U okviru književnog programa 38. Barskog ljetopisa, publika je sinoć imala priliku da prisustvuje izuzetnom književnom događaju, promociji nove knjige Branke Bogavac „Umjetnici svijeta“, objavljene u izdanju Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU).
Knjiga donosi ekskluzivne razgovore sa 17 najuticajnijih savremenih stvaralaca iz svijeta umjetnosti, književnosti i filozofije, koje Bogavac vodi s prepoznatljivom elegancijom, dubinom i poštovanjem prema sagovornicima. Kao i njena prethodna izdanja, i ova knjiga predstavlja dragocjen dokument susreta sa duhom vremena, u formi dijaloga lišenog senzacionalizma, ali bogatog suštinskim uvidima u proces stvaranja.
Promocija je protekla u atmosferi iskrenog divljenja prema autorki, koju je publika dočekala aplauzom. Veče je moderirao dr Milun Lutovac, dok su o knjizi i autorkinom stvaralaštvu govorili prof. dr Draško Došljak i bivši dugogodišnji direktor Kulturnog centra Bar Ćazim Nikezić.
Da li je umjetnost eliksir dugovječnosti
Lutovac je postavio suštinsko pitanje: da li je umjetnost eliksir dugovječnosti, i da li bi savremeni svijet bez umjetnosti, bez izazova, kritike i drugačijih pogleda, mogao uopšte postojati. U tom kontekstu, ukazao je na nezamjenjivu ulogu Brankinog opusa u savremenom „sazvježđu umjetnika“.
Došljak je u uvodnom dijelu ustvrdio da knjiga Branke Bogavac potvrđuje da umjetnost ima ključnu ulogu u oblikovanju društva, kulture i identiteta kroz istoriju.
„Ona je univerzalni jezik koji nadilazi granice vremena i prostora, povezujući ljude omogućava izražavanje misli, emocija i ideja. Umjetnost je čuvar kolektivnog sjećanja i kulturnog identiteta.
Kroz slike, skulpture, muziku, književnost, teatar i filmove, umjetnici prenose, vrijednosti, vjerovanja, običaje, poruke određenog vremena i mjesta, a oni koji su prenosili te poruke su, između ostalih, Migel Angel Estrelja, Cezar Baldačini, Vjačeslav Polovin, Jurij Ljubimov, Mihail Konstantinovič Anikušin, Žan Pjer Rampal, Kristina Janda, Andrej Končalovski, Dimitrije Popović... i Brankini su sagovornici u knjizi koja podsjeća da umjetnost omogućava dijalog između različitih kultura, podstičući razumijevanje i toleranciju”, naglasio je Došljak.
Kako je dodao, u ovoj su knjizi pohranjene sve definicije umjetnosti ali i istaknute uloge umjetnika u oblikovanju društva, zato ih je Branka i odabrala za sagovornike.
Jedinstvena enciklopedija
Uspomene i refleksije o dugogodišnjem prijateljstvu i saradnji s Brankom Bogavac, kao i o njenom doprinosu kulturi Bara i Ljetopisa, podijelio je Ćazim Nikezić.
„Kad sam, u vrijeme direktorskog mandata u Kulturnom centru, dobio materijal za objavljivanje knjige Branke Bogavac, vidio sam da je to riznica o umjetnicima koji su obilježili ne samo 20. vijek, kao i da se radi o osobi univerzalnih misli, poruka i pogleda. Shvatio sam da svojim dugogodišnjim angažmanom na polju kulture i vrlo impozantnim djelom, Branka Bogavac Le Compte predstavlja Evropi i svijetu svoju Crnu Goru i njene vrijednosti na najdostojanstveniji način, te da zavređuje da joj Bar i Crna Gora uzvrate. Osim toga, rođena je na Virpazaru, pa spada u red zavičajnih pisaca“, pojasnio je Nikezić.
Zaključio je da Bogavac preko svojih knjiga nudi jedinstvenu enciklopediju umjetnicima i njihovom stvaralaštvu.
„Svaka od do sad objavljenih knjiga, je veliko iskustvo, dar i majstorstvo Branke Bogavac i doprinos kako književnosti tako i teorijskim razmatranjima pitanja umjetnosti. Branka je uvijek nova, inventivna sa svojom dobrotom i univerzalnim mislima“, istakao je Nikezić.
Uslijedio je osvrt Miluna Lutovca na posvetu knjige Brankinoj djeci, uz pitanje da li se time knjiga može tumačiti i kao emotivna zaostavština.
Izražavajući zahvalnost publici koja je došla u susret njenoj knjizi, Bogavac je podsjetila da je knjigu „Od beznađa do nade“ posvetila svom bratu, velikom novinaru (Dušanu Bogavcu) koji je bio žrtva režima. Sljedeću posvetu namijenila je svom suprugu, a nakon toga je red došao na djecu.
„Moja djeca su slična u pisanju i razmišljanju i pratili su me, podržavali, pravili fotografije koje su korišćene u knjigama. Doduše, lošeg su kvaliteta, ali izuzetno bitne kao dokument. Činilo mi se da moja djeca zaslužuju da im posvetim posljednju knjigu. Svi su oni pomalo umjetnici i željela sam da im se zahvalim na ovaj način“, pojasnila je Bogavac.
S obzirom na to da autorka često ističe grad Bar kao važnu tačku svog emocionalnog pejzaža, moderator je postavio pitanje o njenoj povezanosti sa tim prostorom, kada je nastala i kako se razvijala ta naklonost prema Baru.
„Rođena sam u Virpazaru, a Virpazar pripada Baru, tako da sam Baranka. Taj Bar je mene dočekao kao kraljicu, Milun (Lutovac) je bio direktor, promocije su počele sa njim, dok je Ćazim Nikezić objavio dvije hiljade i dvjesta stranica mojih knjiga, sačuvao ih i organizovao niz promocija, što je dovoljan razlog da mogu da tvrdim da me je Bar zadužio“, kazala je Bogavac zaključujući da je „knjiga je ono što nas najviše obogaćuje, što nas vodi ka sreći“.
Moderator se potom osvrnuo na stil intervjua Branke Bogavac, citirajući riječi književnika Jezdimira Radenovića, koji je njene susrete sa umjetnicima opisao kao „susrete treće vrste“.
Po riječima Bogavac, tajna njene neposrednosti, intuicije i nepristrasnosti u razgovorima sa svjetskim stvaraocima, leži u tome što im ne persira.
Posebna pažnja bila je posvećena citatu Andréa Makina koji se nalazi u knjizi, a koji govori o umjetnosti kao živom paradoksu, spoju suprotnosti, i ljubavi kao jedinoj moći koja prepoznaje ljepotu u nesavršenom.
Na pitanje da li se upravo u tom citatu kriju i ključne tačke njenog autorskog pristupa, Bogavac odgovara da je sve što radi ljubav prema umjetnosti, te da je imala sreću da obuhvati sve vrste umjetnosti, osim balet.
Poseban muzički ton večeri dao je prof. Safet Drljan, koji je virtuoznim izvedbama na harmonici uvodio publiku u svaki od tematskih segmenata večeri.
