Ekstremne vremenske nepogode tokom kojih se za nekoliko sati ili jedan dan na neko područje sruči nekada i polovina ukupnih godišnjih padavina, u budućnosti će biti sve učestalije pa se taj element i te kako mora uzimati u obzir prilikom gradnje, a naročito tokom definisanja mjera prevencije od poplava i klizišta, upozoravaju stručnjaci.
Na tendenciju da će jake i obilne kiše biti sve intenzivnije ukazuje u razgovoru za Pobjedu prof. dr Paolo Bili, predavač sa Totori univerziteta u Japanu, koji je sa našim prof. dr Veliborom Spalevićem izučavao ove pojave koje i na našem podneblju postaju pravilo.
Kako navode, ovih dana smo upravo svjedoci perioda nestabilnih vremenskih uslova koji pod uticajem ciklona sa Mediterana regionu mjestimično donose obilne padavine, lokalne nepogode i porast vodostaja rijeka. Ciklonskom aktivnošću obuhvaćen je dio juga Evrope i naš region.
Ekstremne padavine učestale
"Obilne kiše takođe imaju tendenciju da izazovu velike oticaje iz slivova rijeka što prati jak intenzitet erozije zemljišta i transport velike količine sedimenta u more", naglasio je Bili koji je renomirani stručnjak u oblasti nauka o vodama, sa fokusom na proučavanje transporta nanosa i procesa erozije.
Profesor Bili dao je značajan doprinos razumijevanju rječne dinamike, a njegovo istraživanje je široko citirano u naučnoj zajednici. Profesor je u Italiji i Japanu, gdje je vodio istraživanja i predavao kurseve iz hidrologije, geomorfologije i nauke o životnoj sredini.
"Učestalost bujičnih poplava se povećala tokom posljednje dvije decenije", rekao je Bili i dodao da nedavni događaj odgovara formi takvih poplava.
Prema njegovim riječima, ove događaje karakterišu padavine visokog intenziteta koje se dešavaju u periodu od nekoliko sati, ponekad utičući na veoma lokalizovano područje.
"Padavine, koje nazivamo 24-časovnim, karakterišu iznosi od 25 do 50 odsto godišnjih ukupnih padavina. U mnogim slučajevima, negativni efekti intenzivnih padavina su pogoršani urbanizacijom i sužavanjem rječnog kanala, zbog oduzimanja zemljišta sa koridora toka", upozorava on.
Prof. dr Velibor Spalević nadovezuje se pojašnjenjem da globalno zagrijevanje usljed klimatskih promjena znači i povećano isparavanje vode, a time i više vlage u atmosferi. To će u oblastima koje karakteriše jak intenzitet padavina dodatno naglasiti takvu pojavu.
"Prema istraživanjima, podaci ukazuju da su se učestalost poplava i tzv. repovi trajanja poplava (dugo trajanje) povećali globalno. U tropskim predjelima ta vrijednost je uvećana četiri puta od 2000. godine, odnosno 2,5 puta na sjevernim srednjim geografskim širinama", tvrdi Spalević.
Iskustvo Italije
Profesor Bili naglašava da je Crna Gora, sa visokim planinama koje se nadvijaju upravno nad obalom ili unutrašnjim nizijama, kao i Italija podložna je za razvoj padavina visokog intenziteta i bujičnih poplava.
Upravo su djelovi sjeverne Italije, kako je dodao, početkom maja bili pogođeni velikim poplavama i klizištima.
"Prije dvije sedmice, količina padavina je premašila 200 milimetara u periodu od 24 sata na nekim lokacijama. Kod 13 rijeka dostignut je najviši nivo uzbune, a na rijeci Lamone, bilježimo posebno oštar porast nivoa sa jednog na 11 metara za 24 sata. Poplave su poremetile željeznički transpor, natjerale ljude na evakuacije i spašavanja, a pri tome izazvale dva smrtna ishoda", kazao je Bili.
