U ministarstvu, naime, navode da bi problem mogao da nastane nakon donošenja odluke jer se, kako ističu, odluka ne donosi pro forme, nego će na crnogorskom jeziku morati da se govori i piše prilikom vođenja sudskih postupaka, izdavanja javnih isprava i ostvarivanja prava radnika. Takođe, kako ističu, na crnogorskom će morati da budu ispisani nazivi mjesta i drugi geografski nazivi, trgovi i ulice, organi, organizacije i firme, kao i da se objavljuju svi javni pozivi, obaveštenja i upozorenja.
- Nastala situacija je neobična i složena, ne samo zato što se još uvijek ne može pouzdano govoriti o crnogorskom kao standardizovanom jeziku, nego i zbog toga što se zapravo ne zna ko u Srbiji zna da govori i piše na crnogorskom jeziku - kaže za „Blic“ Aniko Hajnrih-Muškinja, državni sekretar u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, a povodom zahtjeva Udruženja Crnogoraca u Srbiji „Krstaš“ da Mali Iđoš dobije crnogorski jezik kao službeni. Pored toga, ovo udruženje je zatražilo i da crnogorski jezik postane šesti službeni jezik u Vojvodini, s obzirom na to da pokrajinska administracija već upotrebljava pet službenih jezika.
Muškinja ističe da prilikom popisa stanovništva 2002. godine nijedan građanin koji se izjasnio kao Crnogorac, crnogorski jezik nije naveo kao maternji. Što se tiče zahtjeva za uvođenje u škole nastavnog predmeta crnogorski jezik i književnost, ona kaže da u skladu sa Zakonom o ratifikaciji Evropske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima, čiji smo potpisnici, nastava može da se vodi samo na standardizovanom i priznatom jeziku.
