Vasil Hadžimanov Band sinoć je na Ljetnjoj pozornici priredio koncert u okviru muzičkog programa 39. festivala Barski ljetopis.
Iz Barskog ljetopisa su istakli kako je jedinstveni spoj balkanskih ritmova, džeza, fanka i savremene improvizacije oduševio publiku koja je nastup pratila sa velikom pažnjom, nagradivši muzičare dugim aplauzom i bisom.
Iz bogate trodecenijske karijere i devet albuma, odabran je reprezentativan festivalski repertoar koji je publici ponudio presjek različitih faza stvaralaštva Vasil Hadžimanov Benda. Koncert je otvoren numerama „Gipsy“, „Nocturnal Joy“ i „Afghan Samba“ sa novog albuma „Keyf“, svirali su zatim „Slankamen“ i „Ohrid“, a posebno emotivan trenutak bilo je izvođenje stare makedonske pjesme „Marika mome ubava“, koju je zapisao Vasilov djed.
Uslijedile su „Space viršla“ i „Reminis“, a koncert je zaokružen energičnim medleyjem „Briga o životu“ i „Daj mi devet“. Uz pijanistu, kompozitora i aranžera Vasila Hadžimanova, na sceni su bili saksofonista Rastko Obradović, Ratko Dautovski na udaraljkama, Viktor Filipovski za bubnjevima i Miroslav Tovirac na bas gitari.
Konačno pred barskom publikom
Nakon evropskih scena, Sjedinjenih Američkih Država i Japana, bend je konačno nastupio i pred barskom publikom, nakon što prošlogodišnji dolazak nije bio realizovan zbog objektivnih okolnosti.
Reakcija publike za Vasila je bila jedan od najupečatljivijih utisaka koji je obilježio njihovo gostovanje u Baru.
„Divno je vidjeti, prvo, pun amfiteatar, uvijek nam je drago kad su tu ljudi koji zainteresovani za to što imamo da im kažemo, a drugo, lijepo je što reaguju, slušaju, pokazujući da im je stalo do te komunikacije, to je veoma važno. Kad se popneš na binu, ne sviraš samo za sebe i za tu ekipu s kojom si na bini, jer su tu ljudi koji su došli i kojima treba da daš sve od sebe i mi se trudimo da tako i bude“, istakao je Vasil Hadžimanov.
On dodaje da je mnogo lakše kada muzičari odmah dobiju povratnu reakciju publike, te da su, što se atmosfere tiče, zaista uživali.
Iako se njihov izraz prepoznaje po spoju balkanskog zvuka, džeza i fanka, Hadžimanov kaže da program ne nastaje po unaprijed strogo utvrđenoj matrici. Prilikom kreiranja repertoara vodi računa o prostoru u kojem nastupaju, njegovom ambijentu i akustici.
„Mi, zapravo, nismo ni napravili redosljed pjesama. Toliko se znamo i toliko dugo sviramo zajedno da se razumijemo gotovo bez riječi i tokom samog koncerta reagujemo na ono što se događa na sceni i u publici. Mislim da je program bio sasvim dobar ali ono što je bitno je upravo ta interakcija sa ljudima, da vidiš da nisi dosadan, to je i najveća opasnost bilo kog performansa, posebno kada sviraš ovu vrstu muzike, na ovim prostorima i u ovo vrijeme, jer već vidimo u kom pravcu se kreće cijela priča sa muzičkom industrijom i slušanjem muzike, generalno. Kad se pojaviš sa autorskom, instrumentalnom jazz-fusion muzikom uvijek malo strepiš, ne znaš kakva će biti interakcija“, pojašnjava Hadžimanov.
Posebnu emociju tokom koncerta donijela je stara makedonska pjesma „Marika mome ubava“ , jedna od oko deset hiljada narodnih pjesama koje je zapisao njegov djed. Taj trenutak otvorio je i priču o snažnom muzičkom nasljeđu koje Hadžimanov nosi sa sobom.
„Ja, nažalost, nisam djeda upoznao, pošto je preminuo pre nego što sam se rodio. Ali nosim njegovo ime i nosim dosta toga od njega. Prirodan mi je taj balkanski zvuk, naravno svima nama je prirodan, stoga želim da ga inkorporiram u ovo sve ostalo. Nisam fokusiran da samo to treba da sviramo, ali veoma je dobrodošao kad mi se desi inspiracija vezana za taj naš zvuk“, objašnjava Hadžimanov
Hadžimanov ističe da je nasljeđe njegovog djeda mnogo šire od porodične uspomene.
„On je bio pjevač, muzičar, vodio je kulturno-umjetničko društvo, bio farmaceut i etnomuzikolog, jedan od najvećih na Balkanu. Posebno me raduje što se u Makedoniji sada digitalno čuvaju djedovi zapisi i što bi iz tog ogromnog fonda trebalo da nastanu naučni radovi i pjesmarice. To je jedno blago kojim se ne može baš svako pohvaliti. Ne mogu ni da zamislim koliko se u tim zapisima nalazi informacija, melodija i inspiracije za sve nas“, kazao je on.
Govoreći o širokom porodičnom muzičkom nasljeđu, Hadžimanov je priču zaokružio upravo najmlađom generacijom.
„Sa jedne strane su moj djed Vasil, otac Zafir, majka Senka i tetka Bisera, sa druge moja supruga Nataša, njena majka Brankica Vasić Vasilisa i sve se to slilo u našu Martu koja je upravo imala jedan divan performans Donicetijeve opere u Herceg Novom. Tako da idemo dalje, sljedeća generacija je još ozbiljnija od nas, jer ako postoji najteža moguća disciplina u muzici to je opersko pjevanje, a ona je hrabro krenula u tom pravcu i mnogo dobro to radi“, zaključio je Hadžimanov.
Večeras “Hotel Inex: Nakon Zlatne obale“
Umjetničko-istraživačka izložba pod nazivom “Hotel Inex: Nakon Zlatne obale“, autorke Maše Senčić, posvećena sjećanjima na sutomorski hotel biće otvorena večeras, 19. avgusta, u 21 čas, u galeriji „Velimir A. Leković“ kao završno veče programa bARS, u okviru 39. Barskog ljetopisa.
Kroz autorske fotografije, audio i video zapise, arhivsku građu, dokumenta, predmete i srodne priloge, izložba mapira različite vizure – od zvaničnih turističkih narativa do intimnih memorabilija.
