Marianne van Twillert-Wennekes, ili kako je kod nas zovu Mariana, rođena je Holanđanka, koja je kao studentkinja došla u Crnu Goru, zaljubila se i ostala ovdje. Danas, nakon više od pedeset godina provedenih u našoj zemlji, Marianne kaže da je se sve što smatra važnim u životu nalazi upravo u Crnoj Gori, te da se nikad ne bi vratila u Holandiju.
Marianne van Twillert-Wennekes
U razgovoru za Portal Analitika, ona je govorila o svojoj knjizi „Montenegro off the beaten track“, objavljenoj u izdanju Portal Pressa, ali i o razlozima dolaska, životu u Crnoj Gori i omiljenim krajevima naše zemlje.
Zaljubila se Crnu Goru, ali i u jednog Crnogorca
„Kao djevojčica od 14 godina došla sam prvi put u Crnu Goru na odmor sa roditeljima. To je bilo šezdesetih godina, vrijeme kad je „jugoslovensko“ primorje bilo veoma popularno kod turista iz Zapadne Evrope“, prisjeća se Mariane prvog ljetovanja u našoj zemlji.
Vrijeme su, kako nam je ispičala, provodili u hotelu „Galeb“ u Ulcinju i već tada je, dodaje, bila fascinirana gostoprimstvom, opuštenom atmosferom i veličanstvenom prirodom Crne Gore. Nakon toga, dolazili su još nekoliko puta kada je, kako kaže, imala priliku da se upozna i s drugim djelovima zemlje.
Pivsko jezero
Ipak, sve te posjete bile su kratke, za vrijeme ljetnjih mjeseci. No...
„Dok sam studirala turizam u Briselu, dobila sam priliku da radim tokom ljetnjih mjeseci u hotelu „Avala“ u Budvi, a kad sam završila studije, vratila sam se u Crnu Goru. Zašto sam ostala ovdje? Pa jasno, nijesam se samo zaljubila u Crnu Goru, već i u jednog Crnogorca“, iskrena je naša sagovornica.
Mariana je danas majka troje djece, baka osmoro unučadi i, kako s ponosom ističe, uskoro očekuje i prvo praunuče.
Van utabanih staza
Putujući Crnom Gorom, Mariana je obišla i one manje ili potpuno nepoznate krajeve, zbog čega se, kako kaže, još više zaljubila u našu državu.
„Moj sadašnji suprug, Paul Wennekes, kojeg sam upoznala prije 11 godina, napisao je prvi vodič o Crnoj Gori na holandskom jeziku. Ja sam radila fotografije za njegovu knjigu, proputovali smo zajedno čitavu zemlju, pa sam i sama počela da pišem blog na engleskom jeziku: www.montenegro-for.me, koji objavljujem već 10 godina. Do sada sam napisala skoro 300 članaka, ne samo o Crnoj Gori, već i o drugim zemljama Balkana i svijeta“, objašnjava Mariana.
Kao plod tih putešestvija nastala je i knjiga „Montenegro off the beaten track“, u izdanju naše kuće, u kojoj opisuje 21 rutu kroz Crnu Goru.
Dizajn korica: Ankica Remiković
„Tokom Covid-pandemije bili smo praktično dvije godine zatvoreni, bez mogućnosti da putujemo. Ipak, redovno smo pravili dnevne ture po Crnoj Gori našim Dacia Dusterom i otkrili mnogo novih mjesta i puteva. Tada se rodila ideja da pravim kolekciju tih tura za one strance i Crnogorce koji vole da istražuju Crnu Goru „van utabanih staza“, priča naša sagovornica.
Dodaje i da je bilo dosta izazovno da sve ture o kojima je pisala na blogu, adaptira za formu knjige.
„Zahvaljujući, prije svega, Tinki Đuranović, uspjela sam da objavim knjigu „Montenegro off the beaten track – 21 adventurous road trips“ u štampanom izdanju“, kaže Mariana.
U planu je, kako nam je kazala, i nova knjiga koja će biti posvećena kamping turizmu, u kojem naša sagovornica vidi veliki potencijal.
Lješanska nahija
Knjiga bi, dodaje, bila vodič s idejama i savjetima za kamper turiste koji žele da putuju po Balkanu i otkrivaju manje poznata mjesta.
Mariana je i veliki zaljubljenik u fotografiju. Bez dobrih fotografija, kako poručuje, nemoguće je adekvatno predstaviti sve ljepote Crne Gore.
