Zvuci smisla i značenja tajanstvene ljepote godišnjih doba, njihovih razlika i posebnosti, odjekuju i danas iz Vivaldijevih koncerata za violinu i orkestar, iako se teško može zamisliti da bi u sadašnjoj stvarnosti, teme i inspiracija umjetnosti mogle da budu sezone solarnog ciklusa prirode. Ukupan svijet se promijenio, a Prirodu čak smatraju ,,konstruktom“ u nekim modernim teorijskim tekstovima.
Ova godina 2020. prestupna je i po vjerovanju prokleta, planetarno obilježena pandemijom zaraze kovid-19 i jednovremeno neobičnom društvenom klimom poplave lažnih vijesti, dezinformacija, strahom i neizvjesnošću u odnosu na budućnost, vijestima o smrti na svim krajevima svijeta. U strahu, svijet se zatvorio, do juče globalno komunikativan, udaljio se, otuđio. U svakidašnjici promijenili su se ne samo oblici komunikacije već i samog načina života. Putovanja su se smanjila, mnoge avio linije i kompanije zatvorene su. Svjetska zabrana masovnih okupljanja ukinula je mogućnost muzičkih koncerata, pozorišne predstave se emituju on-line, kao i nastava u školama i fakultetima, elektronske mašine i ekran zamijenili su sve. Slika dnevnosti podsjeća sa ljudima koji nose masku na licu, na scene nekog naučno-fantastičnog distopijskog filma.
Međutim, globalno otopljavanje koje godinama dajući znake ljudskom rodu i društvu o promjeni klime i njenim posljedicama na biljnom i životinjskom svijetu, ove 2020. godine pokazalo je sliku Sjevernog pola koji se po običaju nije zaledio već je – voda, nagovještavajući da je to signal, u stvari, urgentnosti situacije, a brojni tekstovi naučnika obavještavali su o promjenama, na primjer, života u morima ili kada su u pitanju masline ili ponašanje pčela, pored brojnih drugih znakovitih pojava.
Ali, ljudsko društvo u svojoj borbi za ponajprije finansijsku i političku moć i bogaćenje, okretalo se stalno novim izvorima profita i ekonomskog napretka, koristeći prirodu kao resurse za to, zaboravljajući da su Priroda, Život i Čovjek tijesno povezani i međuzavisni. Onaj čuveni ,,efekat leptirovih krila“ iz teorije kompleksnosti, o tome je govorio. Radilo se o promjeni stava u civilizacijskom smislu, kakav je predlog ekonomskog Green New Deala, u izvjesnom smislu, mlade Aleksandrije Okasio Kortes (congresswoman SAD) ili univerzitetskog profesora ekonomije Janisa Varufakisa u Evropi. Štrajkovi i pobune u svijetu, takođe su svjedočili o neophodnosti promjene.
U Srbiji i Crnoj Gori spontana protestna okupljanja zbog izgradnje MNE - malih privatnih elektrana na planinskim vodotokovima i rijekama, pokazala su da je djelovanje u tom smjeru zahtjev društvenog trenutka, nužnost. Narušavanje životne sredine i pretvaranje čudesnih planinskih rijeka Crne Gore u blatnjav trag a prebacivanje bistre izvorske vode u cijevi, izumiranje riba, postavilo je na mnogo višem nivou od dnevne politike, skoro kosmičko pitanje - šta znači borba za nezavisnu crnogorsku državu, da li je to i očuvanje, pored papira i akata, autentičnosti njene prirode kao iskonskog dijela autohtone kulture? Otuda, urušavanje obale Ade Bojane ostavlja utisak ,,mini-apokalipse“ u izvjesnom smislu.
O tome govori i upozorenje Dejvida Atenbora, koji je sa svoje 93 godine obišao praktično sve kutke zemlje i snimio i film o tome, da ,,...život na našoj planeti zavisi samo od onoga što ćemo kao čovječanstvo sljedeće uraditi, od toga zavisiće njena sudbina“.
