On je predstavio Publikaciju "(Samo)organizovanje trans zajednica na Zapadnom Balkanu" koja je sastavljena od priča aktivista i aktivistkinja o razvoju trans aktivizma u određenim državama i o najvećim preprekama i izazovma sa kojima se suočava ta zajednica.
Ulićević je,u intervjuu za PR Centar, kazao je da publikaciju čini šest radova aktivista i aktivistkinja trans zajednice iz Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Albanije i Sjeverne Makedonije.
„Prvi put imamo priliku da čitamo o razvoju trans aktivizma u ovim zemljama, što mislim da je samo po sebi vrijedno. Kao trans aktivista znam šta se dešava, ali vrlo je vrijedno da imamo dokumentovano i da se podsjetimo šta smo sve uradili, sa kojim izazovima smo se suočili i koji nas čekaju“, pojasnio je Uličević.
Trans zajednice u zemljama Zapadnog Balkana susrijeću se sa sličnim izazovima, a to su transfobija, diskriminacija, nedostupna zdravstevna zaštita, pravno prepoznavanje roda, a koronavirus, ekonomska kriza značajno su pogodili te zejednice.
„Velika vrijednost ovih tekstova je što polaze i od razlika i od sličnosti. Vidi se da je u različitim zemljama razvoj aktivizma različito odmakao. U nekim zemljama postoje nacionalne trans organizacije, u nekim neformalne trans grupe, negdje još nema ni trans organizacija ni trans grupa, već se i dalje LGBT organizacije bave trans pravima“, objasnio je Uličević.
Važno je, kako smatra, da se kroz tekstove vidi kolika je podrška drugih organizacija i individua bila potrebna da se desi samoorganizovanje trans zajednice.
„Nikad to samoorganizovanje nije isključivo i samo od nas, nego uvijek uz podršku saveznika, ali bez oduzimanja značaja samoj zejednici koja je de facto sama sebe organizovala u pokret koji je imao za cilj da adresira ove izazove“, kazao je Uličević.
Dok je pisao tekst o samoorganizovanju trans zajednice u Crnoj Gori bilo mu je, kako je rekao, zanimljivo da se podsjeti početaka 2009. godine kada je u medijima izašla prva priča trans muškarca, koja je bila i prva LGBT priča u državi, a i da taj period uporedi sa današnjim.
„Primjetno je koliko se diskurs promijenio, koliko je zajednica postala vidljiva i raznolika, koliko smo od tada imali različitih osoba koje su pričale ličnu priču, akcija, performansa, rada sa institucijama. Tekst analizira potencijalne i stvarne izazove u sadašnjem trenutku i šta oni mogu značiti za našu budućnost. Tekst je i referentna tačka za sva buduća istraživanja i pisanja na ovu temu“, rekao je Ulićević.
Istakao je da je saradnja između marginalizovanih zajednica, pa i trans zajednica u regionu veoma važna.
„Regionalna saradnja, zajedništvo i solidarnost utiče i na formiranje lokalnih grupa i na njihovo osnaživanje.Saradnja svakako uvijek može da bude bolja i ideja ove publikacije i Trans Mreže kao organizacije i Transpozijuma kao događaja jeste upravo uvezivanje ljudi koji se suočavaju sa specifičnim, a vrlo sličnim problemima i građenje platforme da zajedno i strateški adresiramo ove probleme u svojim zemljama“, kazao je Ulićević.
Prema njegovom mišljenju, kada je riječ o trans zajednici, najvažnije je sačuvati postignuto.
„Najvažnije je sačuvati napretke. Jednom osvojeno ne znači zauvijek osvojeno. I toga treba da budemo uvijek svijesni. Da bismo išli dalje ostvarena prava ne možemo da uzimamo zdravo za gotovo, nego da ih čuvamo i da budemo kritički nastrojeni prema svakome pokušaju oduzimanja ovih prava“, rekao je Ulićević.
S druge strane, kako je dodao, nema potpunog zadovoljstva dok prava ne budu svima jednaka.
„Svi moramo da imamo jednaka prava. Poenta ljudskih prava je da svi imamo jednaka prava i da ona ne ugrožavaju jedna druga. Za trans zajednicu u Crnoj Gori jedan od ključnih prioriteta jeste pravno prepoznavanje roda, koji kao obavaze postoji u Strategiji za unapređenje kvaliteta života LGBTI osoba i ono bi po Stretegiji trebalo da bude usvojeno do 2023. godine“, naveo je Ulićević.
Istakao je da su trenutni problemi uticaj COVID-a i ekonomske krize na duboko marginalizovanu zajednicu.
„Poznajem jako malo trans osoba koje su uspjele da zadrže posao tokom ove krize. Većina njih je ostala bez posla upravo zbog toga što su bili na crnom tržištu, zbog nemogućnosti posjedovanja adekvatnih dokumenata. Samim tim ni ekonomske mjere koje su imale za cilj da ublaže posljedice epidemije za nas nisu bili korisne, jer im nismo mogli pristupiti“, kazao je Ulićević.
Zbog epidemije koronavirusa mnogi su bili u samoizolaciji, a dok je za nekoga to značilo čitanje knjiga, slušanje kurseva, za druge je značilo izloženost porodičnom nasilju, suicidne misli, pojačanu konzumaciju psihoaktivnih supstanci.
„Imali smo veliki broj ljudi koji nisu imali hranu, čistu vodu, osnovne higijenske proizvode, a svu podršku su im pružale organizacije od svojih sredstava. Praktično znači da radimo državni posao i da su naši socijalni servisi jedini servisi koji postoje za marginalizovane grupe kao što je transrodna zajednica“, kazao je Ulićević.
Pred trans zajednicom su mnogi izazovi a da bi se prevazišli neophodni su zajedništvo i solidarnost.
Publikacija je nastala u okviru projekta „Osnaživanje glasova transrodnih zajednica iz regiona zapadnog Balkana“ koji su finansirali Regionalna kancelarija za saradnju sa mladima i UNPBF - Fond za izgradnju mira Ujedinjenih nacija, a koji sprovodi Spektra u partnerstvu sa Koalicijom za seksualna i zdravstvena prava marginalizovanih zajednica iz Makedonije, Geten - LGBT iz Srbije i Aleanca Kunder iz Albanije.
