Na okruglom stolu krajem 2019. godine u CANU su analizirani mjesto i uloga društveno-humanističke i umjetničke grupe predmeta (istorija, geografija, filozofija, sociologija, etika, logika, građansko vaspitanje/građansko obrazovanje, likovna kultura i muzička umjetnost) u nastavnim planovima osnovnog i srednjeg obrazovanja u Crnoj Gori.
Dio teksta koji slijedi bio je upućen na relevantne državne adrese sa željom da se upoznaju sa stavovima i preporukama i željom za unapređenje našeg obrazovnog sistema.
Bilo je ukazano na trend značajnog smanjivanja fonda časova navedenih predmeta, zato što oni, uz maternji jezik, pružaju osnove za izgradnju identiteta (ličnog, socijalnog, državnog, nacionalnog, kulturnog itd). Takav trend povlači za sobom rizik uskraćivanja podrške sveobuhvatnom razvoju djece i mladih i onih njihovih kompetencija koje će ih sjutra činiti ostvarenim ličnostima na svim poljima života i odgovornim i svjesnim članovima društva.
Korisne mašine
Činjenica je da se pomenuti trend opaža i kao globalna pojava, najčešće podstaknuta težnjama da se obrazovni sistemi što više prilagode (a negdje i sasvim podrede) zahtjevima tržišta rada i profita, formirajući tako „korisne mašine”, a ne kompletne ličnosti.
U Opštem zakonu o obrazovanju i vaspitanju, kao i u svim važnim strateškim dokumentima, navedeno je da je cilj da obrazovanje treba da obezbijedi mogućnost za svestrani razvoj pojedinca i da razvija svijest o nacionalnoj pripadnosti, kulturi, istoriji i tradiciji.
Kvalitetan obrazovni sistem treba svakom djetetu i mladoj osobi da pruža prilike da razvijaju sve ključne kompetencije, a njihov razvoj traje doživotno kako je preporučeno u dokumentu: „Prijedlog preporuke Vijeća EU o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje, 2018. godine”.
Što je sve neophodno mladim ljudima da bi sjutra bili uspješni i doprinijeli razvoju društva, pitanja su o kojim se u najboljim obrazovnim sistemima svijeta vode dugi i široki dijalozi, s učešćem mnogih aktera, i ne samo iz domena obrazovanja. Stoga je saglasnost o ovim pitanjima i svojevrstan društveni konsenzus ili „ugovor” između obrazovnog sistema i društva.
Prilikom planiranja i odlučivanja o promjenama u našem obrazovanju, nezadovoljavajući je nivo utemeljenosti tih promjena na širokom stručnom i javnom dijalogu, na validnim analizama i istraživanjima. Utisak je da se to desilo i sa odlukama o smanjenju fonda časova iz predmeta o kojima se razgovaralo na okruglim stolovima.
Društvene, humanističke nauke i umjetnosti imaju značajnu i posebnu ulogu u razvoju široke lepeze kompetencija djece i mladih. Umjetničko obrazovanje kod učenika razvija kreativnost, maštu, jezik osjećanja, motoriku. Ono je i univerzalno sredstvo komunikacije i prihvatanja među različitim ljudima i kulturama. Izgrađuje samopouzdanje djece i mladih, njihov identitet i kulturnu svijest, empatiju, kritičko mišljenje, estetsku i moralnu svijest i ponašanje. Istraživanja pokazuju da su predmeti iz oblasti muzičke i likovne kulture posebno podsticajni za razvoj djece do 12. godine.
Nastava društvenih predmeta, pored ostalog, ima ključnu ulogu u razvijanju građanske svijesti, odgovornosti, poštovanja različitosti. Podstiče razvoj pozitivnog ličnog, nacionalnog i državnog identiteta, razvija vrijednosti kao što su mir, tolerancija, uzajamno razumijevanje i prihvatanje, ljudska prava, demokratija, doprinoseći na taj način i inkluzivnijem društvu u cjelini.
Ovim naglascima se nimalo ne želi umanjiti značaj i obim naučnog i tehničkog obrazovanja u našoj školi. Štoviše, najbolji načini izučavanja nauka i tehnike uvijek su prožeti duhom humanističkih nauka: radoznalošću, kreativnošću, humanizmom, razumijevanjem složenosti današnjeg čovjeka i svijeta.
Vrijeme izučavanja, odnosno broj časova iz predmeta umjetnosti u osnovnom obrazovanju smanjeno je i pored značaja koji oni imaju za razvoj djece. U srednjem stručnom obrazovanju (ukupno 37 programa na trećem i četvrtom nivou kvalifikacija) više nema mjesta za muzičko obrazovanje, a likovna umjetnost je zastupljena kao jednogodišnji predmetu pet, a istorija umjetnosti u dva programa.
