To je razlog zbog kog se odlažu ročišta u ovom ponovljenom postupku, potvrdila nam je sutkinja Privrednog suda Danijela Vukčević. Ona je navela da će se uslovi za održavanje ročišta steći tek kada dokumentacija bude dostavljena vještaku i kada on izradi nalaz, ukazujući da je riječ o obimnom i složenom vještačenju.
Prethodno je tivatska filijala Uprave za nekretnine dostavila sudu hronologiju upisa na 544 hiljade kvadrata zemljišta na kom se nalazi tivatski aerodrom, ali tu nije bilo podatka na osnovu čega je, na zahtjev Uprave za imovinu Crne Gore, upisano pravo korišćenja na Aerodrome 2015. godine.
Tu informaciju tražio je Apelacioni sud, koji je prvostepenu presudu da Aerodromi nijesu obavezni da plate višemilionsku naknadu Morskom dobru, ukinuo i postupak vratio na početak. Zato je sutkinja Vukčević od kotorskog Arhiva tražila hronologiju upisa od prije 2000. godine, jer su te informacije neophodne Vukadinoviću da sačini nalaz. On je, kako je ranije naveo, pokušao da dođe do tih informacija preko Uprave za nekretnine, ali u tome i pored pozivanja na Zakon o slobodnom pristupu informacijama, nije uspio.
Stav prvostepenog suda bio je da je riječ o zemljištu koje predstavlja aerodromski kompleks na kom Aerodromi imaju pravo upravljanja koje im je prenijela Vlada, te da zbog toga nijesu obavezni da plaćaju naknadu bez obzira što su u zoni morskog dobra. Iz Morskog dobra tvrde da je korišćenje ovog zemljišta bilo regulisano ugovorom koji je istekao 2013. godine, ali su Aerodromi odbili da potpišu aneks, iako su, i nakon tog perioda, nastavili da ga koriste. To, smatraju oni, znači da je ugovor produžen po sili zakona. Njime je bilo predviđeno da Aerodromi plaćaju naknadu od deset centi po kvadratu odnosno 54,5 hiljada eura.
Zakonom je propisano da imovinom u zoni morskog dobra upravlja istoimeno preduzeće, dok Vlada odlučuje o uslovima i visini naknade za korišćenje zemljišta na osnovu čega se zaključuje ugovor sa Morskim dobrom. Aerodromi sa pripadajućom infrastruktorom su, prema zakonu, dobra u opštoj upotrebi kojima raspolaže država.
Apelacioni sud smatra da je u ponovljenom postupku neophodno utvrditi da li je upisu u katastar prethodila odluka Vlade, imajući u vidu da je država osnivač i jedne i druge strane u sporu. Ukazuju da se iz odluke Vlade o osnivanju Aerodroma ne može pouzdano zaključiti da li je sporno zemljište ušlo u procjenu vrijednosti kapitala niti je to moguće utvrditi iz Statuta.
