Ovaj potez Perića, pred svoj najavljeni dolazak u Crnu Goru radi potpisivanja Temeljnoga ugovora, a „poslije Vaskršnjih praznika” – zlokobni je pritisak Aleksandra Vučića na Vladu Zdravka Krivokapića.
Ukoliko „ne legne na rudu”, ne prihvati bez pogovora Temeljni ugovor i ne opozove svoj ionako mlaki zahtijev za smjenu Vladimira Leposavića, koji na Vladi treba da obrazloži Temeljni ugovor, a preko DF-a i javne potpore ovoj grupaciji od strane SPC – Vučić namjerava da obori Krivokapića.
Beograd s pravom ima razloga da vjeruje kako će ipak slomiti Krivokapića. U suprotnome, Krivokapić će biti proglašen „izdajnikom” SPC i „litijaškoga” pokreta, saradnikom predśednika Mila Đukanovića, a u novostvorenoj konstelaciji on neće moći da računa na „hendlovanje” Jonikija Mićovića. Na Krivokapića i njegovu Vladu će se obrušiti koncentrisana srpska medijska i subverzivna paljba i zapomaganje iz SPC.
Tajming za ovaj Vučićev ucjenjivački plan je Porfirije već naznačio – „poslije Vaskršnjih praznika” – to su dani uoči i po održavanju lokalnih izbora u Herceg-Novome, a prije 23. maja kada počinje zasijedanje Arhijerejskoga sabora SPC.
Naime, kako je u Beogradu rekao od Vučićevih medija ovih dana zdušno promovisani Marko-Bato Carević, „izbori u Nikšiću su pokazali da Milo Đukanović nije poražen”. Upalio se alarm – „postoji opasnost da se DPS vrati na vlast”. Pa je s tim u vezi Carević dodao kako je Krivokapić „trebalo da pokuša da se dogovori sa Leposavićem, sve ovo će biti jedan od NAJTEŽIH UDARACA”, te da će – ovo je najvažnije – „poslije Vaskršnjih praznika, ipak, zanimljivo je, na političkoj sceni doći do PREGRUPISAVANJA”.
„Ambasador u Crnoj Gori”, Božović, primljen je kod Porfirija, iako je od prethodne crnogorske vlade, nakon niza povreda Bečkih konvencija, proglašen personom non grata. Preuzevši dužnost premijera, Krivokapić je saopštio kako tu odluku, iako s njom nesaglasan, nema mehanizam da opozove. Krivokapić je apelovao na Vučića i Srbiju da ovamo pošalju novoga ambasadora, ali je iz Beograda saopšteno da je Božović i dalje njihov ambasador u Crnoj Gori. Hoće li Porfirije sa sobom na potpis temeljnoga ugovora dovesti u Crnu Goru i „ambasadora” Božovića?
Patrijaršija Srbije je, na svome sajtu, vijest o prijemu Božovića kod Porfirija objavila kasno sinoć, nakon što je Krivokapić, odgovarajući na poslanička pitanja u crnogorskome parlamentu, ranije juče kazao u kondicionalu da će „Temeljni ugovor BITI u potpunosti usaglašen”. Drugim riječima, navodno, tekst ugovora još nije „usaglašen”.
Zna se da tekst Temeljnoga ugovora nije razmatran na Vladi Crne Gore, člija bi nova śednica trebalo da se održi danas. Dritan Abzović, koji je druga po hijerarhiji ličnost Krivokapićeve vlade, nije javno potvrdio da mu je tekst ugovora poznat. Iako je Krivokapiću – saopštio je Milan Knežević iz DF-a – tekst ugovora iz Beograda uručen od strane Joanikija Mićovića prije oko petnaestak dana u manastiru Ždrebaonik kod Danilovgrada.
Nakon što je sinoć SPC objavila da se Perić sastao sa Božovićem, oglasili su se iz Krivokapićeva kabineta, tviter porukom, opet u kondicionalu: „Nacrt ugovora koji je usvojio Sveti Arhijerejski Sinod (SPC) dostavljen je Vladi Crne Gore, a Vlada će sa svoje strane UBRZO zvanično odgovoriti, NAKON ŠTO UTVRDI DA LI SU SVE ODREDBE NACRTA UGOVORA u saglasnosti sa Ustavom i zakonima Crne Gore“.
