policijskih službenika samo na osnovu operativnih saznanja, biti onemogućen ozbilajn rad polcijskih službenika – iza njegovih leđa Jelena Nedović je signalizirala predsjedavajućoj Zdenki Popović iz Demokrata – da prekine izlaganje poslanika PES-a.
-Ljudi će više biti usmjereni da rade kontraobavještajno, da štite sebe, nego što će da traže dokaze za krivična djela. Jer će biti svjesni da, ako se danasizlažu opsnost, ako skupljaju dokaze za teška krivična djela – pričao je Laković kada ga je, bez pardona prekinula Popović.
Nema primjera u političkoj istoriji crnogorskog parlamenta da je ovako pokazana i prikazana suština prizemne politike Spajićevog PES-a i Vlade kojoj je Miloko Spajić na čelu.
KAD FEUDALCI BRANE SVOJ FEUD
Jer, ta Vlada djeluje kao u doba feudalizma: svaka partija ima svoj feud i ne dozvoljava da se iko miješa u njihove poslove.
Pa su Demokrate apsolutni gosdpodari uređivanja sektora bezbjednosti. Spajiću i njegovom PES-u niko ne smije da se miješa u finansije i tendere koje raspisuju i koje dogovaraju iza leđa javnosti. AMandićeva Nova srpska demokratija – da: baš oni što su oprali ratne biografije iz vremena Miloševića i Šešelja– suvereno odlučuje, vjerovali ili ne, o identiteskim pitanjima.
U tom razarajućem procesu obezdržavljenja Crne Gore važnu ulogu unutar vladajuće koalicije ima - Bošnjačka stranka Ervina Ibrahimovića. Koja se, od kako su je kooptirali u koalicionu vlast, najviše zabavila raspodjelom kolača vlasti i ne brine mnogo o principima, još manje o građanskoj državi.
Zato su u petak veče kao spremni tasteri svi poslanici Bošnjačke stranke digli ruke za – stvaranje policijske države.
Očito, vlast je vlast; a čast i obraz su – izgleda – samo neki stari termini iz vremena zabroavljene Crne Gore.
DPS ZABLUDE
I sad je jasno, ako je neko imao dileme: Milojko Spajić koji je došao na vlast litijama, nema snage, nema sposobnosti da iskorači izvan tog političkog korpusa, čak i da Evropljani to od njega zahtijevaju.
A, da stvari po crnogorsku budućnost gore, upravo su Evropljani kumovali raspadu sistema vrijednosti u Crnoj Gori i pretvaranju države u policijski. Da, Evropska komisija, ambasador EU u Crnoj Gori, Johan Satler, snose veliki dio odgovornosti. Jer, evropsko mišljenje da Zakon o unutrašnjim poslovima i Zakon o ANB-u nijesu u skladu sa evropskom pravnom teovinom, ali da mogu da se usvoje, pa da se kasnije mijenjaju – vrhunac je evropskog licemjerstva.
I dokaz da je birokratama u Briselu važno da Crna Gora – bilo kakva, bilo kojeg oblika uređenja – uđe u Evropsku uniju. Ne zbog Crne Gore već zbog interesa evropske birokratije kojoj je potrebna makar jedna pozitivna vijest.
IMA LI OTPORA?
I zato je odluka Demokratske partije socijalista da prestanu da budu konstruktivna opozicija i da – baš u interesu građanske Crne Gore - napušte čelne funkcije u skupštinskim odborima, konačno jedan pravi potez.
Ali, potez koji je dobrano okasnio. I potez koji neće biti dovoljan: za opstanak građanske Crne Gore potreban je građanski otpor. A to znači da bi partije moje se predstavljaju kao građanske morale da više misle na interes drštva koje se raspada nego na inters partije kojoj pripadaju.
Ako to već nije prevelik zahtjev.
