“Iz sadržaja žalbe specijalnog tužilaštva na presudu kojom sam osuđena na sedmomjesečnu kaznu zatvora može vidjeti da se tužilac bavio mojom ličnošću, savjesnošću i poštenjem što je ovom predmetu dalo dozu ličnog anomoziteta. Smatram da je sedmomjesečna zatvorska kazna u ovakvoj po meni nezakonitoj presudi odmjerena previsoko, a razlozi dati za to su zlonamjerni i zastrašujući”, kazala je Mitrović.
Ona smatra da se prvostepena presuda Višeg suda kojom je osuđena na sedam mjeseci zatvora treba ukinuti zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Krivičnog zakonika, odluke o kazni i povrede Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama.
Sa druge strane, Specijalno tužilaštvo se takođe žalilo na presudu Mitrović ali u dijelu visine izrečene kazne navodeći da je ona trebala biti strožija jer je Mitrović izvršenjem krivičnog djela kao specijalna tužiteljka urušila dostojanstvo tužilaštva ali i pravosuđa.
Na sjednici Apelacionog suda gdje su razmatrane žalbe na istovjetnu presudu koju je krajem prošle godine izrekao sudija Nenad Vujanović nje se pojavio predstavnik Vrhovnog tužilaštva.
Tužiteljka Mitrović je nakon čitanja njene žalbe saopštila vijeću Apelacionog suda da je njihovo prvo ukidno rješenje bilo za nju iznenađujuće te da joj je ulilo nadu u ispravno funkcionisanje pravosudnog sistema.
“Prvostepeni sud ni u ponovljenom postupku protiv mene nije ispoštovao ukidne naloge Apelacionog suda. I druga presuda koja je malte ne identična sa prvom odlukom sudije Vujanovića za mene predstavlja konstrukciju koja nema utemeljenje u dokazima. Konstrukcija na kojoj se zasnivaju presude su i meni nepoznate. U konsultacijama sa piscem zakona profesorom Stojanovićem nisam dobila potvrdu da sam pogriješila”, kazala je Mitrović.
Ukazujući na kontradiktornosti u prvostepenoj presudi ona je ukazala da je nevjerovatno da je za sud zakonito postupila kad je odbacila krivične prijave za pravna lica i odgovorna lica u tim firmama koji se sumnjiče za utaju poreza u jedinstvenom postupku pa nije jasno kako je kako je ona kao tužiteljka mogla zloupotrijebiti službeni položaj kada je u odnosu na odgovorna lica u tim kompanijama primjenila institut odloženog krivičnog gonjenja.
Mitrović ističe da je različito tumačenje propisa proizvelo njen krivično pravni progon kao tužiteljke i osudu prvostepenog suda za radnje koje nemaju ni jedan elemat krivičnog djela za koje je prvostepeno osuđena (protivpravnost, umišljaj, posledicu).
“Postavlja se kao ključno pitanje zašto postupajući tužilac ukoliko nije bio zlonamjeran odnosno ukoliko je zaista bio pravnog mišljenja da su fizička lica iz dispozitiva optužnog predloga osnovano sumnjiva da su izvršila krivično djelo utaja poreza i doprinosa protiv istih nije pokrenuo krivični postupak s obzirom da krivično djelo utaja poreza ne zastarijeva”, navodi se u žalbi Mitrović.
Ona smatra da je sudija Vujanović morao pokazati elementarnu pravičnost prilikom ocjene izvedenih dokaza što je svakako izostalo.
“Povrijeđeno je i načelo istine i pravičnosti koje obavezuje sudiju da istinito i potpuno utvrdi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite i pravične odluke, te da sa jednakom pažnjom ispita i utvrdi činjenice koje terete okrivljenog i one koje mu idu u korist. Sud ne poštuje osnovni princip da državni tužilac postojanje ili nepostojanje činjenica na kojima zasniva odluku cijeni po svom slobodnom uvjerenju”, podsjetila je ona.
