Pa još, kao samozvani tužilac, srdito optužuje da je napisan u namjeri ,,da se pokuša nanijeti šteta profesionalnom integritetu menadžmenta i institucije“.
Dakle: ministarka u demantiju koji ne opovrgava niti jedan ključni navod iz teksta - pokušava podmetnuti, meni kao autoru teksta i listu Pobjeda čiji sam urednik, umišljaj u rušenju ugleda državne institucije.
2Bučno, ali zaista plitko, da ne budem uvredljiv i kažem – nisko. No, i kada pišemo o drugima, uvijek nešto napišemo o sebi. Tako je i sa ministarkom Injac. Ako je cilj demantija ministarke odbrane, koja je na čelu jednog od ministarstava sile, da silesijom uvreda, prijetnji i optužbi ućutka medij sa čijom uređivačkom koncepcijom nije saglasna, moraću nju – i sve koji su učestvovali u pisanju nepotpisanog demantija da razočaram – nećete uspjeti o tome.
Umjesto prizemnih aluzija o zlim namjerama i sa ministarskih visina prijetnji novinaru i mediju, bilo bi dobro da su se ministarka, sektor za odnose sa javnošću ili već neko kompetentan ozbiljno pozabavili opovrgavanjem mojih ,,netačnih podataka“. Idemo redom, radi javnosti koja je konačan ,,sudija u sporu“.
Prvo: ,,tajni podatak“ o imenovanju državnog sekretara u Ministarstvu odbrane.
Da iko iz Ministarstva odbrane i Vlade Crne Gore pažljivo čita Službeni list, ne bi bilo talasa paranoje koji se jasno očituju u ,,demantiju“ Ministarstva odbrane. Prosto: ,,tajna odluka“ je javni dokument. Odluka Vlade Crne Gore donijeta je, kako sam i napisao, 10. decembra i objavljena je u Službenom listu Crne Gore broj 124 od 21. decembra prošle godine. Jeste, malo se okasnilo, ali je ugledala svjetlo dana. Podatak o imenovanju državnog sekretara objavljen je i u zaključcima Vlade Crne Gore, pod tačkom 20.
U svim tim javnim dokumentima piše da je Veljko Mališić potpukovnik. Što će reći – aktivni oficir je postavljen za državnog sekretara.
Drugo: ignorisanje Ustava ministarke odbrane. U nemogućnosti da opovrgne objavljenu informaciju da Ministarstvo odbrane od Savjeta za odbranu i bezbjednost nije formalno zatražilo postavljenje aktivnog vojnog lica, u spin-reagovanju se ta ,,sitnica“ ne pominje. Zašto?
Ako je već odlučeno da se reaguje, Ministarstvo je bilo, javnosti radi, dužno da pojasni – zbog čega su ignorisali član 130 Ustava Crne Gore u kojem, u trećem stavu, piše da Savjet ,,postavlja, unapređuje i razrješava oficire Vojske“. Da li to Ministarstvo ne poštuje najviši pravni akt države, da li je Vlada u međuvremenu Ustav tajno stavila van snage ili je, ipak, neki neznaveni ,,apostol“ napravio nezakonit red poteza?
Nema odgovora u odgovoru Ministarstva odbrane. Mada je i to svojevrsni odgovor.
Treće: zakonitost odluke o postavljenju.Ministarka odbrane dobro zna, zato i prećutkuje, da je napravljen pogrešan red poteza. O problemu vlastitog statusa gospođu Injac je upozorio – novopostavljeni državni sekretar. O čemu posjedujem dokaze.
Da, upravo je potpukovnik Veljko Mališić, osamnaest dana od odluke o postavljenju i sedam dana od objave u Službenom listu, lično predao zahtjev ,,za ostvarivanje prava na privremeno mirovanje prava iz rada i po osnovu rada“. Koji je – lično ministarka – odbila. Iako je i prije dopisa Mališića bila precizno informisana o problemu. I za to postoje dokazi, što je poznato i ministarki odbrane.
E, sad, nagradno pitanje: zašto je Veljko Mališić zatražio da mu privremeno miruje rad u Vojsci Crne Gore? Evo i odgovora, bez nagrade: zato što je u času postavljenja na mjesto državnog sekretara Mališić aktivni oficir; oznaka je OF4, oficir u činu potpukovnika ili u rangu kapetana fregate!
Pobrojani materijalni dokazi raskrinkavaju demanti ministarke Olivere Injac. Umjesto odgovora, pobijanja tvrdnji ili prihvatanja da je došlo do pravnog nesnalaženja u pisanju odluke, ministarka je pokušala, rekao bih prilično bezobzirno, da podmetne potpukovnika Mališića kao „žrtvu“.
Uzaludni pokušaji zamjene teza. U tekstu ,,Kako je ministarka ignorisala Ustav“ jasno ukazujem da potpukovnik Vojske Crne Gore ima bogatu biografiju i stručno obrazovanje. Njegovu oficirsku čast nijesam pominjao, kamoli dovodio u pitanje. Oficirsku čast Veljka Mališića iz nekog razloga pominje - jedino ministarka odbrane. Zašto? Valjda ona zna.
