Inicijativa mladih za ljudska prava Crne Gore (YIHR) podsjetila je da je juče navršeno 29 godina od smrti istinskog heroja Srđana Aleksića, koji je preminuo od teških povreda koje je dobio braneći sugrađanina Alena Glavovića, Bošnjaka iz Trebinja, od vojnika Vojske Republike Srpske.
Nakon što se suprotstavio vojsci, pretučen je i od zadobijenih povreda pao u komu, te preminuo 27. januara 1993. godine – navela je Inicijativa mladih, ističući da smo gotovo tri decenije kasnije malo naučili iz Aleksićevog primjera.
- Umjesto veličanja Srđana Aleksića i postavljanja njegovog primjera kao temelja obrazovanja i izgradnje novog sistema vrijednosti i mosta između naših država i naroda, veličamo one kojih bi trebalo da se stidimo. Sve veće su tendencije da se slave ratni zločinci i sve je veći broj murala onih koji su se junačili naoružani do zuba na goloruke žene i djecu. A murala velikog Srđana Aleksića skoro i da nema – ističu iz Inicijative.
Uz to, kako navode, netrpeljivost po osnovu vjere i nacionalnosti sve je izraženija, na društvenim mrežama i van njih, i zabrinjavajuće se toleriše.
-Političari ne doprinose pomirenju, već samo potpiruju ovakvo stanje. Proces pomirenja se nije desio – upozoravaju iz ove organizacije.
Bulevar, bez pomaka
Podsjećaju da je u Crnoj Gori jedan od bulevara nazvan po Srđanu Aleksiću ali ističu da, pored toga, stvarnih pomaka ka suočavanju sa prošlošću nema.
- Časni i ljudski čin Srđana Aleksića trebalo je biti opomena i obaveza svih nas, posebno mladih, da istrajemo u svojim zahtjevima da svi odgovorni za ratne zločine budu procesuirani i da izgrade odnose koji su narušeni. Ali nadležne institucije ćute, ratni zločini nijesu istraženi do kraja, nije utvrđena odgovornost, niti su procesuirani svi zločinci i njihovi pomagači. Nemamo presuda koje bi bile dio obrazovnih programa i kako bi se izgradio novi sistem vrijednosti koji će voditi pomirenju između naroda bivše Jugoslavije. Već 30 godina tapkamo u mjestu – upozoravaju iz Inicijative mladih za ljudska prava.
Ističu da obrazovni programi ne sadrže informacije i mladi ostaju potpuno neinformisani o ratnoj prošlosti koja i nas i danas toliko opterećuje.
-Rezultat svega je da mladi znaju veoma malo o ratnim dešavanjima iz 90-ih, a znanje koje imaju počiva na informacijama od njihovoih roditelja, koje je često subjektivno, nepotpuno ili netačno.
Zato je rezultat: diskriminacija, podjele društva, govor mržnje, i da sve ovo i dalje prolazi nekažnjeno jer nemamo adekvatan odgovor od države. Ne reaguje se adekvatno na fašizam, na kršenje ljudskih prava, na veličanje ratnih zločinaca, te samim tim, niko ne odgovara za širenje govora mržnje – ističu iz YIHR.
Zaključuju da su nam kao društvu, zbog svega ovoga, potrebne nove politike i drugačiji procesi „kako bismo konačno zaustavili proces zaboravljanja ratne prošlosti i utvrdili odgovornost svih počinioca ratnih zločina i izgradili nove odnose i pomirenje“.
Muk i odlikovanja
Kako je objavio Radio Slobodna Evropa, Srđan Aleksić ni nakon 29 godina od smrti nema ulicu niti spomen-ploču u Trebinju, gradu u kome je rođen i u kome je tragično završio svoj život.
Aleksiću je 2007. u Sarajevu posthumno dodijeljena Povelja Helsinškog odbora za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, a jedna ulica u Sarajevu nosi njegovo ime.
Ulice u Beogradu, Pančevu, Sarajevu, te prolaz u Novom Sadu nose ime Srđana Aleksića.
Bulevar Srđana Aleksića od 2013. godine postoji i u Podgorici, na inicijativu Foruma Bošnjaka i odlukom Opštine, a na njemu je zasađeno i Srđanovo drvo.
Kako se navodi, u februaru 2012. godine tadašnji predsjednik Republike Srbije Boris Tadić posthumno je odlikovao Srđana Aleksića zlatnom medaljom „Miloš Obilić“ za pokazanu hrabrost i djelo posebnog junaštva.
Takođe, Ordenom časti Republike Srpske sa zlatnim zracima posthumno ga je, 9. januara 2013. godine, odlikovao tadašnji predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.
U čast Srđanu Aleksiću u BiH je ustanovljena i novinarska nagrada za profesionalno izvještavanje o marginalizovanim i ranjivim grupama.
Djelo koje je probudilo osjećaj čovječnosti i poštovanja
Ne može se tuga izbjeći, ali je ponos jači od tuge, poručio je Rade Aleksić, otac Srđana Aleksića.
-Kad vidite suzu u mom oku, to je suza ponosa. Ponosa, jer znam da je Srđovo djelo probudilo u mnogom čovjeku osjećaj čovječnosti i poštovanja – rekao je Aleksić tokom pomena na Srđanovom grobu na Gradskom groblju u Trebinju, na krajnjem jugu Bosne i Hercegovine (BiH).
Cvijeće su položili članovi porodice, prijatelji i predstavnici lokalne vlasti.
Na obilježavanju je bio i Đorđe Miljanović iz Skupštine grada Trebinja, koji je istakao da je Srđan Aleksić bio nevina žrtva i čovjek koji je branio slabijeg u vremenu stradanja.
