Jedan od ciljeva obrazovanja u Crnoj Gori je da razvija samostalno, kritičko mišljenje djece i mladih, a na osnovi dokazanih naučnih teorija. Religijsko djelovanje u javnim obrazovnim ustanovama zakonom nije dozvoljeno kao ni isticanje religijskog vjerovanja ili ateizma.
Sekularnost Crne Gore propisuje Ustav (član 14): ,,Vjerske zajednice odvojene su od države. Vjerske zajednice su ravnopravne i slobodne u vršenju vjerskih obreda i vjerskih poslova.“ To znači da država ne može da se miješa u organizaciju i poslove vjerskih zajednica kao i da vjerske zajednice ne mogu da se miješaju u državne poslove.
Vjera i vjerovanje su stvar privatnosti i ne mogu da utiču na javni sektor. Ovaj princip je u prošloj godini u Crnoj Gori brutalno narušavan javnim uticajem i miješanjem SPC u državne poslove, s tendencijom klerikalizacije države (formiranje izborne liste, formiranje Vlade pod Ostrogom, ,,obaveza crkve da se zalaže za uvođenje vjeronauke u školama“ itd). Takođe, sekularna država prema vjerskim zajednicama mora da je neutralna i ne može među njima da pravi diskriminaciju, recimo kao u Crnoj Gori - da nekim vjerskim zajednicama ne upućuje poziv za državne svečanosti, da jedne evidentira, a druge registruje. Neustavno je da premijer i ministri, kao predstavnici države, javno iskazuju svoju vjersku pripadnost učešćem u vjerskim obredima, da opštinske televizije i javni servis propagiraju vjeru, da se osvještava javni prostor, da se državni helikopteri koriste u vjerske svrhe itd.
Država iz svog budžeta, zbog odvojenosti od vjerskih zajednica, ne može da finansira, ni subvencira vjerske zajednice i vjerske poslove. Sekularna država iz budžeta finansira rad zaposlenih u javnom sektoru koji rade za dobrobit svih građana, a ne sveštenike koji su članovi vjerske zajednice (odvojene od države) koji vrše vjerske obrede i poslove.
Kada je u pitanju vjeronauk-vjeroučenje ili praktikovanje vjere u školama, sekularna država, što Crna Gora jeste, ne može finansirati i pomagati obavljanje vjerskih poslova, tj. novcem iz budžeta se ne mogu finansirati vjerski poslovi, i širenje vjere čak i u privatnim školama. Isto tako vjerska zajednica ne može da koristi državne institucije i državnu imovinu, kao što su škole, da u njima vjerski djeluje. Školski program vjeronauka, kao program vjerske zajednice, ne treba da ima mjesto u obrazovnom programu javnih obrazovnih ustanova (državne škole).
Crna Gora, saglasno ustavnom principu, ne može, kao što je rečeno, da finansira ni vjerske škole, pa je stoga neustavno finansiranje vjerskih škola predviđenih planom budžeta za 2022. (1,7 miliona eura). Neustavan je i član 56 Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica kojim se propisuje da vjerska škola: ,,ima pravo na finansiranje iz državnog budžeta“, kao i član 41 ovog zakona koji propisuje: ,,Vjerskoj zajednici iz stava 3 ovog člana, mogu se obezbijediti i sredstva u državnom budžetu za zdravstveno i penzijsko i invalidsko osiguranje vjerskih službenika“, što je u očiglednoj koliziji sa principom sekularnosti formulisanim u 14. članu Ustava Crne Gore.
U vjerskim školama mladi uče da vjeruju - tako da sekularna država to učenje ne može da finansira budžetskim novcem.
Ustav treba čitati i poštovati.