Mališićeva jedina ,,krivica“ može biti samo što je prihvatio rješenje kojim se on dovodi u nejasan radno-pravni status. Ali, to je već njegov izbor, kao što je i njegovo pravo da reaguje na tekst Pobjede, iako ne opovrgava niti jednu informaciju o nezakonitom zapošljavanju.
A podatak da je njegov rođeni brat bio član ,,Kobri“ je tačan, kao što je tačno i da je bio zaposlen u koncernu ,,Vijesti“. To su interesantne dodatne informacije, mada možda nekima, prije svega ministarki odbrane, zbog toga nije prijatno. To već nije moj problem: jesam ciničan, ali nijesam maliciozan. Zato nijesam išao u dublje razmatranje rodbinskih veza.
Ponuda ministarke odbrane da pišemo o nekom ranijem progonu potpukovnika Mališića je – kucanje na otvorena vrata. Ukoliko novi menadžment Ministarstva odbrane raspolaže podacima da je potpukovnik Mališić bio nepravedno ili nezakonito tretiran ili progonjen od ljudi iz bivše vlasti; ukoliko želi da sve to objavimo – Pobjeda je tu. Tako će se pokazati da li je Pobjeda profesionalan, pouzdan medij.
E, sad: za ponavljanje naslova teksta, ali ,,sa drugim sudionicima“ – kako sugeriše ministarka, valjda uživljena u ulogu volonterske urednice Pobjede – to ipak ne mogu da garantujem dok ministarka ne pošalje podatke a Pobjeda provjeri da li je bilo ignorisanja ustavnih normi kao u slučaju o kojem sam pisao.
A što se tiče najavljenog ,,lova na krtice“ i otkrivanja ,,curenja informacija“ u Ministarstvu odbrane, moram priznati djeluje kao iz nekih davnih vremena: liči na ,,lov na vještice“. I vrlo loše oslikava karakter izvršne vlasti koju predstavlja ministarka Olivera Injac. Odgovorni državni službenici, koji uočavaju i javljaju nepravilnosti u državi, takozvani ,,zviždači“, treba da budu pod zaštitom, a ne progonom. I to bi trebalo da bude zadatak izvršne vlasti, pa i Ministarstva odbrane.
Umjesto toga, ministarka je pokrenula istragu da se pronađe zviždač, pokušavajući tako da zamaskira osnovni problem – da je Ministarstvo odbrane nezakonito, mimo Ustava, donijelo rješenje. Zalud vam trud, tragači! Nikakva naknadna istraga ne može sakriti nezakonito postupanje i zato je panika u državnoj instituciji.
U intervjuu za Pobjedu ministarka je najavila demokratsku reformu i Ministarstva i sektora bezbjednosti. Pobjeda je pružila priliku gospođi Injac da otvori ,,Pandorinu kutiju“ stare vlasti, ali je ona to uporno izbjegavala. Čak je u prvom navratu odbila, bez ikakvog obrazloženja, da odgovori na četiri pitanja Pobjede. Biću ličan: ministarka se sjeća našeg dopisa i njenog kasnijeg izvinjenja i ispravke, zar ne?
Nažalost, najavom progona ljudi zbog dokumenata koji su objavljeni – a koji nijesu nikakvo podrivanje nacionalne sigurnosti – već svjedočanstvo o pravno neutemeljenim odlukama koje imaju potpis ministarke odbrane, pokazalo se jedno nedemokratsko, rigidno i totalitarno lice vlasti koju predstavlja Olivera Injac.
Cijenim da je to bilo u izlivu bezrazložnog gnijeva i da poziciju vlasti, koja se formalno kune u EU i NATO, ministarka neće dalje zloupotrebljavati. Mislim, jesmo članica NATO i jesu Sjedinjene Američke Države jedan od osnivača i temeljni stub Alijanse, ali bolje da se služimo njihovom najboljom, a ne najgorom istorijskom praksom, poput one iz vremena senatora Makartnija. Ili, ako hoćete u sadašnjem vremenu: ugledajte se na Bajdena, a ne na Trampa.
I, za kraj jedna napomena, koju će, vjerujem, ministarka odbrane shvatiti dobronamjernom. U reagovanju neprecizno se upotrebljavaju neki termini, kao, recimo, ,,netačan podatak“. Možda je to neki novi imidž nove apostolske vlasti, ali nije na odmet jedan uput za uvaženu ministarku Injac: podaci su činjenice, a činjenice su istina; informacija je skup podataka. Hoću reći, ne postoje ,,netačni podaci“, ali postoje tendenciozno plasirane informacije.
Baš kao što je ovaj demanti Ministarstva odbrane, koji vrlo tendenciozno zaobilazi suštinu. Ali govori mnogo o onima koji su ga napisali.
