Na javnoj raspravi učestvovali su predstavnici nevladinih organizacija Udruženje Roditelji i Alternativa Crna Gora, koje su podnijele inicijative.
Takođe, učestvovali su i predstavnici Instituta za javno zdravlje, Ministasrtva zdravlja, Svjetske zdravstvene organizacije.
Pralaleno sa javnom raspravom ispred Ustavnog suda održao se protest pod nazivom „Djeca imaju pravo na vrtić".
Organizatori iz NVU Luča slobode tvrde da je protest bio usmjeren na ukazivanje na značaj prava roditelja na izbor i pitanja koja su od značaja za djecu i porodice.
Predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko kazala je da se danas pred njima nalaze važna ustavno-pravna pitanja.
„Ovom raspravom Sud ne dovodi u pitanje istorijski, medicinski značaj imunizacije, ali ova ustavna pitanja ulaze u najsitnije društvene pore i dom svakog pojedinca“, rekla je Armenko.
Predstavnica Udruženja Roditelja Lepa Žunjić kazala je da imaju jasan stav - nijesu protiv vakcinacije, ali je pitanje da li je mjera Vlade srazmjerna i djelotvorna.
„Djeca ne biraju pedijatra i ne odlučuju o vakcinaciji, ali oni snose posljedice. Ono što je srž je da djeca ne treba da snose posljedice odluka koje donose odrasli ljudi i sistem“, naglasila je Žunjić.
Prema njenim riječima, potrebno je analizirati kako se postojeći zakon sprovodio, koliko je roditelja zaista prijavljivano, kao i da li su kampanje države prema roditeljima bile adekvatne i kontinuirane.
„Kako se zakon sprovodio, koliko je roditelja zaista prijavljeno? Imali smo kampanje sistema prema roditeljima, ali da li su bile adekvatne i kontinuirane? Ne možemo da ne uzmemo u obzir stav i strah roditelja. Pedijatri im različito govore“, navela je Žunjić.
Ona smatra da se mora postaviti i pitanje zbog čega bi novi pristup dao rezultate ukoliko prethodni zakonski okvir nije adekvatno primjenjivan.
„U suštini, ovo su važne stvari, jer ako nijesmo primjenjivali zakon adekvatno, zašto vjerujemo da ćemo ovaj primjenjivati? Deset godina je dug period“, kazala je Žunjić.
Posebno je ukazala na pitanje gdje se danas nalaze djeca koja ne mogu da borave u vrtićima.
„Gdje su nam djeca danas? To je pitanje, jer ih dosta nije ni u državnim ni u licenciranim boravcima. Imamo set kreativnih centara i čuvaonica, sportskih klubova i radionica i naša djeca su zajedno tamo. Da li stvarno zabranjivanje djeci da budu u vrtićima doprinosi ovom rezultatu?“, upitala je Žunjić.
Kako je navela, ukoliko se djeca iz vrtića preusmjere u sisteme koje država ne kontroliše u istoj mjeri, postavlja se pitanje ko ih prati.
„Ako smo djecu iz vrtića usmjerili na sistem koji baš i ne kontrolišemo, a u kojem borave djeca, gdje su onda ta djeca i ko ih prati? Sve dok su u sistemu koji možemo da kontrolišemo, onda ih možemo pratiti. Ne možemo zanemariti da možemo da ih pratimo samo u sistemu“, kazala je Žunjić.
Ona je istakla da vrtić nije važan samo sa aspekta zdravstvenog sistema, već i zbog obrazovanja, socijalizacije i razvoja djece.
„Vrtić je mjesto da se djeca obrazuju, socijalizuju i druže. Ako im to uskratimo, koje su posljedice na kasniji razvoj djece? Ko će da prati djecu iz ranjivih kategorija društva?“, navela je Žunjić.
Poručila je da je važno da država štiti djecu, ali da se njihov najbolji interes ne može posmatrati samo kroz pitanje zdravlja i vakcinacije.
