Prvi susret dvojice istaknutih regionalnih književnika Ante Tomića i Enesa Halilovića, bio je ujedno i prvi književni program 39. festivalaBarski ljetopis.
Događaj simboličnog naziva „Razgovor budućih prijatelja“ okupio je sinoć na platou ispred Doma kulture brojne ljubitelje književnosti, koji su prisustvovali dijalogu autora koji se do tada nisu lično poznavali, ali su kroz razmjenu mišljenja, iskustava i pogleda na književnost pokazali koliko ona može biti prostor povezivanja i razumijevanja.
Stručni konsultant književne selekcijeovogodišnjeg Barskog ljetopisa, Milan Vujović kazao je da su ove godine željeli da o književnosti razgovaraju autori koji iza sebe imaju bogat stvaralački opus.
„Odlučili smo da o književnosti i knjigama razgovaraju pisci i intelektualci koji nisu ‘od jedne knjige’, i bukvalno i metaforički. Veliki (Borislav Mihajlović) Mihiz je govorio da je najveći grijeh književnosti grijeh dosade. Književni program ovogodišnjeg Barskog ljetopisaneće biti dosadan”, poručio je Vujović, najavljujući, kako je rekao, „dva istinska književna asa“.
Razgovor Halilovića i Tomića obuhvatio je širok spektar tema vezanih za književnost, novinarstvo, istoriju i društvo.
Govorili su o tome kako stvarni događaji, dokumenti, porodične priče i književne reference postaju građa za romane, ali i o ulozi ljubavi kao pokretačke snage u književnom stvaranju. Dotakli su se i odgovornosti pisaca i novinara da svjedoče istini, opasnosti od zaborava istorijskih događaja, odnosu prema prošlosti i načinu na koji društva oblikuju kolektivno pamćenje.
Hrvatski romanopisac, kolumnista, komediograf i filmski scenarista Ante Tomić nije krio zadovoljstvo prvim susretom saEnesomHalilovićem, književnikom koji je osnovao književni pravac kvantumizam.
„Bilo mije vrlo ugodno. Povremeno sam Enesova djela čitao na internetu, ali ne previše. Večeras sam upoznao njegovu erudiciju i humor i bilo je veoma veselo. Ne znam kakav je utisak imala publika, ali ja sam zaistauživao“, rekao je Tomić.
Naglasio je da ga posebno fascinirao način na koji Halilović pripovijeda.
„Dobar sam prijatelj sa Sinanom Gudževićem i primijetio sam da obojica imaju tu radost pripovijedanja koja dolazi iz tih planinskih krajeva.Rječitisu i na papiru i usmeno. To je poseban dar i veoma mi se dopada“,kazao je Tomić.
Govoreći o ljubavi kao neizostavnom motivu u književnosti, istakao je da nijedna njegova priča ne može bez ljubavne priče.
„Ja volim pisati ljubavne priče. Ako nema togsastojka, priča mi nema smisla. Osim toga, shvatio sam da su žene najvjernija književna publika. Ako želite da knjiga pronađe put do čitaoca, najčešće će doći do žene. Važno je da joj pružite priču koja će jenasmijati, rastužiti ili utješiti“, istakao je Tomić.
Osvrnuo i na svoj prvi boravak u Baru i učešće na Barskom ljetopisu.
„Prvi put sam ovdje. Nikada ranije nisam bio južnije od Budve i veoma mi je drago što sam došao. Nadam se da ovo neće biti moj posljednji dolazak. Posebno me obradovalo što je publika već upoznata sa mojim djelima. Vidim da ljudi ovdje imaju moje knjige i da su željeli da me upoznaju, aja uvijek volim da vidim svoje čitaoce, što mi je učešće na ‘Ljetopisu’ i omogućilo“, poručio je Tomić.
Razgovor sa Tomićem je za Halilovića bio prilika da bolje upozna njegov književni postupak.
„Znao sam da je riječ o iskrenom čovjeku, ali mi je bilo veoma zanimljivo da iz prve ruke čujem kako gradi svoje romane i kako u pozadini gotovo svake priče postoji ljubavna linija. Posebno mi je bilo zanimljivo njegovo objašnjenje da uvijek postoji plan A i plan B u pisanju, kao i njegova snažna povezanost sa novinarstvom, koje doživljava gotovo kao životnu potrebu“, kazao je Halilović.
Govoreći o ljubavi kao pokretačuuumjetnosti, naglasio je da je ona univerzalna ljudska potreba.
„Ljubav je veliko gorivo za sve ljude. Ne daj Bože da ostanemo bez ljubavi. Sama potreba za umjetničkim stvaranjem često počinje željom da privučemo nečiju pažnju, da kažemo’Obratite pažnju na mene, ja postojim’. U tom smislu,umjetnost i ljubav neraskidivo su povezane”, rekao je Halilović.
Govoreći o značaju Barskog ljetopisa, podsjetio da je riječ o manifestaciji sa tradicijom dugom skoro četiri decenije i velikim ugledom.
„Drago mi je što je moje ime već treći put upisano u istorijuBarskog ljetopisa. Ovaj festival je mnogo cjenjeniji nego što,možda,samiBaranimisle. Poznat je u regionuišire i predstavlja jednu od najvažnijih kulturnih manifestacija”, smatra Halilović.
Stavio je poseban akcenat naatmosferu i publiku.
„Bar je prelijep grad, ali prije svega grad dobrih ljudi i dobrih domaćina. Ovdje imam mnogo prijatelja i uvijek se osjećam kao kod kuće. Publika je izvanredna, a upravo su ljudi najveće bogatstvo jednog festivala. Najvažnije je da postoje oni koji žele da slušaju, razgovaraju i dijele književnost sa autorima“, zaključio je Halilović.
