Prvo Covid-19 zaključavanje u martu navelo je mnoge od nas na nove navike. Neke od ovih promjena bile su zdrave; druge ne baš. Počeli smo više da kuvamo, što je uglavnom zdravije nego jesti u restoranima. Mnogo više peremo ruke. Neke demografske grupe, uključujući starije ljude, počele su više da vježbaju.
Ali pijemo i više alkohola, pogotovo ako smo žene. Provodimo dodatnih osam sati sedmično gledajući TV. Mnogi od nas manje vježbaju, a više vremena provode u dumskrolingu (doomscrolling - čin konzumiranja niza negativnih vijesti sa interneta, na štetu mentalnog zdravlja). Pandemijska anksioznost narušila nam je san. Dosada je neke od nas podstakla na malo previše impulsivne kupovine na mreži. Mentalno zdravlje bilo je ugroženo tokom ove pandemije, a navike poput ovih ne ublažavaju patnju. Vremenom će previše bilo koje od ovih aktivnosti osobu (ili njen bankovni račun) iscrpiti.
Još u proljeće intervjuisao sam Alis Bojs, autorku „Alata za zdrav um”, o tada nastaloj navici dumskrolinga. Budući da mnogi socijalni psiholozi procjenjuju da je za stvaranje nove navike potrebno oko 40 dana, pitao sam je da li misli da će iskustva zaključavanja donijeti dugoročne promjene u našem ponašanju. Tada je Bojs rekla da neće – jer tek kad bi se promijenio širi kontekst, ljudsko ponašanje bi se takođe promijenilo.
Ali evo, devet mjeseci kasnije, i naš se kontekst nije puno promijenio. Niti se čini vjerovatnim da će se promijeniti tokom sljedećih nekoliko mjeseci; većina ljudi neće moći da se vakciniše prije kraja 2021. Zaglavljeni takvi kakvi jesmo, šta možemo učiniti da se pandemijske sklonosti vrate na pravi put? Nazvao sam Bojs.
„Navike koje smatramo dobrim, za koje je potrebno malo samokontrole, biće one koje ćemo vidno izgubiti”, kaže Bojs. Da biste se odrekli navike za koju znate da bi vam bez nje bilo bolje „razmislite o tome koju vam potrebu ispunjava”, kaže Bojs. Na primjer, ako taj noćni martini služi kao signal kraja radnog dana, pokušajte učiniti nešto drugo da se opustite.
Zamjena loše navike drugom aktivnošću takođe je najčešće jednostavnija od običnog pokušaja odbacivanja. Može biti element rješavanja problema u pokušaju njegovanja zdravijih navika, kaže Bojs. Da biste olakšali aktivnost za sebe, uklonite prepreke za to. Nabavite potrebnu opremu; pobrinite se da je sve organizovano i dostupno. Koristite istu logiku da otežate nezdrave navike - premjestite alkohol u podrum ili se odjavite s društvenih mreža na telefonu.
„Lakše je imati svakodnevnu naviku nego naviku dva puta sedmično”, kaže Bojs, naglašavajući da ne treba ni biti rigidan po tom pitanju. Ako bi vam trčanje svakog jutra zadavalo bolove u koljenu, možete postaviti cilj da svako jutro pokrećete tijelo. Možda trčite tri dana u sedmici, a preostala četiri se istežete ili radite neke vježbe s tegovima. Sve je to dio vaše „rutine trčanja”, čak i ako nije sve trčanje. Pokušajte to da radite svaki dan u isto vrijeme. Takođe naglašava važnost zdravih mentalnih navika upravo sada, kada je lako pomisliti „Samo sam zarobljen u svojoj kući” ili „Ne mogu da radim ništa od onoga što želim”. Važno je izazvati ove misli i podsjetiti se na sve aktivnosti koje su još na raspolaganju.
Stvaranje nove navike „slojevit je proces“, objašnjava Bojs. „Ono što je za nekoga blistavi trenutak, za nekog drugog je razlog da koluta očima”. Ako vam je, na primjer, ikad prišao ljubitelj meditacije ili CrossFita, to je vjerojatno zato što im nova navika pomaže da se osjećaju stvarno dobro. Bez obzira na to, morali su doći do toga vremenom. Jedan model promjene sugeriše da bi ljudi mogli da razmišljaju o svom ponašanju godinu prije nego što naprave i male korake ka drugačijem ponašanju. „Postoji neka vrsta alhemije kada ljudi na kraju promijene navike i ono što se time nataloži”.
Zbog toga ne pomaže da nadmašite same sebe ako vaši pokušaji stvaranja novih navika propadnu. I u redu je biti sporadičan oko stvaranja navika. Možete da trčite nekoliko mjeseci, a zatim da odustanete. Moratorijum na kupovinu putem interneta možete proglasiti do kraja godine, a zatim ponovo procijeniti kakvu odluku da donesete. Pristupite novim navikama kao eksperiment. Radite prema ritmovima godišnjeg doba, sedmice, dana.
Kad konačno promijenite svoje ponašanje, kaže Bojs, to je kao da otkrijete drugačiji koncept sebe. Možda nikada o sebi nijeste razmišljali kao o nekome ko voli da kuva zdrava jela. Ali sada vam je to... Čudno. I uzbudljivo!
Ovaj osećaj ličnog rasta je ono što nam pomaže da se oslobodimo osjećaja da je to način preživljavanja. Ranije je u pandemiji došlo do protivljenja onima koji su govorili da se ovo vrijeme koristi za učenje novog jezika ili pisanje knjiga. Bojs kaže da ne treba biti toliko produktivan, ali i da ljudska bića ne upravljaju stresom na najbolji način kad su toliko dugo zaglavljeni u načinu preživljavanja. Moramo da pronađemo načine da napredujemo.
