Nije divni narod u decembru znao mnogo o Vesni Bratić. Bila je ona samo neko ko se poduzeo da vodi čak četiri doskorašnja ministarstva, a ko je povremeno imao običaj da Gospoda zamoli da sažeže ognjem sve liše nejači, a da neistomišljenike prokune da rđom kapaju do koljena. Tek poneko bi ukazao da možda i nije najumjesnije da kulturu vodi neko za koga je Dežulović ustaško đubre i magarac, nauku neko ko predlaže da mauzolej sa Lovćena bude spušten helikopterom, a prosvjetu neko ko se u slobodno vrijeme interesuje kad će Latinka Perović da ode Bogu na istinu. Uporedo sa izborom Vlade, internetom su počele da kruže njene objave u kojima sebe naziva ženom četnikom i video isječci u kojima objašnjava da se Crnogorke udaju u crnini zbog Kosova.
Njeni rani radovi na ministarskoj poziciji bili su stidljivi. S početka bi tek tu i tamo poručila da joj je uvrštenje Bogoslovije u obrazovni sistem jedan od prioriteta, a da će elitni narod dobiti svoju elitu.
Nije prošlo dugo, a ministarka Bratić je svojim odnosom izazvala bunt na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost, koji je kulminaciju dostigao ispred počivšeg Ministarstva kulture.
Gromoglasno je sa televizije najavila obračun sa prethodnicima, iako za tvrdnje kako su radili nezakonito nije ponudila nijedan konkretan dokaz. Do danas od tog obračuna nije bilo ništa. Osim ako se pod tim ne podrazumijeva ukidanje konkursa za umjetnike zbog kašnjenja sa usvajanjem budžeta.
Spram toga, u javnosti se pojavilo više indicija da je nezakonito, zapravo, radila sama ministarka. Za reviziju je zadužila osobu koja nije imala potrebne kvalifikacije a koja će kasnije biti i zaposlena u Ministarstvu. Nova sistematizacija Ministarstva, glede koje je negodovao sindikat, završila je pred Ustavnim sudom. U provladinim medijima počeli su da osviću naslovi tipa “Ministarka zaprijetila službenicima”.
Prvobitne najave o ekspertima i znanju na prvom mjestu, urušile su se kao kula od karata i u slučaju ministarke Bratić. Tokom proljeća je u Skupštini poručila da partijska knjižica ipak neće biti smetnja pri zapošljavanju, prijeteći prstom aktuelnom rukovodstvu škola, uz toplu preporuku da sami podnesu ostavke.
Uskoro je odustala od pokušaja da za direktoricu škole u Pljevljima imenuje izvjesnu Bojanu Đačić, koja se proslavila fotografijama sa kokardom i uvredama prema muslimanima. Kadrovsko ‘osvježavanje’ do danas je podrazumijevalo imenovanje supruge poslanika DF Jovana Vučurovića, polimskog nju ejdž četnika Gorana Kikovića, a kulminiralo je jučerašnjom viješću o postavljenju Rade Višnjić za direktoricu barske OŠ “Jugoslavija”. Uporedo sa tim, Bratić je dosadašnje direktore o smjenama obavijestila poštom, pri čemu su neke od njih, kao u slučaju rukovodioca škole u Rožajama, očigledno bile nezakonite.
Problematičnih angažmana bilo je i u njenom Ministarstvu. Tako se ispostavilo da je njen eksterni ekspert sklon terorisanju novinara, a veličanju Ratka Mladića i sličnih pojava. Kratko je trajala i njena saradnja sa pojedinim kadrovima koje je sama izabrala. Smjenjivala je od generalnog direktora do tjelohranitelja, a bivša portparolka joj je javno poručila – ko je Vas poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.
U međuvremenu je odbila da tužiocu odgovori o nezakonitim ugovorima, na Radio televiziji Srbije pokazala je elementarno neznanje o prvoj knjizi štampanoj u Crnoj Gori i šire, a potezano je i pitanje njenog državljanstva. Osim prosvjete, koja je iz neslavnih razloga dospjela na naslovne strane, ostale oblasti u nadležnosti ministarstva Vesne Bratić potpuno su eutanazirane.
Za sve to vrijeme, iz vladajuće većine ili je imala podršku ili su se u najboljem slučaju kurtoazno ograđivali, ne preduzimajući baš ništa. Posebno senzibilan bio je premijer Krivokapić, koji bi u trenucima najvećeg gnjeva javnosti zbog Bratićkinih poteza tvitovao o punoj podršci njenom radu. Sporan je ostao i izvor besprizorne karikature ministarke, što je u osudama ujedinilo i vlast i opoziciju, a za šta su pojedini političari i njima podređene Fejsbuk stranice besramno optužile našeg proslavljenog stvaraoca Luku Lagatora.
Jedno je sigurno. Za razliku od ostalih kolega koji uglavnom glumataju sve dok ne počnu ljubiti ruke popovima, negirati genocid u Srebrenici ili proglašavati Karadžićeve i Mladićeve duhovne saborce najvećim teolozima na ovim prostorima, Bratić je od početka do danas ostala dosljedna. Zato njeno djelo i predstavlja pravu sliku aktuelne Vlade. Bez filtera.
