Ovo o čemu ću pisati sam vidio i doživio, a postoje i iscrpna medijska i dokumentarna svjedočenja o početku rata u Bosni. Naravno, svemu tome su prethodila velika previranja u Evropi nastala usljed kataklizme komunizma i posljedičnih događaja kao što su perestrojka te agonija i raspad Sovjetskog Savjeza, nestanak Varšavskog pakta i pad Berlinskog zida. Osim toga, postojali su unutrašnji jugoslovenski problemi kao što je dugogodišnja ekonomska kriza, porast nacionalizama i nemoć birokratizovanog i prevaziđenog socijalističkog sistema da se uspješno nosi sa njima.
Kakva podudarnost sa sadašnjom našom situacijom: rat u Ukrajini koji je doveo do polarizacije svijeta oko njega i početka urušavanja globalnog poretka i eskalacije srpskog nacionalizma i pokušaja ekspanzionizma uz pokroviteljstvo matuške Rusije. Uz to i ekonomska kriza i, gle čuda, političko infantilizovanje i birokratizovanje umišljenih tridesetogodišnjih crnogorskih vladalaca.
Elem, prije propasti u Bosni su se formirale nacionalne stranke, bolje reći nacionalističke, bošnjačka SDA, hrvatska HDZ i srpska SDS. Naravno i nekoliko socijalističkih i građanskih stranaka, ali samo kao nostalgična reminiscencija na bratstvo i jedinstvo i neka zavidna nasljeđa socijalizma. I pazite sad, ista špranca (šablon) kao kod nas. Nacionalističke stranke su se držale zajedno samo da razvlaste „nevaljale“ komuniste i uvedu demokratiju. Bilo je i dirljivih simpatija. HDZ je Bošnjake, tada još Muslimane, nazivao hrvatskim cvijećem kao u
Endehaziji, nešto kao što Srbi zovu nas srpskom Spartom. Bošnjaci su željeli Bosnu kao njihovu saksiju u kojoj će dominirati ljiljani, a Srbi su nastupali kao borci za očuvanje Jugoslavije iako je u Hrvatskoj već bjesnio rat...
Izbori su prošli kao popis stanovništva po nacionalnoj osnovi, a stranka Anta Markovića, kojoj sam pripadao, pobijedila je samo, čini mi se, u Kaknju i Živinicama, nastanjenim muslimanskom rudarskom sirotinjom. Nakon nekoliko mjeseci od pobjede nacionalista - počeo je rat. Naravno, ,,draž“ svemu tome davalo je ostrašćeno angažovanje vjerskih zajednica. Znalo se da će početi rat jer je počelo ustavno i institucionalno rasturanje Bosne, a neposredan povod za početak je bilo ubistvo jednog srpskog svata na Baščaršiji.
I kod nas se, izgleda, čeka neki sličan povod. Ovdje završavam priču o početku rata u Bosni. Krvavi i bestijalni genocidni nastavak znate. Ali, mi normalni građani nijesmo shvatali stvari, mislili smo da smo većina i gledali smo u čudu političke uspone bivola i bizona, i bili smo sigurni da neće policija, UDBA i JNA dozvoliti ovo, jer nijesmo shvatali, kao i mi Crnogorci danas, da je to sve već rastureno i da će čak te institucije imati značajan udio u svim sljedećim bestijalnostima. Gledali smo kako Srbi odlaze u svoje trupe, Muslimani u zelene beretke i još se nadali.
Kod nas je, doduše, za sada nešto drugačija situacija. Osim srpskog agresivnog šovinizma, pa i klerofašizma ne postoje u ovom trenutku drugi izraženi nacionalizmi i naše manjinske nacije su dosta čvrsto u patriotskom bloku sa nama Crnogorcima.
Ali dokle? Ponavlja se strategija nacionalista iz Bosne da je najbitnije razbiti suverenistički procrnogorski blok da bi nas uveli u demokratiju ,,Srpskog sveta“. Kvazigrađanske i prosrpske stranke institucionalno rasturaju državu uz pomoć srpskih obavještajnih službi i srpsko-ruskih para i kriminalaca. Sjetimo se šta su preživjela Pljevlja 2020. godine. Sada u Petrovcu, ej na Mediteranu, hoće na utakmici da biju igrače iz Plava i uzvikuju „ Srbi jebite Turke“. U Petrovcu, prvoj Crvenoj komuni u Kraljevini Jugoslaviji? U Paštrovićima koji su imali povlastice od vizantijskih Komnina, koje je potvrdio i car Dušan, i koji su ugovorom ušli u Veneciju? U Paštrovićima koji su i pod Venecijiom imali svoj sud Bankadu i bili mediteranska gospoda? A sada su gedžovanski huligani. Tražim da se zabrani njihov klub, da se suspenduje stadion i da se Petrovac izbriše sa mapa Mediterana.
