U pitanju su Island, Kipar, Malta, Andora i San Marino.
Island je još početkom prošlog vijeka planirao gradnju željeznice, ali su u međuvremenu odustali od toga. Razlozi zbog kojih ta ostrvska država danas nema prugu najprije su veliki broj automobila, mali broj stanovnika, ali i izuzetno zahtjevan reljef.
Željeznički prevoz ne postoji ni na Kipru. Doduše, sve do 1951. tamo su imali prugu dugačku 122 kilometra, a onda je taj vid saobraćaja obustavljen, pošto je bio potpuno neprofitabilan, a država nije imala sredstava da pokriva minuse. Pruga je razmontirana, vozovi rasprodati, a dotadašnje željezničke stanice postale su sjedišta javnih preduzeća.
Slična je priča i o pruzi dugoj 11 kilometara na Malti, kojom su saobraćali vozovi do 1931. godine, pri čemu je Valeta imala i veliku željezničku stanicu. No, od tada do danas, na tom mediteranskom arhipelagu ne postoji željeznički prevoz.
Razumljivo je zbog čega željeznicu nemaju Andora i San Marino. Razlog je, naravno, mala površina tih država. Ipak, iako su u pitanju države sličnih gabarita, pruga prolazi i kroz Monako i kroz Lihtenštajn. Naravno, u pitanju su međunarodne željezničke linije sa stanicama u Monte Karlu i Vaducu.
Na spisku evropskih država bez željeznice nema ni Vatikana, i to zahvaljujući tamošnjoj pruzi koja je duga tek 300 metara.
