Parlament mora usvojiti zakon o Skupštini i tim aktom precizirati uslove za ukidanje imuniteta poslanika – kaže za Pobjedu prof. dr Đorđije Blažić, dok zamjenik predsjednika Administrativnog odbora Luiđ Škrelja za naš list ističe da bi Skupština u plenumu trebalo da oduzme imunitet svakom poslaniku za kojeg to traži tužilaštvo, ali i da svaki poslanik sam zatraži „slobodu“ da dokaže svoju nevinost.
Škrelja kaže da vidi dvije varijante kako se odrediti prema zahtjevu tužioca da se vodi krivični postupak prema nekome od poslanika.
- Ako Administrativni odbor pogriješi, odnosno selektivno bude odlučivao, onda neka se Skupština uzdigne iznad radnog tijela i kaže - vi ste pogriješili, mi ćemo ukidati imunitet svakom poslaniku. Druga varijanta je da se na sjednici Odbora ne glasa o tome, već samo konstatuje da je državni tužilac tražio ukidanje imuniteta, bez izjašnjavanja za i protiv, a državni tužilac neka dođe na sjednicu Skupštine i pred 81 poslanikom obrazloži zahtjev, pa parlament neka odluči – kaže Škrelja.
Preglasavanje
Poslanik, po članu 86 Ustava, ne može biti pozvan na krivičnu ili drugu odgovornost ili pritvoren za izraženo mišljenje ili glasanje u obavljanju svoje poslaničke funkcije. Protiv poslanika ne može se pokrenuti krivični postupak, niti odrediti pritvor, bez odobrenja Skupštine, osim ako je zatečen u vršenju krivičnog djela za koje je propisana kazna u trajanju dužem od pet godina zatvora.
Ako poslanik protiv koga tužilaštvo traži vođenje krivičnog postupka, odnosno oduzimanje imuniteta, pripada parlamentarnoj većini, ona može preglasati manjinu i tako odlučiti da zaštiti svog političkog istomišljenika. To se i desilo na Administrativnom odboru u julu ove godine, kada je glasovima parlamentarne većine Skupštini predloženo da odbije zahtjeve tužilaštva da se oduzme imunitet Zdenki Popović (Demokrate), Milanu Kneževiću i Milunu Zogoviću (DF), kao i Vladanu Raičeviću (PzP) i Draganu Krapoviću (Demokrate). Jedino je, glasovima svih, predloženo ukidanje imuniteta Petru Ivanoviću (DPS).
- Gdje je tu „ruka pravde“ – upitao je Škrelja. Ovi sada borci protiv korupcije, borci za slobodu kako kažu za sebe, sada se ne čuju kada se selektivno ukida imunitet. Ne može biti razlike između Ljuba i Marka. Zašto neko traži da se jednome ukida imunitet, a ostalima ne, gdje je tu „ruka pravde“ – kazao je Škrelja.
Poručio je da poslanici svojim primjerom treba da pokažu da su jednaki sa građanima.
- Da ne dižu buku, kao što je bio ranije slučaj, već da svojim ponašanjem dokažu da im imunitet nije pozicija koja im daje prednost. Poslanici bi, bez dileme, po zahtjevu tužilaštva, trebali sami čak i da dolaze na sjednice Odbora i traže da im se ukine imunitet kako bi dokazali da su ispravni – istakao je Škrelja.
Podsjetio je da je Administrativni odbor u prošlom sazivu, kada je on bio predsjednik tog tijela, imao tematsku sjednicu i donio zaključke da je posebna procedura neophodna za ukidanje imuniteta, a posebna za određivanje pritvora.
- Konstatovali smo da imunitet ne važi samo dok smo u Skupštini, kako su neki „pravnici“ htjeli da protumače, dok smo u zgradi. To bi značilo da imunitet, recimo, predsjedniku države važi u Podgorici, a do Cetinja je bez imuniteta, gdje mu je rezidencija. Poslanik uživa imunitet po Ustavu i to se ne može promijeniti bez promjene Ustava – dodao je Škrelja.
Đorđije Blažić kaže da se konstantno u teoriji, ali i praksi, otvaraju pitanja ukidanja ili ograničavanja imuniteta poslanika.
- Bilo bi pravno poželjno jasno precizirati konkretnije uslove za „skidanje“ poslaničkog imuniteta, ali to se ne može uraditi Poslovnikom Skupštine, već isključivo zakonom. Ova „pravna praznina“ jasno ukazuje na ustavnu obavezu parlamenta da donese zakon o Skupštini i da tim aktom konkretizuje ova otvorena pitanja, što nažalost dosadašnji sazivi Skupštine nijesu htjeli da urade još od donošenja Ustava Crne Gore 2007. godine – kaže Blažić.
Blažić kaže da su dva uslova za procesno oduzimanje imuniteta i dozvole za pritvor poslanika.