Prvobitna verzija Temeljnoga ugovora – s kojom je Krivokapić bio upoznat – napisana je još za života Amfilohija Radovića, a bila je prihvatljiva za usvajanje i Vladi Duška Markovića, pod jedinim uslovom, kako je ljetos objavljeno: da se ovdašnje eprhije SPC prethodno registruju kao vjerske zajednice po važećim odredbama zakona Crne Gore.
Provjerljivo je i da je Amfilohije, takođe, saopštio javnosti da će on – budući da je nadležni eparhijski arhijerej, ujedno najstariji u zvanju arhijereja, a i po počasnoj tituli „arhiepiskopa”, te u svojstvu predśednika Episkopskoga savjeta – biti, kada i ako do toga dođe, potpisnik Temeljnoga ugovora SPC i Vlade Crne Gore.
Ta Amfilohijeva verzija teksta Temeljnoga ugovora, predočena je od strane Joanikija Mićovića 11. marta o.g. Sinodu Patrijaršije Srbije, kojim predśedava Porfirije Perić. U tom Sinodu su dvojica od ranije deklarisanih Amfilohijevih ljutih protivnika, takođe Vučićevi ljudi: Irinej Bulović i David Perović.
Na sastanku 11. marta u Beogradu, Perić i članovi Sinoda – naročito Bulović, koji je Periću „duhovni otac”, kao i episkop kruševački Perović, koga je nedavno umrli patrijarh Irinej Gavrilović favorizovao za novoga mitropolita crnogorsko-primorskog – odbačili su s indignacijom u ime Sinoda Amfilohijevu verziju temeljnoga ugovora.
Takođe, poništena je i praksa, primjenjena u Hrvatskoj i BiH, da „najstariji” tamošnji eparhijski arhijerej, koji predśedava episkopskim savjetom – a ne Patrijarh iz Beograda – ispred SPC potpisuje temeljne ugovore.
Mićović, koji je nedavno propao u trci za patrijarha u Beogradu – a status mu je nagrižen otvranjem kompromata od strane tajnih službi Aleksandra Vučića, da se, na primjer, kao odrastao čovjek krstio u „raskolničkoj” Makedonskoj pravoslavnoj crkvi, te prijetnjom da će o njemu objaviti još koješta drugo – „legao je na rudu” i saučesnički prihvatio da u Beogradu napišu sadržinski potpuno novi tekst ugovora.
Nezavnično, Mićoviću je poručeno da, u suprotnom, ako ne bude pokoran, ne samo NEĆE biti novi mitropolit crnogorsko-primorski, nego, kako „voli da putuje” – zlobna alauzija na njegovu nedavnu gubitničku turneju po „srpskome svetu” u trci za mjesto Patrijarha, skupa sa sponzorom Miodragom-Dakom Davidovićem – mogao bi da „otputuje” u Argentinu.
Misli se na SPC katedru buenosajresko-južnocentralnoameričku, na kojoj je trenutno Kirilo Bojović. Drugim riječima, episkop Bojović, familijarno povezan s jednim od poslanika DF-a i ministarkom zdravlja, mogao bi biti, ili novi mitropolit crnogorsko-primorski ili – novi episkop budimljansko-nikšićki. U svakome slučaju „DF arhijerej” na dispoziciji Vučiću.
Prije par dana Joanikije Mićović je tvrdio da, oko teksta Temeljnoga ugovora, „eventualno biti još NEKIH MALIH IZMJENA, ne može biti više suštinskih, jer smo gledali da sve bude u skladu s Ustavom i u skladu sa zakonodavstvom Crne Gore”.