I sa predmetima istorija i geografija je slična situacija. U osnovnom obrazovanju je smanjen broj časova ovih predmeta. Građansko vaspitanje nije više obavezni predmet u osnovnoj školi. U 23% obrazovnih programa srednjeg stručnog obrazovanja na trećem nivou kvalifikacija nalaze se istorija i geografija. U 25% obrazovnih programa četvrtog nivoa kvalifikacija četvorogodišnjih obrazovnih programa zastupljena je istorija, a u 37,5% geografija.
Zaključci
Opšti zaključak iz rasprava koje su vođene na okruglim stolovima je da se, promjenama iz 2017. godine, vrijeme izučavanja ovih predmeta u osnovnom i srednjem obrazovanju smanjilo ili su ovi predmeti ukinuti, što će proizvesti neželjene posljedice po kvalitet obrazovanja i razvoja sadašnje i budućih generacija djece i mladih u Crnoj Gori.
Smanjenje broja časova iz umjetnosti u osnovnim školama umanjuje podršku škole optimalnom razvoju i odrastanju djece. Nepostajanje umjetničkog obrazovanja u srednjim stručnim školama ograničava mlade u formiranju pozitivnog sistema vrijednosti, estetskih i etičkih kriterijuma.
Neadekvatno vrijeme i obim izučavanja društvenih nauka u osnovnom i srednjem stručnom obrazovanju smanjuje prilike da djeca i mladi u školi usvajaju građanske, demokratske vrijednosti i vještine, jačajući na taj način svoj pozitivan identitet, a sjutra i demokratski kapacitet društva.
Nepotpuno obrazovanja
Srednje stručne škole pohađa čak dvije trećine naših srednjoškolaca. To znači da taj dio populacije ostaje bez zadovoljavajućeg nivoa obrazovanja iz oblasti umjetnosti, istorije i geografije.
Oko 70-80% ovih srednjoškolaca upisuje se na studije, što značajno povećava mogućnost da će nam pristizati generacije visokoškolaca sa slabim senzibilitetom za umjetnosti, s nedovoljnim znanjima iz istorije i geografije, s neizgrađenim građanskim, demokratskim vještinama, a time i nepotpunim ličnim, nacionalnim i državnim identitetom.
Promjene iz 2017. godine, na čije ishode i načine realizacije je ukazivano Ministarstvu prosvjete, imale su još jednu posljedicu.
Kako je tada objašnjeno, smanjenje broja nedjeljnog fonda časova u osnovnoj školi imalo je za cilj rasterećenje djece od nepotrebnih sadržaja. Ispostavilo se da djeca u toku obaveznog obrazovanja sada manje borave u školi, tj. imaju manje sati nastave.
Lako se može razumjeti da ako smanjite nedjeljni fond časova za 10% u svim razredima, onda ste za devet godina učenja smanjili boravak djece u školi za skoro jednu (0,9) nastavnu godinu. Ovo smanjenje broja nedjeljnih časova dovelo je naš obrazovni sistem na nezavidno pretposljednje mjesto u Evropi po broju sati nastave u obaveznom obrazovanju (publikacija Eurydice, 2019). Treba napomenuti da bi za djecu najveće rasterećenje bilo da su rasterećena učenja napamet-bubanja.
Efekat i pozicioniranie
Posljedica smanjenja broja nedjeljnih časova za 10 odsto je bila „tehnološki višak” od 10 odsto nastavnika. Da bi se izbjeglo smanjenje broja zaposlenih, nedjeljna nastavna norma za nastavnike u osnovnim školama je smanjena, što je napravilo nejednaku nastavnu normu u osnovnoj i srednjoj školi.
Da li je moglo da se razmisli da se poveća boravak djece u školi (cjelodnevna škola) tamo gdje je to moguće, a da se sva djeca „rasterete” tako što će se napustiti frontalna nastava i reproduktivno učenje („učenje napamet”)?
Od nas u Evropi manje sati učenja u obaveznom obrazovanju ima samo Hrvatska koja ima osmogodišnje obavezno obrazovanje. Sve zemlje sa devetogodišnjim obaveznim obrazovanjem imaju više sati učenja nego mi, čak i Srbija sa osam godina obaveznog obrazovanja.
Pitanje je da li možemo imati kvalitetno obrazovanje sa ovoliko malo sati provedenih u obaveznom obrazovanju?
Treba imati u vidu iskustvo drugih da samo dobronamjeran i stručno utemeljen dijalog različitih aktera, pored ostalog, može doprinijeti željenom poboljšanju kvaliteta obrazovanja u Crnoj Gori. Obeshrabruje činjenica da i pored više dopisa i obraćanja Odbora za obrazovanje CANU Ministarstvu prosvjete, nije bilo željenog odgovora.