„Ali naravno, potreban je i dobar tekst, po mogućnosti sa legendama, pričama i istorijskim činjenicama. Jedno bez drugoga ne ide“, dodaje ona.
Od ljute Kučke krajine do divlje ljepote Durmitora
Od svih mjesta koja je obišla, naša sagovornica kaže da joj je teško da izdvoji najmilije.
„Najviše sam bila impresionirana napuštenim selima u Gornjim Šestanima. Bilo mi je veliko iznenađenje da vidim takva autentična sela i prirodne ljepote u Skadarskoj krajini“, navodi Mariana.
Kako dodaje, mnogo ljudi iz Crne Gore i ne zna za ta mjesta, iako su na svega 50 kilometara od Podgorice.
Bukumirsko jezero
Najljepši krajevi Crne Gore, po njenom mišljenju su, „ljuti krš“ u Kučkoj krajini, Kanjon Komarnice, Durmitorski prsten, Prirodni park Piva i Sinjajevina. Ipak, kako dodaje, najviše voli da luta po Durmitoru.
„Te divlje, netaknute planine su jedinstvene u svijetu“, tvrd van Twillert.
Ove godine planira i obilazak novih ruta, koje nijesu opisane u knjizi, s posebnim osvrtom na sjeverni dio Crne Gore.
Fantastični turistički potencijali, ali neadekvatno predstavljeni
Van Twillert, koja je po zanimanju turizmolog, kaže da su turistički potencijali Crne Gore fantastični, ali nedovoljno iskorišćeni i neadekvatno predstavljeni.
„Ljudi često misle da treba promovisati „elitni turizam“, tj. boravak u hotelima sa pet zvjezdica, dok za ostale vidove turizma nema mnogo razumijevanja“, navodi Mariana.
Kamperi, Durmitor
Kao jednu od mogućnosti za unapređenje turističke ponude naše države vidi kamping turizam, koji je u svijetu razvijen, a kod nas se o njemu još uvijek ne razmišlja.
„Nažalost, u Crnoj Gori se još uvijek smatra da su kamping turisti uglavnom siromašni i da troše veoma malo. To nije tačno. Daću vam primjer Holandije, gdje u ovom trenutku ima oko 165.000 kampera i 450.000 kamp-prikolica, 27% više nego u 2020. Kupci čekaju 12 mjeseci na isporuku novih kampera koji koštaju između 60.000 i 80.000 eura, a cijene polovnih kampera su porasle za 19% u odnosu na 2020“, objašnjava van Twillert.
Ima i dva prijedloga za unapređenje ponude.
„Prvo, treba posvetiti više pažnje promociji turizma, a posebno kamping turizma, u zapadno-evropskim zemljama i to putem učešća na turističkim sajmovima, organizovanja studijskih putovanja i dr.
Drugo, treba prilagoditi odnosno olakšati propise za otvaranje kampova. Posebno duž panoramskih puteva, koje nažalost nisu dovoljno iskorišćene. Treba otvarati manje, ali kvalitetne kampove, što bi takođe bio doprinos za brži razvoj sjevernog dijela Crne Gore“, navodi naša sagovornica.
Blizina planina i mora
Nakon više od pedeset godina provedenih u Crnoj Gori, Mariana kaže da ne žali što je napustila svoju rodnu zemlju, te da nema želju da se vrati.
Bjelila, Luštica
„Ne bih se nikada vratila, jer sve što mi je važno u životu nalazi se u Crnoj Gori. Potpuno sam se navikla na crnogorski mentalitet i relaksirani stil života. Naravno, mnogo volim ovu sunčanu klimu i blizinu mora i planina“, priznaje Mariana.
U početku joj je, kaže, bilo neobično što u Crnoj Gori nema toliko strogih pravila i propisa kao u Holandiji, zbog čega se dešavalo da joj zasmeta haos u saobraćaju, slabo funkcionisanje administracije i podijeljenost koja je, kako navodi, primjetna na svakom koraku.
Ipak, sada se na sve to navikla i ne nedostaje joj otadžbina.
„Nedostaju mi jedino neki holandski specijaliteti koji se ovdje ne mogu naći: haringe, „kroketi“ i kolač koji se zove „stroopwafel““, zaključuje, kroz osmijeh, Mariana van Twillert.
