Ne volim da pišem botovske ode političarima, mada mi se poslije “osvježenja” ništa ne može zamjerit. Sreća vam je samo što ne znam da pjevam. Kakav bi to krindž bio pjevati u Crnoj Gori o dobrom momku ispod 190 cm!
Dobro je da poznajem naše malo društvo pa mi se takva greška ne može desit. Nekako bi mi se oprostilo što kao muškarac pjevam muškarcu, znali smo te izuzetke da napravimo javno ranijih godina.
Svakako ovaj tekst nije o njemu, nego o nama
Ne poznajem čovjeka, iako sam mu pružio ruku jedne prilike na Cetinju, povod nebitan, a krucijalno važan, kao i svaki od famoznog 30. avgusta nesretne godine. Bio je tu.
Pomislih tada kako je vrlo važno da jedno dogledno vrijeme prije upoznavanja uživo imaš priliku da slušaš nekoga šta ima da kaže i poruči, jer se kao pripadnik društva koje gleda sa visine, svake samo ne intelektualne, lako možeš razočarat u njegovu pojavu. Kao muškarca-političara mislim, naravno.
Sve je te moje malograđanske predrasude sa sebe “otresao” svojom skromnošću, bez da je rekao išta, uz onaj njegov osmijeh. Da stanem prije no se zbog ovih izliva pomami “tradicionalna” Crna Gora. A i ovo nije tekst o Borisu! O nama je.
Stalno tražimo Njegoša. Najmanje kao pjesnika. To pomenemo baš kad treba da istaknemo tu intelektualnu notu momčine, akcentirajući ovo posljednje.
Je li vrijeme i za možda najveću promjenu u društvu?
Isto je sa njegovim titulama. Ništa od svega što je krasilo tog kolosa ne bi bilo važno da se uvijek ne istakne njegova fizička pojava. You all saw what I did there!
Da ne pričam kako nikad ali baš nikad ne pominjemo njegove mane. Ama baš nikada. Ne bi me čudilo da ih neđe iščitam, ali u odeljku “istaknute mane”. Je li vrijeme za “dobrog momka”?
Tražimo i Mila. I dan danas, nažalost! Sa sve “istaknutim manama” koje su potpuno nevažne kad “raširi ona krila” i “stane za glavu veći među one državnike”.
Da, svačega sam se naslušao za sve ove godine. Nije falilo oda! Znamo nasljeđe tog vremena. Je li vrijeme za “dobrog momka”?
Čisto da budem jasan, svojstveno i za Crnogorke i za Crnogorce. Crnogorci posebno vole da iskažu emotivnu stranu hvaleći vođe. Krindž je slaba riječ za taj performans. Rekao bi neko da mi naše političare vodimo kući poslije radnog vremena, u svoja četiri zida. Odatle i “otac”, a i “đedo”!
Paaa, je li vrijeme i za možda najveću promjenu u društvu?
Jesmo li spremni da “all in” idemo sa “dobrim momkom”? Mislim, nije teško. Stavljali smo i sve na “zeleno”, a bogomi i na “crno”.
Tražimo i Mila. I dan danas, nažalost! Sa sve “istaknutim manama” koje su potpuno nevažne kad “raširi ona krila”
Ovi prvi potpisaše sve što im ovi drugi na sto staviše.
A da ne pričamo o najvećim gemblerima. Oni sve ostalo staviše na “0”. Ni manje ni više. Zna se ko je krupije. Nemamo šansu. Ovaj kockarski žargon je idealan za opisat ovu muku koju živimo.
Sve bi još smješnije bilo da je Monako izabrao za mjesto za odmor umjesto Sen Tropea. Svakako nas skupo košta. Imam li koju riječ još o “dobrom momku”, pitate se kuda vodi sve ovo?
Nemam ništa više. Ne poznajem momka. Znam onoliko koliko čujem iz Skupštinske klupe. Znam da toliko znate i vi, i da vam se sviđa ono što čujete. U to sam siguran. Da nisam, sa sigurnošću bih mogao da vam kažem da se ova država “gasi” sama od sebe. Već znamo da je okruženje “guši”.
Svakako ovaj tekst nije o njemu, nego o nama. Da završim, jer ćete reći da je ovo botovski tekst o podgoričkim izborima, a nije! O NAMA JE!