U nedavno objavljenom radu u časopisu Catena (2022), prof. dr Bili i prof. dr Velibor Spalević iz Crne Gore predstavili su nalaze iz studije koja je ispitivala obrasce i pokretače prinosa tzv. suspendovanog nanosa svih velikih rijeka Italije.
Kazao je da prethodna iskustva pokazuju da bi za prevenciju poplava ili, realnije rečeno, ublažavanje posljedica, bilo potrebno ostavljati šire slobodne prostore (bafere) uzvodno, kako bi se umanjio rizik u Crnoj Gori. Sastavni dio toga je razmatranje i analiza karakteristika infrastrukture, stepen korišćenja zemljišta, odnosno zauzetosti područja podložnih poplavama.
Gradnja i rizici
Profesor Spalević je kazao da zajednička istraživanja njihovog tima, predvođenog profesorom Bilijem, upućuju na neke zakonomjernosti u pogledu terena na kojima je pojačan rizik od negativnih posljedica.
"Naši putevi, trotoari, zgrade, eliminisali su mnoge prirodne pejzažne karakteristike, kao što su prirodne terase i vegetacija, koje bi inače usporile put kišnice kod površinskog oticaja i ranije apsorbovale površinske vode duboko pod zemljom. Sa mnogo ovih prirodnih pejzažnih elemenata koji su sada nestali zbog razvoja, a posebno urbanizacije, tokovi voda od kišnice dobijaju druge i drugačije trase, ostajući neapsorbovane sa površine, pretvarajući vode kiša, koje nam daju život, u razorne poplave", kazao je Spalević.
Osim toga, ističe on, sve više ljudi gradi i živi u područjima gdje su poplave neizbježne.
"Zato je od suštinskog značaja da se tačne, ažurne informacije o riziku od poplava učine široko dostupnim, kako bi se pomoglo ljudima sa područja sklonih poplavama. Ujedno to upućuje na potrebu više vladinog planiranja i finansiranja za oporavak zajednice kada dođe do katastrofe", tvrdi Spalević.
I Bili i Spalević ističu da su pitanja praćenja i adekvatnog odgovora na poplave važna za sve, ne samo za pojedince – istraživače iz službi koje se bave ovom problematikom.
"Sve vode imaju savršeno pamćenje i zauvijek će pokušavati da se vrate tamo gdje su prije tekle. Zato uvijek treba na vrijeme da razmišljamo o ovim pojavama, a prethodna iskustva unesemo u planove razvoja, na taj način dugoročno smanjujući štete i gubitke, koje poplave i bujice mogu izazivati", zaključili su profesori Bili i Spalević.
Bujice dominantne na jugu Evrope
Prema riječima prof. dr Velibora Spalevića, štetne posljedice poplava mijenjaju se tokom vremena i na njih utiču prirodni i društveno-ekonomski trendovi i interakcije.
"Ekstremni hidrološki događaji postaće češći i štetniji u Evropi zbog klimatskih promjena – zagrijavanja. Hidrološke studije za Evropu su pokazale da nema opšteg kontinentalnog trenda u pojavama rječnih poplava, ekstremnih padavina ili godišnjih maksimuma oticanja. Baza podataka HANZE obuhvata evidenciju za 1.564 poplave (1870-2016. godine), od kojih su 879 (56%) bujične poplave, koje traju manje od 24 h, 606 (39%) su rječne poplave, 56 (4%) su priobalne, a preostalih 23 (1,5%) su složeni događaji, odnosno poplave uzrokovane istovremenom pojavom olujnog udara i velikih tokova rijeka", navodi Spalević.
U južnoj Evropi, po njegovim riječima, bujične poplave su činile većinu poplavnih događaja i bile su najzastupljenije između septembra i novembra.
"U Centralnoj i Zapadnoj Evropi rječne poplave su bile češće od bujičnih, pri čemu su gubici od poplava bili koncentrisani između juna i avgusta. U Sjevernoj Evropi poplave su uglavnom bile uzrokovane topljenjem snijega", ističe Spalević.