U tom smislu, Mićović je, sada u novoj ulozi sikofanta Patrijaršije Srbije. Svjedočili smo da takvu ulogu Amfilohije, s njemu svojstvenim logoreičnim napadima na Vučića, posljednjih godina prezrivo odbijao. Mićović je za TV „Vijesti” saopštio, za mnoge pomalo zbunjujuću formulciju, da ugovor „neće biti poznat javnosti sve dok ne bude potpisan”.
U „prijevodu”, Mićović je prenio poruku za Krivokapića, da verziju, koju je dobio iz Beograda, osim eventualno „lektorskih” ispravki – i ne pokušava da mijenja! To bi, skupa sa smjenom Leposavića, iza koga stoji Vučićeva Crkva Srbije – bio okidač za rušenje Krivokapićeve vlade.
Na izradi nove verzije Temeljnoga ugovora u Beogradu, „ekspertima” unutar Patrijaršije se pridružio protojerej Velibor Džomić, „prebjeg” iz ovdašnje antivučićevske „amfilohijevske” jerarhije u Vučićev tabor.
I Džomić, koji se, očekivano za upućene u zbivanja, jedini iz jerarhije Mitropolije crnogorsko-primorske dosad medijski oglasio afirmišući Vučićevu verziju ugovora, upozorio je da je „krajnje NEUKUSNO da se u ovom slučaju traži ‘predugovorna’ transparentnost”. Ni on nije zaboravio da UPOZORI Krivokapićevu vladu, da suštinski ne preispituje verziju ugovora dobijenu iz Beograda, posebno ne, kako je nagovješteno, da se ona šalje na ratifikaciju Skupštini Crne Gore.
„Oni koji se zalažu za nezakonit pristup Temeljnom ugovoru SPC i Crne Gore”, napisao je Džomić, „treba da imaju na umu da se njihov predlog može sagledati ne samo iz PRAVNOG NEGO I IZ DRUGIH UGLOVA, ALI O TOME NEKOM DRUGOM PRILIKOM”…
Šta o svemu tome misli Gojko Perović, koji se, donedavno, onoliko javno oglašavao, s povodom ili bez povoda?
Za razliku od Džomića, koji će u ovoj gužvi dobro avnzovati od matične mu Srbije, naš zemljak Perović će, izvjesno je, biti „kadrovska” žrtva čitstke koju će unutar „amrilohijevske” jerarhije preduzeti novi mitropolit crnogorsko-primorski, čiji je izbor najavljen tokom zasijedanja Arhijerejskoga sabora Crkve Srbije, a koje bi trebalo da otpočne 23. maja.
Možda novoga mitropolita na Cetinju i neće tada poslati iz Srbije, nego će, velim – možda, produžiti v.d. stanje ili postaviti, umjesto Joanikija Mićovića, novoga administratora? Ostaje da se vidi. Donedavno onoliko ambiciozni Mićović, izjavio je za TV „Vijesti”, oko svoje kadrovske sudbine na Arhijerejskome aboru SPC, da „neka dâ Bog da sve bude REGULARNO”.
U svakome slučaju, Gojko Perović – ukoliko se, poput Mićovića, pokorno ne pospe „pepelom po glavi” – koristim „pepeo”, a ne neku tačniju metaforu za to samoposipanje – mogao bi biti gurnut u duboku zavjetrinu, anonimnost lišenu zvanja „rektora” bogoslovije – tu srednju vjersku školu ionako mu s preko 200.000 eura godišnje finansiraju iz budžeta Srbije. Takođe, mogli bi Perovića staviti i na indeks zabrane javnih istupa bez prethodne veoma detaljne „DF recenzije” od strane novoga SPC mitropolita na Cetinju; ili novoga administratora, svejedno.
Skupa s Perovićem, biće „posrpremljeni” nekolicina „autonomaškome” naslijeđu Amfilohija navodno vjernih: sigurni „fiksevi” su jedan sveštenik koji uređuje „Svetigoru”, pa jedan paroh iz Bara… da ne otkrivamo sve. Nota bene, jako prorijeđeni medijski angažman Gojka Perović posljednjih mjeseci je rezultat već jedne vrste cenzure, koju mu je, po instrukcijama Porfirija Perića i Sinoda Srbije, kao v.d. nadležni eparhijski arhijerej nametnuo demoralisani Mićović.
