Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,
Uvaženi Okrivljeni,
Da odmah pređemo na stvar I da mi čestitamo još jednu promjenu radnog mjesta – petu za ovih pet godina! Čudimo li se? Naravno da ne. U prilog tom odsustvu čuđenja samo ću da podastrem jednu “briljantnu” rečenicu takozvanog generalnog direktora Raonića koju je namjenski porodio za Strategiju razvoja RTCG. I sve je jasno jer rečenica glasi ovako : “ Ako želimo da budemo prisutni u životima građana, moramo biti tamo”.
Ne zafrkavam se, ovo je citat. U zvaničnom dokumentu Javnog servisa! Nije izgovoreno, nego napisano.
A, fino smo mu govorili – batali Borise pisanje… Skijaj, sankaj, pravi Sneška.. samo olovku ne uzimaj u ruke…No, no olovka! Zalud.
E sad kad smo pročitali ovu rečenicu I eventualno ostali u svijest, možda bi bilo logično da probamo da me, sljedeći put, recimo, rasporedimo za dopisnika iz Pljevalja, a da živim u Ulcinju? To nijesmo još probali, a sasvim se uklapa u Strategiju ovog “zaumnog bruja”.
Idemo dalje. Da još malo razradimo ovaj vanredni izmišljaj takozvanog generalnog. Davno ste Vi, Boris, nekoliko članova Savjeta i menadžment RTCG-a počeli u praksi da provjeravate efikasnost Bobijeve strategije. Dakle, da bi vi, svi na kumbulj, bili prisutni, neki treba da budu odsutni! Skoro pa i bukvalno. A naročito je poželjno da odsutan bude njihov minuli rad. Nema ga. Pojela maca, to jest Mačak. I Bobi.
Elem, pročitah prije dva dana na portalu RTCG zanimljivu vijest: Šahmanović završio serijal o Crnogorcima u Latinskoj Americi! Lijepo. Ta tema zaista zaslužuje da se o njoj rade emisije. Ali… Ako je vjerovati tekstu, “kolega” Senad je naglasio da je to “velika, ali nedovoljno poznata priča”! I sad se ja pitam - kako nedovoljno poznata? Nijesu valjda Bobi i Mačak progutali dokumentarni serijal koji je urađen još 2014. godine? Dakle – kasete odsutne!
Senade dragi, pa je li moguće da tokom onih nekoliko godina koje smo zajedno proveli u programu gdje sam bila urednik, nijednom nijesmo pomenuli serijal “Crnogorci u Latinskoj Americi”? Nijesi čuo imena ljudi koji su radili na tom projektu? Bato Dukaj, Slobo Spahić, Dragan Tomašević, Veljko Jelenić i moja malenkost. Nije ti poznato?! Ali, kako to da ti ništa nije pomenuo “najiskreniji od svih iskrenih patriota” u Crnoj Gori, poslanik PES-a Gordan Stojović? Pa on je sarađivao i sa nama 2014. i sa tobom 2025. I, ništa nije prozborio?! Ma, je li to moguće?
Teško da ću ja to ikada saznati, jer ne komunikam ni sa jednim ni sa drugim. Senade dragi, imam jednu grdnu osobinu. Volim da sam odsutna tamo gdje su prisutni oni koji misle da karakter nije nužno neophodan da bi se hodilo po ovom svijetu.
I da otkrijem još nešto, voljela bih da sam bila odsutna i sa jednog sastanka na kom smo razgovarali o finansijskoj konstrukciji za realizaciju dokumentarnog serijala “Crnogorci u Latinskoj Americi”, 2014. godine. Da sam bila odsutna ne bih čula to što sam čula i ne bih vidjela to što sam vidjela. I da sam tada bila odsutna ne bih danas bila zgađena Gordanovim panegirikom koji je posvetio sebi, a obraćao se poslanicima DPS-a:
“Želim da rade, pišu, istražuju i putuju te objavljuju i osnivaju web portale i organizacije u iseljeništvu i lobiraju za CG kao što sam to ja radio od 1998. i mog prvog članka u Monitoru. I onda kad sve to odrade, bez nadoknade - samo bazirano na ljubavi i entuzijazmu kao ja i zaista sa nečim doprinesu emancipaciji Crne Gore bez podrške partije da se jave kako bi mogli da budemo ravnopravni i onda eventualno mogli započeti neku diskusiju o Crnoj Gori”.
Ne znam šta je i kako je bilo prije 2014. Bila sam odsutna. Ali, na tom sastanku, 2014. bila sam prisutna. I znam šta sam vidjela i čula. Tužno. Baš tužno!
Nego, da završavamo ovu pisaniju jednom porukom. Voljela bih, uvaženi Docentu da, za Vašeg zemana, ne emitujete nijednu moju emisiju. A, mislim, koliko poznajem zakon o autorskim pravima, da i ne biste smjeli, bez moje saglasnosti. Makar za emisije starije od pet godina.
E, da ne zaboravim. Tu bih napravila jedan ustupak. Rado bih dozvolila emitovanje emisije koja čami u “bunkeru”. Govori o “svecima” Crkve Srbije, popovima Maci i Šiljku. Treba građanstvo da edukujemo, je li tako? Naravno da jeste.
Konačno, možda je došlo vrijeme da se razilazimo. Pa, da vidimo ko će prvi da povuče nogu. Ali, da se jasno razgraniči ko je šta radio. Evo, recimo za emisiju o Vilinoj vlasi niko vam ne može otuđit zasluge. Ni Vama ni Bobiju. I baš bih voljela da čujem kako objašnjavate šta vas je ponukalo da Javni servis snimi odu o najjezivijem mučilištu za žene i djecu tokom rata u BiH?
Smisliće Bobi nešto. Naravno. A, ja baš ne mogu da odolim, a da ne podastrem još jedan citat. Evo, šta je Nezakoniti rekao 2021. godine prilikom intervjua sa kandidatima za Generalnog direktora. Odgovarao je na pitanje šta bi trebalo da se desi, pa da podnese ostavku:
“Ja, što se toga tiče ne bih imao bilo kakvih problema da u slučaju neke takve okolnosti da recimo u Savjetu imam neku takvu vrstu poruke ne na formalnoj sjednici nego neka vrsta nezadovoljstva tog lika preme mene ja ne bih imao problem sjutradan da podnesem ostavku.”
E, takva mu je svaka istina!
Blagodarim, neka Vam bog podari mudrost I strpljenje,
Tanja Šuković, djelatnica Javnog servisa
