Piše Mili Prelević
Činjenica da Crna Gora može da samostalno donosi svoje zakone i da ne osporava pravo MCP da na demokratski način pokazuje nezadovoljstvo, izgleda nije dovoljna da se do rješenja dođe dijalogom, jer se komšijske aspiracije ponovo bude. Svakodnevno smo bombardovani ogromnom količinom lažnih vijesti koje stižu iz Srbije, od onih da se sprema krvoproliće, do onih blažih, da će litije biti zabranjene.
Da li je 26. april ključ tih aktivnosti?
Tog dana će u Srbiji biti održani izbori i sve je više onih koji vjeruju da se u ovoj susjednoj državi sve čini da se “crnogorsko pritanje” iskoristi za domaću upotrebu. U svemu tome prednjači vladajuća Srpska napredna stranka, odnosno njen lider i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Kako drugačije komentarisati činjenicu da je on prešao put od “nećemo se miješati u unutrašnje stvari Crne Gore” do “mene u Podgorici proganjaju” i “Srbi u Crnoj Gori treba da imaju prava kao i u BiH, nakon Dejtonskog sporazuma ili Albanci u Makedoniji, nakon Ohridskog sporazuma”.
Na taj način predsjednik Srbije, iako mu Ustav dozvoljava da se bavi pravima sunarodnika i u drugim državama, ulazi, kako su iz crnogorskog ministarstva vanjskih poslova okarakterisali u zonu populističko-politikantskog zahtjeva.
„Srbi u Crnoj Gori treba da imaju ona prava koja su zagarantovana svim drugim građanima koji pripadaju nacijama manjim u odnosu na većinsku”, kazao je Vučić.
Predsjednik Srbije očigledno zaboravlja na nekoliko vrlo značajnih činjenica.
Prva je da su i Dejtonski i Ohridski sporazum nastali nakon krvavog četvorogodišnjeg rata u Bosni i Hercegovini i oružane pobune Albanaca u Sjevernoj Makedoniji.
Ništa slično se, na sreću, ne događa u Crnoj Gori.
Druga činjenica je da Srbi u Crnoj Gori nikada nisu pristali da budu manjinska zajednica i da koriste prava iz principa pozitivne diskriminacije.
Ovakvim izjavama Vučić, očigledno, pokušava da pridobije jedan dio biračkog tijela u Srbiji, koje bi trebalo, zbog Crne Gore, da zaboravi na probleme koje ova država ima sa priznavanjem Kosova.
Princip je jednostavan. Treba zaboraviti Kosovo jer sada treba ponuditi stvaranje nečeg novog, možda čak i države, sa “sigurnom” Republikom Srpskom i “mogućom” Crnom Gorom. A to novo bi bila dobra kompenzacija za Kosovo. Vučić, sigurno, ne zna ni da li na to novo pristaju Srbi iz Crne Gore.
U svakom slučaju je legitimno pravo predsjednika Srbije da u predizbornim izjavama govori ono što misli da će mu donijeti političku korist, ali je pitanje koliko te izjave mogu da donesu koristi Srbima u Crnoj Gori.
Izbori u Srbiji će biti završeni, a Srbi u Crnoj Gori će ostati gdje su i bili. Za to Srbima u Crnoj Gori ne treba ni Dejtonski ni Ohridski sporazum, već samo dijalog.
A on postoj i i formiranje ekspertskih timova Vlade i Mitropolije je jasan znak da mešetarenja sa strane neće uticati na Crnu Goru i da Vučićev crnogorski izborni put ne doprinosi brisanju podjela.
Naprotiv.
KO GA PROGANJA?
Da Vučić u izbornoj kampanji i te kako računa na događanja u Crnoj Gori govore i njegove izjave o Zakonu o vjeroispovijesti, u koje obavezno “umiješa” i svoju opoziciju.
“Nikada nismo podržavali donošenje takvog zakona, nijednu sekundu i niko u Crnoj Gori ne progoni Grigorija, Đilasa ili Đorđevića, već proganjaju mene”, rekao je Vučić, prenio je Tanjug.
Poručio je da ne podržava ničije stavove u Crnoj Gori, već opstanak srpske crkve i srpskog naroda. Nije, međutim, odgovorio ko ga to proganja. Ili misli na poruke koje su stigle iz Mitropolije crnogorsko-pri morske, kada je najavio dolazak u Pljevlja, da nema potrebe da dolazi. Možda misli i na odgovor mitropolita Amfilohija na njegovu ponudu da plati porez za MCP, “da pare pošalje na Kosovo”.
Izbori u Srbiji će biti završeni, a Srbi u Crnoj Gori će ostati gdje su i bili. Za to Srbima u Crnoj Gori ne treba ni Dejtonski ni Ohridski sporazum, već samo dijalog.
A on postoji i formiranje ekspertskih timova Vlade i Mitropolije je jasan znak da mešetarenja sa strane neće uticati na Crnu Goru i da Vučićev crnogorski izborni put ne doprinosi brisanju podjela.