Vidite li koje se izborno nasilje događa u Šavniku koje ni policija ne može da spriječi. Kako zašto? Zato što nam je i ANB i policija i sudstvo i tužilaštvo sada srpsko. A bogami i vojska čim je ministar odbrane Filip Adžić. Da sam u pravu, vidjećete čim završi ova NATO vježba i odu Britanci sa brodovima.
I kao što su se u Bosni uzaludno nadali u institucije sistema, tako se mi uludo nadamo u EU i NATO. Valjda nam je sve najzad jasno nakon otkaza leta Fon der Lajen iz Beograda za Podgoricu. Obišla je sve zemlje Zapadnog Balkana osim Crne Gore. I onda ne doleti u Crnu Goru. Kao zbog magle?! A isto jutro odletjelo je sa beogradskog aerodroma tuce aviona za Evropu i Afriku i tri za Crnu Goru.
Koliko nas ona glupim i nebitnim smatra potvrđuje bezočno insistiranje na magli kao uzroku otkazivanja posjete. Mi znamo da je ona shvatila i prihvatila da se o Crnoj Gori odlučuje u Beogradu i ne vidi zašto bi gubila vrijeme pričajući sa našim nesretnicima.
Što nam preostaje? Građanski bunt i demonstracije. Mirne demonstracije, ali to neće zavisiti samo od nas, nego od naše a posrbljene policije. Na svaki pokušaj ,,belvederske strategije“ policije moramo odgovoriti. Nikada više Milačić i Praščević i slična pestokupljevina neće odlučivati o tome koliko nasilja treba da provedu nad nama demonstrantima.
Počećemo u Podgorici pred Skupštinom zato što je Podgorica glavni grad, a Skupština hram demokratije i zakonodavstva. Osim toga, Podgorica duguje Crnoj Gori i nama sa Belvedera pobunu zbog tihovanja kod ustoličenja. Nakon što su nas iztretirali tonom suzavca i nasiljem policijskih kohorti i navalom Carevićeve mehanizacije na automobile demonstranata, klerofašisti su se helikopterima vratili u Podgoricu i ručali i slavili uspješan ofanzivni desant a da niko nije protestovao, nego su im špaliri izdajnika pljeskali. Cikotići, moraćete i vi da pregazite Rubikon!
Procrnogorski politički blok mora shvatiti da nas je iznevjerio. Moraće nesebično učestvovati u organizaciji protesta, ali bez bahatosti i sa osjećajem duga prema narodu. Moraćemo angažovati što više inteligencije i nestranačkih ličnosti i mladosti i smisliti pametnije i doličnije pjesme od one: „Što ste na nas digli hajku četničku vam jebem majku“. Valjda hiljadugodišnja tradicija i slavna junačka prošlost inspirišu na umnije složenije i inspirativnije verse. Bar pjesnika imamo.
Ne odupremo li se sad, kajaćemo se dugo. Jeste, mi smo u NATO-u i neće ničije trupe ući da nas okupiraju. Formalno mi smo njihova zapišana teritorija. Ali zato nesmetano ulaze u civilu ruski Noćni vukovi i oni klerikalistički kreteni iz Hercegovine i manastira Tvrdoš i Dodikov bašibozluk i helikopteri policije Srbije bez najave i sa odredima crnorizaca. Oružje je već nabavljeno i čeka ih po manastirima i crkvama.
Ne ustanemo li sad na odlučne proteste, ne trebamo više pominjati naše slavne i junačne pretke koliko ni kurve poštenje. Moramo zaštititi naše manjine od kriminalnog i klerofašističkog velikosrpstva, ali i budućnost svoje djece. I odmah srušiti Temeljni ugovor. U protivnom, mudrolijaška EU će nas razmijeniti sa Srbijom za Kosovo.
Vinston Čerčil je rekao: „Engleska nema vječne prijatelje već samo vječne interese“. A tako i Francuska i Njemačka. Mali moraju misliti i djelovati brže i pametnije od velikih, jer veliki mogu opstajati dugo na inerciji svojih moćnih administrativnih, privrednih, finansijskih i militarnih sistema. Obucite se toplo i ponesite tain. Ovo se za jednu noć neće završiti. Ali moramo završiti, ako mislimo da postoji građanska Crna Gora.