„Važno je da država stoji iza nas, ali najbolji interes djeteta nije samo zdravlje i ne treba da ih posmatramo samo kroz pitanje vakcinacije. U smislu svih aspekata njihov odnos mora da se sagleda“, kazala je Žunjić.
Vesko Pejak iz NVO Alternativa je ukazao na pitanje zaštite zdravstvenih podataka djece, navodeći da je Ministarstvo zdravlja dijelilo privatne zdravstvene podatke vrtićima.
„Ako se tako lakonski dijele podaci, to sve utiče na stigmatizaciju neke djece“, naveo je Pejak.
On je rekao da je 27.000 mališana trebalo da krene u vrtiće, ali se njih 16.000 nije upisalo.
„Što će se desiti kada ti ljudi donesu dokaze da su iz bolnice prenijeli zdravstveni podatak ustanovama koje nijesu sertifikovane za čuvanje toga i pokrenu tužbu? Neka je prosječno 300-400 eura, ukupni troškovi preći će 10 miliona eura“, ocijenio je Pejak.
Sudija Ustavnog suda Nikola Mugoša ukazao je da se kod pitanja obavezne vakcinacije, u suštini, mogu prepoznati suprotstavljeni interesi dvije grupe djece.
„Djeca koja nijesu vakcinisana, zbog aktuelne zakonske odredbe, ne mogu da se socijalizuju i idu u vrtić. Sa druge strane, država je obavezna da održava situaciju u kojoj su zaštićena i djeca koja ne mogu da budu imunizovana, kroz stvaranje kolektivnog imuniteta“, kazao je Mugoša.
On je naveo da se u ovom trenutku o kolektivnom imunitetu teško može govoriti, jer je stepen imunizacije nizak.
„Sada se o tome ne može ni govoriti jer smo daleko od kolektivnog imuniteta. U ovoj situaciji moramo da uvažimo i štetu za djecu koja ne mogu da pohađaju vrtiće, ali i rizik za onu djecu koja ne mogu da budu vakcinisana“, rekao je Mugoša.
On je otvorio pitanje na koji način država, u uslovima niskog stepena imunizacije, može da zaštiti prava djece koja zbog zdravstvenih razloga ne mogu da prime vakcinu.
„Ako imamo u vidu ova dva prava, kako onda država, u zemlji gdje je nizak stepen imunizacije, da zaštiti pravo na život te djece koja zavise od vakcinacije i od rezultata kolektivnog imuniteta?“, upitao je Mugoša.
Državna sekretarka u Ministarstvu zdravlja Mirjana Vlahović Andrijašević kazala je da cilj osporene zakonske odredbe nije da se bilo koje dijete isključi iz socijalizacije i igre.
„Naprotiv, naša ustavna i ljudska dužnost, utemeljena u članu 69 Ustava, jeste da stvorimo sigurno, toplo i bezbjedno okruženje u kojem svako dijete može nesmetano da raste, uči i razvija se, zaštićeno od bolesti koje možemo i moramo spriječiti“, rekla je Vlahović Andrijašević.
Ona je navela da je cilj zakonskog rješenja unapređenje zaštite stanovništva od zaraznih bolesti, a posebno djece koja zbog trajnih medicinskih kontraindikacija ne mogu da prime određenu vakcinu. Prema njenim riječima, cilj je i očuvanje kolektivnog imuniteta i povećanje obuhvata vakcinacijom.
Vlahović Andrijašević je kazala da je obuhvat prvom dozom MMR vakcine posljednjih godina, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), najniži u Evropi i među najnižima u svijetu. Ona je navela da oko 15 odsto djece već tri godine ulazi u osnovnu školu bez ijedne doze MMR vakcine.
Vlahović Andrijašević je rekla da se, zbog visoke zaraznosti morbila, imunizacija ne može posmatrati isključivo kroz odnos roditelja i djeteta, jer nizak obuhvat vakcinacijom može imati posljedice i po druge članove zajednice. To se, kako je istakla, posebno odnosi na djecu koja iz zdravstvenih razloga ne mogu biti vakcinisana.