- Prvo, temeljno činjenično obrazložen zahtjev državnog tužioca Skupštini za ukidanje imuniteta poslaniku, jer bez jasnih činjenica koje nedvosmisleno ukazuju na osnovanu sumnju da je poslanik učinio krivično dijelo Skupština ne može valjano odlučivati. Drugo, jasno pravno i činjenično obrazložen prijedlog državnog tužioca za određivanje pritvora poslaniku nadležnom sudu da bi nadležni sud zatražio od Skupštine dozvolu za određivanje pritvora, ukoliko sud ocijeni osnovan prijedlog tužioca – objašnjava Blažić.
Blažić kaže da u ustavnom kontekstu imunitet ima materijalni i formalni element.
- Odredba stava 1 člana 86 Ustava Crne Gore je tzv. materijalni imunitet, tj. imunitet neodgovornosti koji podrazumijeva da poslanik ne može biti pozvan na krivičnu, prekršajnu građansku ili drugu odgovornost ili pritvoren za izraženo mišljenje ili glasanje u obavljanju svoje poslaničke funkcije. Stav 2 ovog člana se odnosi na procesni imunitet ili „imunitet nepovredivosti“ kojim se štiti lična sloboda poslanika za ona činjenja koja nijesu neposredno vezana za njegov parlamentarni rad. On ne podrazumijeva odgovornost poslanika već samo procesnu smetnju za vođenje postupka – objasnio je Blažić.
Kaže da se primjena poslaničkog imuniteta odnosi na određivanje pritvora, ali ne i na zadržavanje u pritvoru.
- Polje primjene ovog oblika imuniteta odnosi se samo na određivanje „pritvora“, ali ne i na „zadržavanje u pritvoru“, saglasno članu 30 Ustava kojim je propisano da „lice za koje postoji osnovana sumnja da je izvršilo krivično djelo može, na osnovu odluke nadležnog suda, biti pritvoreno i zadržano u pritvoru samo ako je to neophodno radi vođenja krivičnog postupka. Pritvorenom licu mora se uručiti obrazloženo rješenje u času pritvaranja ili najkasnije u roku od 24 časa od pritvaranja“. Protiv rješenja o pritvoru pritvoreno lice ima pravo žalbe, o kojoj sud odlučuje u roku od 48 časova. Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće moguće vrijeme. Pritvor može trajati po odluci prvostepenog suda najduže tri mjeseca od dana pritvaranja, a odlukom višeg suda može se produžiti za još tri mjeseca. Ako se do isteka tih rokova ne podigne optužnica, okrivljeni se pušta na slobodu. To znači da ova odredba sprečava pritvaranje poslanika, ali ne i na „zadržavanje u pritvoru“ – kaže Blažić.
Podsjećanje
Prethodna skupštinska većina imala je praksu da odobri ukidanje poslaničkog imuniteta uvijek kada to traži tužilaštvo. Tako su 29. decembra 2015. predstavnici tadašnje vladajuće koalicije jednoglasno bili za to da se omogući pokretanje krivičnog postupka protiv Andrije Mandića i Slavena Radunovića za djelo pozivanje na nasilnu promjenu ustavnog uređenja, a protiv Milana Kneževića za napad na službeno lice.
Rijetko se dešavalo da ukidanje imuniteta prođe bez burnih reakcija. Najburnije je, ipak, bilo 15. februara 2017. godine, kada je parlament, bez prisustva tadašnje opozicije, oduzeo poslanički imunitet Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću, na zahtjev specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića, zbog sumnji da su počinili krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i pripremanje djela protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti Crne Gore, izvršenog putem podstrekivanja. Tada su, odmah po donošenju odluke, poslanici DF-a „upali“ u skupštinski hol i verbalno i fizički napali kolege iz vlasti. Taj incident bio je razlog za novo oduzimanje imuniteta poslanicima DF-a, i to Marini Jočić, Branku Raduloviću, Milutinu Đukanoviću i Milanu Kneževiću. Nebojši Medojeviću oduzet je poslanički imunitet u prošlom sazivu na zahtjev SDT zbog sumnje da je počinio krivično djelo pranje novca.
Javna polemika o imunitetu otvorena je krajem 2018. godine kada je Nebojša Medojević stavljen u zatvor bez odobrenja parlamenta, a Milan Knežević se, da bi izbjegao isti scenario, zatvorio u Skupštini. Medojević je stavljen u zatvor po nalogu Višeg suda jer je odbio da kaže ko mu je saopštio da je glavni specijalni tužilac Mlivoje Katnić od bivšeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše uzeo 100.000 eura kako mu ne bi odredio pritvor u slučaju „Carine“. Potom je kažnjen sa još dva mjeseca zatvora jer je odbio da svjedoči u predmetu koji je formiran povodom njegovih tvrdnji da je Katnić učestvovao u ratnom zločinu na teritoriji Cavtata tokom 1991. i 1992. godine. Sud je donio istu odluku i za Kneževića zbog odbijanja da dostavi podatke o sudiji koji mu je navodno ponudio mito od 10.000 eura da mu ukine presudu zbog napada na policajaca 2015. godine. Odluka o stavljanju u zatvor Medojevića i Kneževića obustavljena je sredinom decembra 2018. godine, kada je Ustavni sud donio odluku da pokrene postupak ocjene ustavnosti odredbi Zakona o krivičnom postupku.
