Predstavnik USSCG, Sandra Obradović, smatra da je zapošljavanje na određeno vrijeme poslodavacima, prevashodno, omogućio »neoliberalni« Zakon o radu, koji je usvojen 2008. godine.
»Izmjenama i dopunama tog Zakona jasno je stavljen prioritet zaposlenja u stalni radni odnos i precizirano je da zaposleni koji su, u trenutku zaključenja novog ugovora, radili kod jednog poslodavca dvije godine sa prekidom ili bez prekida, moraju biti primljeni u stalni radni odnos«, rekla je Obradović agenciji Mina-business.
Ona tvrdi i da pauza do najviše dva mjeseca od isteka ugovora na neodređeno vrijeme do potpisivanja novog, ne znači ništa, jer se to računa kao vrijeme koje je radnik proveo kod tog poslodavca, u smislu odredbi Zakona o radu. Obradović je navela i da zapošljavanjem na određeno vrijeme poslodavci pokušavaju da sačuvaju kontinuitet, koji je za njih povoljniji.
»Naime, radnik na određeno vrijeme, iz straha da mu neće biti produžen ugovor o radu, ne smije da traži poštovanje prava iz radnog odnosa, a još manje smije da se sindikalno organizuje ili pobuni«, kazala je Obradović.
Ona je dodala da taj radnik mora da prihvati sve uslove koje mu nameće poslodavac, što podrazumijeva rad po deset i više sati prekovremeno u toku sedmice, bez prava na vikend i praznični odmor.
»Naravno da je takvo ponašanje zloupotrebljavanje prava radnika, jer je zapošljavanje na određeno vrijeme izuzetak, a ne pravilo. Mislim da bi svi subjekti trebalo da otvore to pitanje,koje je ključno za ogroman broj zaposlenih«, navela je Obradović i dodala da zaštitu tih prava zaposleni mogu tražiti kod sindikata, Inspekcije rada ili nadležnog suda.
Pravni savjetnik u Uniji poslodavaca (UPCG), Rumica Kostić, saopštila je da zakonodavac nije normirao situaciju prema kojoj se ugovori na određeno vrijeme, zaključeni sa zaposlenima, ne produžavaju odmah, već nakon dan ili dva pauze, što znači da se na taj način ne može izbjeći kontinuitet od dvije godine trajanja radnog odnosa sa istim radnikom.
“Izuzetno, shodno Zakonu o radu, ugovor na određeno vrijeme može trajati i duže od dvije godine, samo ako je to potrebno zbog zamjene privremeno odsutnog zaposlenog, obavljanja sezonskih poslova ili rada na određenom projektu”, objasnila je Kostić.
Iz USSCG su podsjetili i da je izmjenama i dopunama Zakona o radu, koje su stupile na snagu u decembru, nedvosmisleno utvrđeno da je ugovor o radu na neodređeno vrijeme pravilo. Izuzetak je, prema njenim riječima, ugovor o radu na određeno vrijeme.
»To znači da se sa istim radnikom ne može zaključiti ugovor o radu na određeno vrijeme ukoliko, u trenutku njegovog zaključivanja, zaposleni ima najmanje dvije godine staža kod tog poslodavca u bilo kojem periodu koji je prethodio trenutku njegovog zaključenja«, rekla je Obradović.
Ona je saopštila da je to bila ključna intencija prilikom donošenja izmjena i dopuna Zakona o radu, jer je u prethodnom periodu 90 odsto svih ugovora zaključeno na određeno vrijeme.
»To je potvrdilo zloupotrebu tog instituta. Na žalost, zahvaljujući neshvatljivom načinu na koji Ministarstvo rada i socijalnog staranja tumači taj zakon, zaposleni su ostavljeni na milost i nemilost poslodavcima«, kazala je Obradović.
U Ministarstvu, kako je objasnila, smatraju da poslodavci imaju pravo da produžavaju ugovore o radu na određeno vrijeme do dvije godine od stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona.
»Po tom pitanju već su pokrenuti pojedini individualni radni sporovi pred sudovima i sa nestrpljenjem očekujemo njihov ishod, jer smo ubijeđeni da će sudska praksa potvrditi stanovište USSCG«, zaključila je Obradović.
UPCG je, kako su naveli njeni predstavnici, ubrzo nakon stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o radu dodatno uputila članstvo sa izmjenjenim zakonskim rješenjem, posebno na član koji tretira ugovor o radu na određeno vrijeme.