Što o Gojku Peroviću, te Zdravku Krivokapiću – a Srbi vjeruju da su njih dvojica u zavjereničkome dosluhu – misle u Vučićevoj Patrijaršiji Srbije, poručeno im je prije neki dan preko „Vidvodana”. Taj portal iz Novoga Sada produženom rukom uruđuje episkop bački Irinej Bulović, „duhovni otac” Porfirija-Prla Perića i siva eminencija Patrijaršije.
Perović i Krivokapić su „Crvenkape iz Cuca” – to su aluzije na njihovo plemensko porijeklo i da su, biva, za „srpsko stado” vukovi. Krivokapić, inače honorarni predavač Perovićeve bogoslovije, zapravo je „trojanac” ili „kukavičje jaje” i ljetos ga je Perović podmetnuo Srbima. Pišu – Gojko Perović, a misle na Amfilohija Radovića, koga nije oportuno sada pominjati. U svakom slučaju, citiram:
„Nakon svega je i maloj deci jasno da premijer Krivokapić uopšte nije nikakva bezazlena hrišćanska Crvenkapa koja sakuplja cveće u pletenoj kotarici. Sada se jasno može videti da se ovde radi o ubačenom kukavičijem jajetu i SPC i Crnoj Gori. O brižljivo odabranom Trojancu koji je prošle godine vešto podmetnut na čelo pobedničke narodne liste od strane samo jednog čoveka – rektora Cetinjske bogoslovije prote Gojka Perovića. Kako je to moguće? Vrlo lako jer je jedini čovek koji je u vrhu Mitropolije dobro i godinama znao Zdravka Krivokapića bio samo otac Gojko i niko više. I reči i dela se obojici podudaraju. Sve što priča i dela premijer Zdravko kao da priča i dela prota Gojko”.
Obojica su, tvrdi se, povezani s medijskom grupom „Vijesti”. Iz koje su se, prije par dana, oglasili člankom u kojem se, navodno, protive Vučićevoj verziji Temeljnoga ugovora. U Beogradu misle ili imaju podatke da je teze „Vijestima” kontra vrhu SPC navodno doturio – Gojko Perović.
Takođe, „Vidovdan” potvrđuje ranije objavljene informcije, mogli ste ih pravovremeno čitati na „Anteni M”: da je Mitropolija crnogorsko-primorska u teškoj besparici. Joanikije Mićović, banuvši jesenas kao administrator na Cetinje, navodno, našao je praznu Amfilohijeu eparhijsku kasu. Neko, nešto, ili „viša sila” je ispraznila „kasicu-prasicu” po Amfilohijevoj smrti. A iz nje se finansirala i Mićovićeva eparhija, hronična finansijska „gubitašica”, čije je sveštenstvo de facto Amfilohije godinama izdržavao iz svoje eparhijske kase.
Portal „Vidovdan”, a preko njega Perić, Bulović, Patrijaršija Srbije – svi zajedno u formacijskome stastavu Vučećeva štaba – šalju premijeru Krivokapiću, Gojku Peroviću i povezanim licima bliskim postojećoj izvršnoj vlasti Crne Gore, a van DF-a, nedvosmislenu PORUKU, koja glasi:
„Druga familija cuckog klana Perovića u Crnoj Gori je čini se na vrhuncu moći. Sve im cveta i cvrkuće. Ali upravo tu im je i BRZI KRAJ. Osionost uvek dolazi pred propast, a osionost cuckog klana je vidljiva golim okom. Zato im je PROPAST NEMINOVNA jer su namere cuckog klana svima postale jasne. Providna, ultracrnogorska i antisrpska interesna klapa iz Cuca neće još dugo vređati najdublja osećanja naroda koji ih je silom istorijskih prilika, i lukavim podmetačinama dela sveštenstva sa Cetinja, doveo na vlast. I ‘KASICA PRASICA’ je sve PRAZNIJA a montenegrinski novouhljebi GLADNI novih bogaćenja i podvala. VREME IM NEUMITNO CURI”.
