Trenutno su dva važna zakona na ocjeni ustavnosti pred Ustavnim sudom: Zakon o izmjenama i dopunama opšteg Zakona o obrazovanju, za koji je zahtjev podnijela opoziciona SNP, te Zakon o popisu, za koji je inicijativu dala SDP. U pravnoj profesiji, kako kaže Radulović, postoji pravilo da se ne prejudiciraju odluke Ustavnog suda, ali izražava očekivanje da će ova dva predmeta Sud vrlo brzo staviti u proceduru.
"U slučaju Zakona o popisu stanovništva nesporno je da postoje određene pravne nepreciznosti koje, već sada, izazivaju različita tumačenja a time i konfuziju u javnosti u poimanju šta je nacionalna odnosno etnička pripadnost koju treba evidentirati u popisnim listama. Posebno različita tumačenja izazva odrednica po kojoj se od građana traži da daju podatke o „maternjem jeziku kao prvom jeziku kojim su govorili u ranom djetinjstvu“, ističe Radulović.
U slučaju Zakona o obrazovanju u pogledu sadržaja zakona spornosti nema jer je Ustavom koji je usvojen dvotrećinskom većinom, članom 13 propisano da je u Crnoj Gori službeni jezik crnogorski – kazao je za Portal Analitika Branislav Radulović, potpredsjednik Udruženja pravnika Crne Gore, ocjenjujući da je kašnjenje u primjeni Zakona „stvar političkog, a ne pravnog poimanja problema“.
ANALITIKA: Kakav je Vaš stav o ova dva zakona?
RADULOVIĆ: U slučaju Zakona o popisu stanovništva nesporno je da postoje određene pravne nepreciznosti koje već sada izazivaju različita tumačenja, a time i konfuziju u javnosti u poimanju šta je nacionalna, odnosno etnička pripadnost koju treba evidentirati u popisnim listama. Posebno različita tumačenja izaziva odrednica po kojoj se od građana traži da daju podatke o „maternjem jeziku kao prvom jeziku kojim su govorili u ranom djetinjstvu.“
Ovdje postoji realna opasnost da popisivač na terenu mora dodatno vršiti „pojašnjenja“ građanima od kojih uzima podatke i to je već prilično otvoren prostor za manipulaciju, koju bi bilo mudro, već sada, prije početka popisa, eliminisati.
Istovremeno, i sam parlament može u dodatnom postupku izmjena i dopuna zakona ove pravne forumalacije preispitati i preciznije definisati. Crna Gora danas ima vrlo jasno ustavno određenje u pogledu službenog jezika (član 13 Ustava), gdje je propisano da je službeni jezik u Crnoj Gori crnogorski, a da su u službenoj upotrebi srpski, bosanski, albanski i hrvatski jezik.
ANALITIKA: A odrednica o „jeziku u najranijem djetinjstvu“?
RADULOVIĆ: Ona je dodatno problematična jer, određeni jezici, koji su sada ustavna kategorija, ranije nisu bili ustavno imenovani. Od 1956. godine i Novosadskog sporazuma, jedini jezik koji je bio u službenoj upotrebi u SFRJ bio je srpsko-hrvatski jezik, koji sada nije ustavna kategorija niti u jednoj bivših država SFRJ. Stoga postoji mogućnost da dođe do diskriminacije onih građana koji, shodno važećem crnogorskom Ustavu, žele da se izjasne da govore crnogorski, srpski ili bošnjački, a koje ranija ustavna rješenja nijesu poznavala. Jednostavno, ti jezici nijesu bili ustavno normirani u periodu „ranog djetinjstva“ navjećeg broja sadašnjih građana Crne Gore kod kojih će se vršiti popis.
ANALITIKA: Da li ovo pitanje proizvodi i problem u pogledu Zakona o obrazovanju?
RADULOVIĆ: U svakoj državi prvenstveno se izučava službeni jezik i on kao takav je osnovni predmet na svim nastavnim jedinicama koje se finansiranja iz državnog budžeta. U onim lokalnim samoupravama u kojima ima veći broj pripadnika drugih naroda, svaka demokratska država nastoji da organizuje nastavu na njihovim jezicima. Međutim, po ovom pitanju evidentno je da, osim pravnih aspekata koje će tretirati Ustavni sud, ovdje imamo vrlo snažnu i prisutnu političku dimenziju problema.
Međutim, kada se sklone političke implikacije kojih nesporno ima, Ustavni sud će imati pred sobom jednu relativno jasnu situaciju. Kod Zakona o popisu zakonopisac je u najmanju ruku morao biti precizniji i nesporno usaglašen sa ustavnom normom. Pravne nepreciznosti i ustavna neslaganja izazivaju konfuziju čak i kod samog organa koji je zadužen za sprovođenje popisa i prezentaciju dobijenih podataka.
ANALITIKA: S obzirom na praksu, kada očekujete odluke Ustavnog suda?
