Promijenjen je samo oblik i način djelovanja, i to isključivo zbog gubljenja vojne i paravojne snage iz devedesetih godina. Kako vidimo, u zadnje pola godine SPC prijevarno i prijetvorno djeluje kroz litije, kaže u razgovoru za Vikend novine Stefan Todorović, postdiplomac na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost.
Todorović je privukao pažnju tekstovima u zborniku Matice crnogorske i otvorenim iznošenjem stavova o Srpskoj pravoslavnoj crkvi, njenom odnosu prema državi Crnoj Gori, njenoj kulturi i tradiciji, što danas izbjegavaju i mnogo iskusniji i pozvaniji.
Komentarišući prisustvo grupe univerzitetskih profesora na litijama, Todorović kaže da su svi oni koji su se „stavili na raspolaganje SPC izdali suštinska načela profesije", pokazujući da su sljedbenici nazadnih i pogubnih ideologija.
- Nažalost, to je usud današnje Crne Gore koja među onima koji bi trebalo da budu neimari boljeg građanskog društva njeguje zavjerenike i rušitelje - poručuje Todorović.
Kad je u pitanju problem između države Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve, njegova suština, ogleda se, kaže Todorović, u tome što SPC kao vjerska zajednica još uvijek zastupa hegemonističke stavove iz vremena svoga konstituisanja.
- Danas su se društveno-političke prilike i ideje promijenile, ali nažalost SPc nije, već je stavove nadogradila ideologijama svetosavlja i četništva u čijim poimanjima Crna Gora i Crnogorci u državnom i nacionalnom pogledu ne postoje. Umjesto da je nakon krvavoga raspada Jugoslavije devedesetih godina ta ideologija s gnušanjem odbačena, a sama SPC kao institucija rekonstruisana, ona i dalje predstavlja središte ekstremnoga nacionalizma. Promijenjen je samo oblik i način djelovanja, i to isključivo zbog gubljenja vojne i paravojne snage iz devedesetih godina. Kako vidimo, u zadnje pola godine SPC prijevarno i prijetvorno djeluje kroz litije, kako bi „odbranila" crnogorske svetinje koje je otela. Iako žele preko novih lica da naprave otklon od hipoteke koju nose iz devedesetih godina, u njihovim bešedama, „miroljubivim" porukama sa svijećama, ikonama i trobojkama, ne čusmo još nijedan otklon od stavova i ideja koje su baštinili prije litija. Sudeći po nekim reakcijama u javnosti, to očigledno ne smeta jednome broju „građanista" koji u njima vide prosvjetitelje i reformatore crnogorskoga društva - dodao je on.
Što se tiče odnosa SPC prema crnogorskoj istoriji i kulturi, evidentno je, kaže Todorović, da su nesposobni da te događaje i fenomene tumače van ideoloških ubjeđenja.
- Zajedno sa naučnim diletantima i propagatorima projektuju ubjeđenja na crnogorsku prošlost radi ostvarivanja zacrtanih ideoloških ciljeva. Selektivno iznose istorijske izvore, najčešće poluistinite, koji idu u korist njihovoj hipotezi. Time su napravili određenu zbrku među Crnogorcima, koji imaju neupitne i izrazite etničke, istorijske, kulturne i jezičke posebnosti što oblikuju njihov državni i nacionalni identitet - istakao je on.
Zaštita jezičke i kulturne baštine
Prema riječima Todorovića, nesumnjivo je da Crna Gora posjeduje vrijednu jezičku i kulturnu baštinu čim ima problema da je adekvano zaštiti od nasrtaja susjednih naroda koji je žele prisvojiti.
- Moramo biti ponosni što je duh crnogorskoga naroda ostvario djela koja značajem prevazilaze njene granice i postaju dio južnoslovenske, evropske i svjetske kulturne baštine. Korijene problema zaštite crnogorske baštine prepoznajem u burnim društveno-političkim dešavanjima 20. vijeka s čijim posljedicama se suočavamo danas. Kad izgubite državu, onda slijedi niz procesa u kojima polako gubite identitet koji se utapa u novostvorenu zajednicu. Na sreću, Crnogorci su sačuvali svijest o samobitnosti koja im je omogućila da obnove državnost, čime su se stekli uslovi za potpunu zaštitu crnogorskoga kulturnog blaga. Međutim, nedostaje svijesti da se zaštitom jezičke i kulturne baštine jača država - zaključio je Todorović.