Administrativni odbor je, nakon tih dešavanja, donio zaključke kojima je precizirao da se imunitet ne može prostorno i vremenski ograničavati za vrijeme trajanja mandata, da su pokretanje krivičnog postupka i određivanje pritvora dvije pravne radnje, te da će se Skupština ubuduće posebno izjašnjavati o dva odvojena prijedloga – odobrenju pokretanja krivičnog postupka, kao i odobrenju za određivanje pritvora. Usvojio je Preporuke, u kojima se navodi da je potrebno normativno dograditi institut poslaničkog imuniteta, u ustavnoj ravni zaštititi slobodu poslanika i autoritet parlamenta, pitanje imuniteta definisati u zakonu o Skupštini, a „izvagati“ argumente da li donijeti poseban zakon o imunitetu, te u Poslovniku pitanje imuniteta precizirati do te mjere da se izbjegne svaka arbitrarnost.
Kako i kad je nastao
– Imunitet je u svim savremenim demokratskim sistemima opšte poznat institut, nastao još u Engleskoj u procesu jačanja parlamenta u odnosu na monarha kojim se sprečavalo da poslanici budu lišeni slobode u slučajevima kada su kritikovali kralja i njegove bliske državne službenike – kaže Đorđije Blažić.
Podsjeća da je u Zakonu o pravima iz 1698. godine bilo propisano da sloboda govora u parlamentu ne smije biti sankcionisana niti osporena na sudu ili mjestu van parlamenta.
-U Francuskoj imunitet je ustanovljen u revolucionarnim događajima 1789. godine kada je Skupština usvojila zakon o parlamentarnoj neodgovornosti poslanika i na taj način se oduprla zahtjevu Luja XVI da skupština prestane sa radom – kaže Blažić.
Iskustva
Poslanički imunitet u zemljama regiona uglavnom je definisan na sličan način kao i kod nas - poslanik ne može biti zatvoren, niti se može protiv njega voditi krivični postupak bez odobrenja Skupštine, osim ako je zatečen u vršenju krivičnog djela za koje je propisana kazna u trajanju dužem od pet godina zatvora.
Prema podacima iz ranijih istraživanja koja su bila objavljena na sajtu parlamenta, nešto drugačija je evropska praksa. U Njemačkoj poslanik ne može biti pozvan na odgovornost ili lišen slobode za kažnjivo djelo bez dozvole Bundestaga, osim ako nije uhapšen prilikom izvršenja krivičnog djela ili u toku narednog dana. Dozvola Bundestaga potrebna je i za bilo kakvo ograničavanje ličnih sloboda poslanika. Krivični postupak protiv poslanika, mjera pritvora ili drugo ograničavanje ličnih sloboda poslanika obustavlja se na zahtjev Bundestaga.
Poslanik u Švedskoj ne može izgubiti slobodu niti mu može biti ograničena sloboda kretanja zbog djelovanja ili izjave date tokom obavljanja mandata, ukoliko na to parlament ne dâ saglasnost. Ukoliko postoji sumnja da je poslanik počinio krivično djelo, odredbe koje se odnose na hapšenje ili pritvor primjenjuju se samo ako je poslanik priznao da je kriv ili je zatečen u vršenju krivičnog djela, ili je minimalna kazna zatvora za dato krivično djelo dvije godine. Parlamentarni imunitet u Španiji garantovan je Ustavom kojim se predviđa da poslanici tokom mandata uživaju slobodu od hapšenja, te da mogu biti uhapšeni samo u slučaju da su zatečeni u vršenju krivičnog djela. U Češkoj poslanici ne mogu biti optuženi zbog glasanja ili govora u parlamentu, ali to se ne odnosi na izgovorene riječi van njega. Oni ne mogu biti krivično gonjeni bez saglasnosti parlamenta, a ukoliko on odbije da dȃ saglasnost, poslanik ne može biti krivično gonjen do isteka mandata. Ustav Danske predviđa da nijedan poslanik ne može biti optužen ili pritvoren bez saglasnosti parlamenta, ukoliko nije zatečen u vršenju krivičnog djela.
Protokolom EU o povlasticama i imunitetima predviđeno je da poslanici Evropskog parlamenta ne mogu biti podvrgnuti nikakvom obliku ispitivanja, zadržavanja ili sudskog postupka zbog izraženog mišljenja ili glasanja. Ako je poslanik zatečen u vršenju krivičnog djela, nije moguće pozivanje na imunitet te u tom slučaju parlament može ostvariti pravo na ukidanje imuniteta poslaniku.