„Sloboda izbora jednog roditelja ne može ići na štetu zdravlja i bezbjednosti drugog djeteta“, poručila je Vlahović Andrijašević.
Ona je kazala da u Ministarstvu zdravlja smatraju da primjena osporene zakonske odredbe ne predstavlja ograničenje bilo kojeg ustavno garantovanog prava, već mjeru zaštite zdravlja djece i ukupnog javnog zdravlja.
Predstavnica Ministarstva zdravlja Jelica Krsmanović kazala je da se imunizacija ne odnosi samo na zaštitu pojedinačnog djeteta, već cjelokupne populacije, posebno osoba koje iz zdravstvenih razloga ne mogu biti vakcinisane.
„Kod visoko zaraznih bolesti, kakvi su morbili, nizak obuhvat znači veći broj osjetljivih osoba, a samim tim i veći rizik od pojave i širenja bolesti“, rekla je Krsmanović.
Ona je navela da je cilj javnozdravstvene politike preventivno djelovanje, a ne reagovanje tek kada se pojavi epidemija. Krsmanović je kazala da Ministarstvo problem niskog obuhvata imunizacijom nije pokušalo da riješi samo osporenom zakonskom mjerom, već i stručnim i promotivnim aktivnostima koje nijesu dovele do potrebnog nivoa kolektivnog imuniteta.
Prema njenim riječima, nakon početka primjene zakonske odredbe došlo je do značajnog povećanja vakcinacije. Krsmanović je navela da je od 1. avgusta do 12. septembra dato 5.113 doza vakcina koje sadrže DTP komponentu, dok je u prvih sedam mjeseci ove godine dato 12.436. Ona je kazala da je posebno značajan rast obuhvata prvom dozom MMR vakcine.
„Od početka avgusta do 12. septembra dato je 3.668 doza, što je dvostruko više nego u prethodnih sedam mjeseci zajedno, kada su date 1.834 doze“, navela je Krsmanović.
Kako je dodala, među djecom rođenom 2024. godine obuhvat prvom dozom MMR vakcine porastao je sa 13,2 na 33,5 odsto. Krsmanović je upozorila da, uprkos tom napretku, obuhvat MMR vakcinom još nije dostigao željenih 95 odsto potrebnih za kolektivni imunitet.
Odgovarajući na pitanje predsjednice Ustavnog suda Snežane Armenko, ona je rekla da bi, ukoliko se nastavi sadašnji tempo vakcinacije djece predškolskog uzrasta, obuhvat od 90 odsto mogao biti dostignut krajem novembra.
Predstavnik Instituta za javno zdravlje prof. dr Dragan Laušević je rekao da je zadatak vakcinacije da se smanji obolijevanje.
„Ako imamo velik broj oboljele djece, imamo zatrpane domove zdravlja, nezadovoljne roditelje... Ako je broj oboljelih velikih mogući su rijetki smrtni slučajevi. Ne želimo da plašimo naciju, morbili nijesu preteška bolest što se tiče smrtnosti, ali izazivaju brojne komplikacije“, naveo je Laušević.
Postavlja se pitanje, kaže on, da li da nam na 1.000 oboljelih umre jedno do troje djece, kao što je slučaj u državama regiona, kada imamo djelotvornu, razumno bezbjednu, efikasnu mjeru.
„Onda dolazimo u situaciju da se traže krivci“, istakao je.
Laušević je upozorio da epidemija, ukoliko se pojavi zimi ili s proljeća, može da ugrozi i turističku sezonu.
„Epidemija širenja na susjedne države - tu dolazi na red Međunarodni zdravstveni pravilnik. Izazivamo napetost u državi, imamo preopterećenost zdravstvenih radnika, moramo da izvršimo djelimičnu ili kompletnu vakcinaciju stanovništva jer ne obolijevaju samo djeca...“, ističe on.