RADULOVIĆ: Ustavni sud je nezavistan i samostalan i u svom odlučivanju ima apsolutnu autonomiju. Istovremeno, ovakva vrsta „problema“ prirodno zahtijeva da Ustavni sud brzo donese odluku, jer odlaganje nije nikom u koristi. Popis stanovništva u Crnoj Gori i neke druge slične statističke radnje nemaju samo karakter evidentiranja, već često ozbiljne političke implikacije i iz tog razloga očekujem visok stepen ažurnosti Ustavnog suda. Tim prije što se Crna Gora ne bi smjela vraćati u neke atavizme ranijih godina, koji su doveli do vrlo ozbiljnih sukoba na ovim prostorima, a koji su upravo nastajali na pitanjima „identiteta“.
ANALITIKA: Ukoliko se zakoni, jedan ili drugi, ili oba, proglase neustavnim, da li se cijeli zakon stavlja ad acta, kakva je procedura?
RADULOVIĆ: Ustavni sud može jednu ili više odredbi zakona ili čitav zakon proglasiti neustavnim. U slučaju Zakona o popisu stanovništa, ukoliko se jedan dio proglasi neustavnim onda se čitav proces vraća u ponovno parlamentarno odlučivanje, gdje bi skupština usvojila izmjene i dopune ovog zakona teksta. U slučaju Zakona o obrazovanju, ne očekujem izmjene, iz razloga što je ustavna odredba jasna u pogledu službenog jezika. U slučaju ovog Zakona ne očekujem da Ustavni sud „napadnutu“ odredbu proglasine neustavnom, jer ona jeste, po mom uvjerenju, saglasna sa ustavnim određenjem koji utvrđuje službeni jezik u Crnoj Gori.
ANALITIKA: Kako kao pravnik ocjenjujete što se, umjesto primjene zakonske odredbe o službenom jeziku u školama, sada se prišlo polovičnom rješenju, da se komunikacija vodi na crnogorskom, a da se nastava izvodi na maternjem Je li to odgađanje primjene Ustava?
RADULOVIĆ: Sa stanovišta pravnog legaliste nesporno je da se ovdje kasni s primjenom Ustava. Crna Gora ima određenih problema tzv. „identitetskog karaktera“ iz ranih devedesetih godina; ostale su određene stvari koje nisu blagovremeno pravno tretirane - kao što su pitanja statusa i položaja vjerskih organizacija, crkvene imovine, pitanje jezika... Dakle, saglasan sam da je došlo do kašnjenja i da se iz nekih oportunističkih razloga prave odlaganja koja su stvar političkog a ne pravnog poimanja problema. Ja ne želim ulaziti u taj politički dio ali, bilo bi prirodno po pravnom poimanju stvari, da se već od naredne godine kompletna legislativa koja uređuje obrazovanje u Crnoj Gori, kao i sva ostala legislativa, uredi u skladu sa Ustavom.
ANALITIKA: Zakon o obrazovanju nije ni prošao Odbor za ustavna pitanja, nego je donesen kao hitan zakon, da bi se sada vlast povukla. Otkud takve nedosljednosti?
RADULOVIĆ: Mislim da po ovim pitanjima treba postizati širi društevni konsenzus. Pritom, stalno se zaboravlja da su u službenoj upotrebi i srpski, bosanski, albanski i hrvatski jezik. Crna Gora je na taj način ustavno po ovom pitanju zaštitila sve svoje kategorije stanovništva, za razliku od nekih drugih država ex SFRJ koje su istakle samo jezik svog dominantnog naciona.
Prirodno je da u službenom sistemu Crne Gore, kojem pripada i obrazovni sistem, dakle, onaj dio što se finansira iz državnog budžeta, u službenoj upotrebi ustavno normirani crnogorski jezik. Ono čega se privatno pribojavam, jeste da ne uđemo u jednu vrstu najavljene „političke trgovine“ i da se van ustavnog i pravnog poretka, za potrebe dnevnog političkog života prave, kako se to kaže, „truli kompromisi“. Kompromis je poželjna politička komponenta, ali ne na način da se povrijedi ustavni i pravni sistem. Kao legalista, zastupam uređeni pravni sistem u kojem se više vremena provodi u međusobnom usaglašavanju i dogovaranju, ali kada se pravna norma, osobito ustavna, usvoji, ona mora imati svoju punu egzekutivu.
ANALITIKA: Kako komentarišete priče o ugroženosti srpskog naroda primjenom ovog Zakona?
RADULOVIĆ: U Crnoj Gori veliki broj prosvjetnih radnika govori i izvodi nastavu na ekavici, isto važi za ljude koji rade u državnoj administraciji i nikada niko to nije problematizovao niti dovodio u pitanje i ako je u službenoj upotrebi isključivo ijekavica. To se smatra demokratskim pravom svakog građanina i niko nikada po tom osnovu nije diskrimisan. Jednostavno treba ostaviti slobodu građanima da se izjasne uz prethodno jasna pravila popisa i bez mogućnosti da se usljed pravne nedorečenosti vrše naknadna tumačenja koja mogu voditi društvenom konfliktu. U konačnom, najvažnije je da se razumijemo, a za razumijevanje, pored jasnih propisa treba i dobra volja.
Gordana BOROVIĆ