Pošto je ukazala da se nalazu vještaka Milovana Nikolića osim brojki u tabelama koje za bilo koga pa i za sud ništa ne znače, nema podataka o broju fakture, iznosu fakture, opisu onoga što je unijeto u tabeli, poreskoj stopi PDV-a i PD-a postavila je pitanje kako je sud zaključio da su izvještaji ekonomske analitičarke Ljiljane
Dakić tačni i izrađeni na osnovu dokumentacije pravnih lica u spisima predmeta a čija sadržina se ne poklapa ni sa nalazima vještaka Nikolića.
“Da sam željela da im pribavim korist odbacila bih krivične prijave bez uslovljavanja. Čak smatram da i ulazak u klasični postupak dokazivanja koje može biti dugotrajno obzirom na opštepoznatu činjenicu da su sudovi pretrpani predmetima, i to sa neizvjesnim ishodom postupka i ogromnim troškovima predstavlja korist u odnosu na odluke koje sam donijela”, istakla je Mitrović.
Ona je istakla da tek nakon što je od Vlade Crne Gore dobila zaključke o njihovoj saglasnosti za primjenu ovog instituta saslušala je osumnjičena odgovorna lica u osumnjičenim pravnim licima i donijela rješenja kojim im je naloženo ispunjenje obaveza sa pozivom na odredbe Zakona o odgovornosti pravnih lica za krivična djela i Zakonika o krivičnom postupku.
“Nakon što su isti u zakonom predvidenom roku ispunili obaveze i dostavili dokaze za to, donijela sam rješenja o odbacivanju krivične prijave. Rješenja sam dostavila pisarnici SDT-a, Upravi policije, zaštitniku, strankama, NKT-u, a o čemu postoje dokazi u spisima suda što sa svim ostalim navedenim dokazuje moju odbranu da nisam protivpravno iskoristila službeni položaj, da nisam postupala protivno interesima službe i njenih ciljeva, da nikome nisam pričinila štetu niti pribavila korist. Presuda nema razloga, o odlučnim činjenicama postoji znatna protivrječnost, a prilikom donošenja odluke sud nije primjenio odnosno nepravilno je primjenio odredbe zakonika što je uticalo na zakonito i pravilno donošenje odluke”, kazala je ona.
Ističe da u konkretnom slučaju umišljaja nema, jer nema protivpravnog iskorišćavanja službenog položaja, odnosno prekoračenja službenog ovlašćenja zato što je postupala i u skladu sa važećim zakonom koji je relevantan za konkretan slučaj a to je Zakon o odgovornosti pravnih lica za krivična djela (ZOPLKD).
Ukazala je i da su cjelokupni predmeti u kojima je primjenjen institut odloženog krivičnog gonjenja pa i ova predmetna rješenja bili predmet kontrole Vrhovnog državnog tužilaštva, koje nije ukazalo na eventualne propuste, ili donijelo obavezujuće uputstvo za postupanje, a za koja je inače ovlašćeno.
Specijalno tužilaštvo je 19. maja 2023. godine podiglo optužnicu protiv Mitrović jer je, protivpravnim iskorišćavanjem položaja, pribavila korist Nikoli Peroviću, Suzani Mihailović, Predragu Raičkoviću, Zahudinu Buliću i Marini Vujoševićtako što je od 4. novembra 2020. godine do 31. decembra 2021. godine protiv njih odbacila krivične prijave i odložila krivično gonjenje za krivično djelo utaja poreza i doprinosa za koje je zaprijećena kazna od jedne do šest godina zatvora. Tužilački savjet je 23. juna 2023. godine donio odluku da se tužiteljka Mitrović privremeno suspenduje.
Optužena tužiteljka je u završnim riječima pred Višim sudom ustvrdila da je sve radila zakonito, ali da je zbog donošenja odluka bez straha i pravednog postupanja takla u nečije interese i iz odmazde završila na optuženičkoj klupi.
