Na javnoj raspravi učestvuju predstavnici nevladinih organizacija Udruženje Roditelji i Alternativa Crna Gora, koje su podnijele inicijative.
Takođe, učestvuju i predstavnici Instituta za javno zdravlje, Ministasrtva zdravlja, Svjetske zdravstvene organizacije.
Pralaleno sa javnom raspravom ispred Ustavnog suda biće održan protest pod nazivom „Djeca imaju pravo na vrtić".
Organizatori iz NVU Luča slobode tvrde da je protest usmjeren na ukazivanje na značaj prava roditelja na izbor i pitanja koja su od značaja za djecu i porodice.
Predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko kazala je da se danas pred njima nalaze važna ustavno-pravna pitanja.
„Ovom raspravom Sud ne dovodi u pitanje istorijski, medicinski značaj imunizacije, ali ova ustavna pitanja ulaze u najsitnije društvene pore i dom svakog pojedinca“, rekla je Armenko.
Predstavnica Udruženja Roditelja Lepa Žunjić kazala je da imaju jasan stav - nijesu protiv vakcinacije, ali je pitanje da li je mjera Vlade srazmjerna i djelotvorna.
„Djeca ne biraju pedijatra i ne odlučuju o vakcinaciji, ali oni snose posljedice. Ono što je srž je da djeca ne treba da snose posljedice odluka koje donose odrasli ljudi i sistem“, naglasila je Žunjić.
Prema njenim riječima, potrebno je analizirati kako se postojeći zakon sprovodio, koliko je roditelja zaista prijavljivano, kao i da li su kampanje države prema roditeljima bile adekvatne i kontinuirane.
„Kako se zakon sprovodio, koliko je roditelja zaista prijavljeno? Imali smo kampanje sistema prema roditeljima, ali da li su bile adekvatne i kontinuirane? Ne možemo da ne uzmemo u obzir stav i strah roditelja. Pedijatri im različito govore“, navela je Žunjić.
Ona smatra da se mora postaviti i pitanje zbog čega bi novi pristup dao rezultate ukoliko prethodni zakonski okvir nije adekvatno primjenjivan.
„U suštini, ovo su važne stvari, jer ako nijesmo primjenjivali zakon adekvatno, zašto vjerujemo da ćemo ovaj primjenjivati? Deset godina je dug period“, kazala je Žunjić.
Posebno je ukazala na pitanje gdje se danas nalaze djeca koja ne mogu da borave u vrtićima.
„Gdje su nam djeca danas? To je pitanje, jer ih dosta nije ni u državnim ni u licenciranim boravcima. Imamo set kreativnih centara i čuvaonica, sportskih klubova i radionica i naša djeca su zajedno tamo. Da li stvarno zabranjivanje djeci da budu u vrtićima doprinosi ovom rezultatu?“, upitala je Žunjić.
Kako je navela, ukoliko se djeca iz vrtića preusmjere u sisteme koje država ne kontroliše u istoj mjeri, postavlja se pitanje ko ih prati.
„Ako smo djecu iz vrtića usmjerili na sistem koji baš i ne kontrolišemo, a u kojem borave djeca, gdje su onda ta djeca i ko ih prati? Sve dok su u sistemu koji možemo da kontrolišemo, onda ih možemo pratiti. Ne možemo zanemariti da možemo da ih pratimo samo u sistemu“, kazala je Žunjić.
Ona je istakla da vrtić nije važan samo sa aspekta zdravstvenog sistema, već i zbog obrazovanja, socijalizacije i razvoja djece.
„Vrtić je mjesto da se djeca obrazuju, socijalizuju i druže. Ako im to uskratimo, koje su posljedice na kasniji razvoj djece? Ko će da prati djecu iz ranjivih kategorija društva?“, navela je Žunjić.
Poručila je da je važno da država štiti djecu, ali da se njihov najbolji interes ne može posmatrati samo kroz pitanje zdravlja i vakcinacije.
„Važno je da država stoji iza nas, ali najbolji interes djeteta nije samo zdravlje i ne treba da ih posmatramo samo kroz pitanje vakcinacije. U smislu svih aspekata njihov odnos mora da se sagleda“, kazala je Žunjić.
Vesko Pejak iz NVO Alternativa je ukazao na pitanje zaštite zdravstvenih podataka djece, navodeći da je Ministarstvo zdravlja dijelilo privatne zdravstvene podatke vrtićima.
„Ako se tako lakonski dijele podaci, to sve utiče na stigmatizaciju neke djece“, naveo je Pejak.
On je rekao da je 27.000 mališana trebalo da krene u vrtiće, ali se njih 16.000 nije upisalo.
„Što će se desiti kada ti ljudi donesu dokaze da su iz bolnice prenijeli zdravstveni podatak ustanovama koje nijesu sertifikovane za čuvanje toga i pokrenu tužbu? Neka je prosječno 300-400 eura, ukupni troškovi preći će 10 miliona eura“, ocijenio je Pejak.
Sudija Ustavnog suda Nikola Mugoša ukazao je da se kod pitanja obavezne vakcinacije, u suštini, mogu prepoznati suprotstavljeni interesi dvije grupe djece.
„Djeca koja nijesu vakcinisana, zbog aktuelne zakonske odredbe, ne mogu da se socijalizuju i idu u vrtić. Sa druge strane, država je obavezna da održava situaciju u kojoj su zaštićena i djeca koja ne mogu da budu imunizovana, kroz stvaranje kolektivnog imuniteta“, kazao je Mugoša.
On je naveo da se u ovom trenutku o kolektivnom imunitetu teško može govoriti, jer je stepen imunizacije nizak.
„Sada se o tome ne može ni govoriti jer smo daleko od kolektivnog imuniteta. U ovoj situaciji moramo da uvažimo i štetu za djecu koja ne mogu da pohađaju vrtiće, ali i rizik za onu djecu koja ne mogu da budu vakcinisana“, rekao je Mugoša.
On je otvorio pitanje na koji način država, u uslovima niskog stepena imunizacije, može da zaštiti prava djece koja zbog zdravstvenih razloga ne mogu da prime vakcinu.
„Ako imamo u vidu ova dva prava, kako onda država, u zemlji gdje je nizak stepen imunizacije, da zaštiti pravo na život te djece koja zavise od vakcinacije i od rezultata kolektivnog imuniteta?“, upitao je Mugoša.
