Književni program 39. festivala Grad teatar Budva završen je sinoć na Trgu pjesnika gostovanjem Katarine Mitrović, koja je predstavila roman „Sve dobre barbike”. Moderator večeri bio je pjesnik, prozaista i urednik Zvonko Karanović.
Razgovor je protekao u detaljnom predstavljanju autorkinog književnog puta, tematike romana i procesa njegovog nastanka, uz osvrt na recepciju i dramatizaciju teksta. Na početku večeri Karanović je podsjetio publiku na specifičnost autorkinog profesionalnog puta, a Mitrović je odgovorila da je po profesiji scenaristkinja i da joj to plaća račune.
„Počela sam sa pisanjem pjesama, ali ih sada ne pišem. Potpuno sam prešla na prozu, jer pisanje scenarija za serije i filmove jeste na neki način proza s drugim pravilima, svedena i uprošćena, ali i dalje slična. Jedno i drugo mi je zanimljivo i volim. Pisanje scenarija doživljavam kao profesiju. Radim kad želim, kad mi se radi, plaća mi račune. Pisanje romana doživljavam drugačije, sebi dopuštam da radim kad imam inspiraciju i uslove za to”, kazala je Mitrović.
Karanović je potom otvorio temu romana, podsjećajući da se često kaže da se svaki roman može prepričati u jednoj rečenici.
„Prije nego što sam objavila knjigu, Rumena Božarovska me pitala da u tri riječi kažem o čemu je knjiga. Nisam mogla odmah. Ako bih je sažela u jednu rečenicu, rekla bih da je to priča o jednoj izgubljenoj milenijalki koja pokušava da preživi kao samostalna umjetnica u Beogradu, da se nosi sa svojim odnosima i sobom, i da se bori sa mentalnim zdravljem, depresijom i anksioznošću”, kazala je Mitrović.
Govoreći o glavnoj junakinji Vanji, Mitrović je istakla da je riječ o ženi-djevojčici.
„Dopalo mi se kada sam čitala neki od romana Biljane Jovanović, pa je na kraju u nekom pogovoru bio opis glavne junakinje i onda je pisalo da je ona žena-devojčica. I to mi je ostalo u pamćenju i mnogo mi se dopalo jer, dok sam pisala ovaj lik Vanje, tako sam se negdje osjećala, kao da je žena-djevojčica. Ona puni 30 godina, a sve vrijeme se osjeća kao da ima 15. Ljudi očekuju da zaradi, da živi, da ide na posao, da nađe dečka, da napravi porodicu, a ona ne može. Ona je nesnađena, krhka, ranjiva, ali prikriva to nekom žestinom i sirovošću. Istovremeno, vrlo je nježna”, kaže Mitrović.
Na pitanje da li je junakinja reprezent sadašnje generacije ili isključivo individualna priča, autorka je odgovorila da na neki način jeste reprezent.
„Razmišljala sam koje su to odlike moje generacije i shvatila sam da je anksioznost i nesigurnost na svakom polju sigurno jedna od glavnih karakteristika, jer mi teško možemo da obezbijedimo bilo kakvu sigurnost. Prije svega u smislu življenja, jako je teško da kupimo stan. Ti kao samostalni umjetnik u Srbiji ne možeš ni kredit da digneš. Ja kao scenaristkinja, nemam stalne poslove, jako su neizvjesni. Ljubavni odnosi, sve je vrlo postalo fluidno, neizvjesno, ništa nije sigurno. Mislim da to izaziva visoku neku nesnađenost, anksioznost, usamljenost, izgubljenost. I kada sam razmišljala o odlikama moje generacije, makar sam ja mislila da su to odlike moje generacije, htjela sam to da prenesem i na nju”, navela je ona.
Karanović je podsjetio na dramatičan uvod romana i pitao koliko je znanje dramaturgije pomoglo u pisanju.
„Na studijama smo učili kako se otvara scena u filmu ili seriji, kako se grade likovi, zaplet i obrti. To iskustvo koristim i u pisanju romana, ali se trudim da scenaristički i literarno držim razdvojeno”, rekla je Mitrović.
Nakon toga je objasnila i naslov romana.
„Naslov je proistekao iz scene iz djetinjstva, kada se prisjećam bombardovanja i igračaka u podrumu. Gubitak dobrih barbika postao je metafora za očekivanja i vrijednosti. Šta znači biti „dobra barbika” i kakav je odnos prema pritiscima i pravilima društva. Mislim da je najviše povezano sa nekim očekivanjima.”
Govoreći o ličnom iskustvu koje je dovelo do nastanka romana, Mitrović je otkrila da joj se dogodio trenutak u životu kada je doživjela krah i morala se vratiti u rodni grad.
„Osjećala sam se baš poraženo, kao da nisam uspjela, kao da prolazim veliku torturu. Osjećala sam se neuspješno i poraženo, zato što sam u tom trenutku završila fakultet, počela sam da radim… onda sam shvatila da pišem serije koje ne želim da pišem, samo da bih mogla od njih da živim, i to mi se smučilo jer sam željela da se bavim pisanjem i da pišem ono što želim, a ne što mi drugi govore. I onda sam radikalno odlučila da podvučem crtu i da počnem da odbijam poslove koje ne želim da pišem. I to me je zaista dovelo do ivice egzistencije i morala sam da se vratim u grad u kom sam odrasla, iz kog sam otišla puna želje za nekim drugim životom, da se zaposlim u kafiću, damnoge stvari uradim koje nisam mislila da hoću. I u tom trenutku sam odlučila da ću da napišem knjigu kako želim, bez bilo kakvih pritisaka, bez razmišljanja o novcu”, naglasio je on.
U nastavku večeri govorilo se i o planovima autorke u vezi sa romanom „Sve dobre barbike”. Najavila je mogućnost ekranizacije:
„Imam ponudu da uradim film po ovoj knjizi. Jedan reditelj i producent me je zvao i zamolio da pišem scenario. Pošto mi je trebalo da to prebacim na nekog drugog jer sam već provela mnogo vremena sa ovom knjigom i kad sam je objavila, baš sam osjetila olakšanje kao – gotovo je, otišla je od mene i ova luda žena i ova knjiga. Ali me zamolio da bi baš volio, tako da počela sam da pišem, ali sporo ide. Napisala sam samo scenoslijed”, kazala je ona.
Razgovor se zatim vratio na odjek knjige, koja i nakon objavljivanja ne gubi pažnju javnosti. Moderator je podsjetio da je roman već imao nekoliko izdanja, bio u najužem izboru za nagrade i da je autorka dala veliki broj intervjua i gostovala u regionu.
„Uvijek mislim da sam mogla bolje, ali ne mogu sad retroaktivno o tome da razmišljam da se ne bih mučila. Najdraže mi je bilo kada su mi se počeli javljati ljudi na društvenim mrežama, nepoznati ljudi koji su pročitali knjigu i koji su onda počeli da dijele svoje priče sa mnom, životne ili vezane za probleme sa mentalnim zdravljem, anksioznost, depresiju i slično. To mi je bilo najznačajnije jer su rekli da im je značilo da se osjete manje usamljeni. Zanimljivo mi je bilo i kada su mi pisali muškarci i govorili: isto se ovako osjećam, nema veze što sam muškarac. Takve utjehe su mi bile najznačajnije.”
U nastavku večeri uslijedila su pitanja publike. Time je zaokruženo književno veče na Trgu pjesnika i ovogodišnji književni program festivala.
