"Po dvije stvari: za širenje fašizma, za najstrašniju pljačku Crne Gore - 54 kvadratna kilometra, 650 crkava i 70 manastira i predaju crnogorskog kulturnog blaga drugoj državi. Već ljudi rade na tome, skuplja se dokumentacija. Daj Bože da doživimo da vidimo te ljude na optuženičkim klupama - ta vlada, ministri, ljudi koji su za to zaduženi i koji stoje iza njih i vuku konce i ova čuvena partija (URA) koja sve to omogućava", navodi on.
Todorović ne abolira od odgovornosti ni prethodnu vlast. Prve dvije godine nakon referenduma, smatra on, bile su ključne i tada su mnoge stvari mogle biti riješene.
"Ima tu dugogodišnje inertnosti. Nijesu htjeli slušati pametnije od sebe, viđeli su sebe drugačije nego što jesu - mnogi od njih. Osjećali su da ih svi pametni ljudi dovode u inferioran položaj. Ja sam, na proslavi 13. jula 2006, u Plavom dvorcu, rekao: 'Milo, noćas o'đe nemaš 55,5 %'", kaže Todorović.
Sa nostalgijom se poznati slikar prisjeća Nikšića svog djetinjstva - simbola suživota i kodeksa časti koji se, kako navodi, počeo gubiti početkom devedesetih.
"Moje prve komšije (bili) su Jaganjci, Osmanagići, Adžajlići onda Hrvati, jedan je Kralj, jedan Bedi (Ivan, fudbaler Dinama), zatim Dalmatinac Ivica Milinić, Ljubo Pustničnik - Slovenac, Bugarka Vanda Todorov, Makedonac Filipovski (otac košarkaškog trenera Saše) Njemci...Ko je obraćao pažnju? Kome je to važno bilo? Moja familija su bili Crnogorci, federalisti crnogorski, ali ja da sam mrko pogledao nekog od Jaganjaca ili Adžajlića - pa mene bi otac masakrirao", priča emotivno Todorović.
No, predizborni Nikšić kojem danas svjedočimo, sasvim drugačije izgleda.
"Svaki dan je neko napadnut, neki ljekar, neki žena...'Vitezovi', 'junaci' napadaju ženu, majku troje đece, eej! Oni pričaju o ponoćnom donošenju zakona, a upadaju (u stan) i bacaju crnogorsku zastavu. Čudim se kako taj 'junak' već nije dobio od Joanikija Orden Svetog Save, kad su odlikovali popa Macu koji je zaklao šest žena, petoro đece i ubio maljem preko 20 ljudi?!
U moje vrijeme, taj čovjek bi se morao iseliti, bježati iz Nikšića", navodi Todorović.
Odgovarajući na pitanje da li vjeruje da Nikšić može biti nalik onom starom, Todorović kaže da vjeruje u to pa makar ga, kako kaže, njegova generacija branila na Budošu.
