Prema zvaničnim uputstvima, djeca ispod dvije godine ne bi trebala nositi maske, kao ni oni koji ionako imaju teškoće s disanjem. Što se tiče ostatka populacije, maske se - preporučuju.
Ipak, ukoliko znate da ćete duže vremena boraviti na nekom mjestu, pogotovo zatvorenom, te da nećete biti u mogućnosti da se udaljite od sljedeće osobe dva metra koliko se savjetuje, maska bi trebala biti obavezna.
Naime, noseći masku umanjujete rizik da sami prenesete virus na osobu koja vam je blizu. Posljednja su istraživanja potvrdila kako prijenosnici mogu biti asimptomatski, a govorom, kašljanjem i kijanjem izlučuju mikročestice koje i do pola sata mogu cirkulisati vazduhom u zatvorenoj, neprovjetrenoj prostoriji.
Što se pak nošenja maski kod djece tiče, stvari su malo komplikovanije. Ne samo zbog njihovog uzrasta koji ne dozvoljava da situaciju sagledaju kao oprezna starija osoba, već i zbog njihovih kretanja, higijenskih navika i sličnoga. Većinu roditelja ipak zanima odgovor na pitanje - treba li moje dijete nositi masku?
Odgovor na to pitanje zaovisi od mjesta u kom živite, mjestima koje posjećujete, ali i od navika vašega djeteta, piše New York Times.
Ako živite u gradu koji ima veći broj oboljelih, svakako razmislitw o tome da dijete dok ne prođe opasnost naviknete na nošenje maske. To možete učiniti, kažu američki pedijatri poručuju tako što ćete im unaprijed objasniti koliko je važno da se zaštitite u ovome periodu te im spremno odgovarati na pitanja koja će sigurno postavljati.
Možete uvesti i nekakav sistem nagrada, iako ni s tim ne bi trebalo pretjerivati, kažu stručnjaci. Ako je dijete disciplinovano i nosi masku iako mu nije ugodna, niti je na nju naviklo, po povratku kući nagradite ga omiljenim obrokom ili poklončićem u obliku naljepnica ili igračkice.
Ako dijete pak izričito odbija da nosi masku te ona kod njega izaziva plač ili pobunu, ne forsirajte. Nametati djetetu, koje je zbog novonastale situacije ionako u strahu, nešto strano, nikada nije dobra ideja. Naročito ne u javnosti, kad to može rezultirati plakanjem, pa čak i bježanjem od roditelja prilikom čega se potencijalno dovodi u opasnost. Ovo posebno vrijedi za djecu mlađu od četiri godine.
