Iz Ustavnog suda su kazali da je predmet vraćen bjelopoljskom Višem sudu na ponovni postupak i odlučivanje zbog povrede prava na pravično suđenje.
Oni su podsjetili da se predmet odnosio na krivični postupak vođen zbog navodnog uništenja i oštećenja zaštićenog prirodnog dobra - Tare, u kojem je Sportsko-ribolovni klub „Tara i Morača“, pored države, imao položaj oštećenog.
„Ustavni sud ovom odlukom nije odlučivao o tome da li je izvršeno krivično djelo niti o eventualnoj krivičnoj odgovornosti optuženih, već isključivo o tome da li je postupak vođen u skladu sa ustavnom garancijom pravičnog suđenja“, kaže se u saopštenju.
Navodi se da je, u odgovoru na ustavnu žalbu, kompanija CRBC tvrdila da Sportsko-ribolovni klub „Tara i Morača“ nema pravo da izjavi ustavnu žalbu, jer se u krivičnom postupku nije odlučivalo o njegovim pravima.
„Ustavni sud nije prihvatio takve navode. Sud je ocijenio da se u konkretnom slučaju radi o zaštiti ustavnog prava na zdravu životnu sredinu, zbog čega se garancije prava na pravično suđenje mogu primijeniti i na sportsko-ribolovno društvo koje u krivičnom postupku učestvuje kao oštećeni radi zaštite tih prava, što je ustavno pravo svakoga ali i standardi Arhuške konvencije“, dodaje se u saopštenju.
Ustavni sud je, kako se ističe, posebno imao u vidu da je Sportsko-ribolovnom klubu „Tara i Morača“ predmetno ribolovno područje bilo dato na upravljanje i korišćenje, zbog čega je ishod krivičnog postupka mogao neposredno uticati na njegova prava i interese.
„Sud je, takođe, ukazao da je podnosilac ustavne žalbe učešćem u postupku zastupao i opšti interes zaštite životne sredine“, navodi se u saopštenju.
Ustavni sud je ocijenio da su nalazi i mišljenja sudskih vještaka ekološke i građevinske struke predstavljali ključni dokaz za ocjenu da li je izvršeno krivično djelo uništenja i oštećenja zaštićenog prirodnog dobra.
„Budući da su stranke u postupku osporavale njihove nalaze i zahtijevale njihovo neposredno saslušanje na glavnom pretresu, redovni sudovi bili su dužni da te navode razmotre na ustavnopravno prihvatljiv način i daju jasne i dovoljne razloge za njihovo odbijanje“, naveli su iz Ustavnog suda.
Oni su ocijenili da nije bilo dovoljno obrazloženje Osnovnog suda u Kolašinu da bi saslušanje sudskih vještaka „vodilo samo odugovlačenju postupka“.
Iz Ustavnog suda su, podsjećajući na praksu Evropskog suda za ljudska prava, naglasili da načelo „jednakosti oružja“, kao sastavni dio prava na pravično suđenje, podrazumijeva da svaka stranka mora imati stvarnu mogućnost da predlaže dokaze, osporava dokaze druge strane i iznese svoje argumente pod uslovima koji je ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj.
Oni su utvrdili da iz obrazloženja osporenih presuda nije bilo moguće zaključiti da su sudovi na ustavnopravno prihvatljiv način odgovorili na ključne navode podnosioca ustavne žalbe, posebno u dijelu koji se odnosio na osporavanje nalaza sudskih vještaka i zahtjev za njihovim neposrednim saslušanjem.
U odluci Ustavnog suda navodi se da se iz obrazloženja osporenih presuda ne vidi da je urađena temeljna analiza na osnovu koje je zaključeno da nije došlo do zagađenja životne sredine i da nije došlo do većih promjena u biodiverzitetu i kvalitetu vode.
Dodaje se da je izostala komparacija uticaja izdatih vodnih dozvola i saglasnosti sa Elaboratom procjene uticaja na životnu sredinu za izgradnju privremenog metalnog mosta Uvač 3, Zakonom o vodama i Deklaracijom Skupštine o zaštiti Tare od 22. novembra 2004. godine, u pogledu zabrane iskopa u rijeci.
„Predmet je vraćen Višem sudu u Bijelom Polju na ponovni postupak i odlučivanje, uz obavezu da u novoj odluci otkloni povredu prava na pravično suđenje utvrđenu odlukom Ustavnog suda“, kaže se u saopštenju.
Navodi se da je to još jedan u nizu predmeta u kojima Ustavni sud podsjeća na obavezu borbe protiv nekažnjivosti kada je riječ o zaštiti jezgrovitih prava, poput prava na zaštitu životne sredine i s tim u vezi sprovođenja djelotvorne istrage u vezi navoda za tešku devastaciju životne sredine.
